Hrvatski zakoni protiv Ustava Hrvatske

Ustav Republike Hrvatske u članku 134. propisuje da međunarodni ugovori koji su zaključeni i potvrđeni (ratificirani) u skladu s tim ustavom i objavljeni, čine dio unutarnjeg pravnog poretka Hrvatske te su, kako stoji u tom članu, a što je osobito važno, po pravnoj snazi ​​iznad domaćih zakona. Dakle, zakoni koje donese Sabor Hrvatske su slabije pravne snage u odnosu na međunarodne ugovore koje je ratificirala Hrvatska.

Sukcesija SFRJ

U takve ugovore spada i Sporazum o pitanjima sukcesije SFRJ, koji je Hrvatska sukladno svom Ustavu ratificirala 2004. godine, a koji je i danas na snazi.

Aneksom G tog sporazuma propisano je da prava na nepokretnu imovinu, koja se nalazi u državi nasljednici SFRJ, a to znači i u Hrvatskoj, na kojoj su fizička i pravna lica SFRJ imala pravo na dan 31. 12. 1990. godine, priznaju se da će biti zaštićena i vraćena tim licima od strane države nasljednice SFRJ na čijoj teritoriji se nalaze nepokretnosti.

Zakoni koje donese Sabor su slabije pravne snage u odnosu na međunarodne ugovore koje je ratificirala Hrvatska

Imajući u vidu sve što je prethodno rečeno, postavlja se pitanje ustavnosti zakona i drugih propisa koje su donosili organi Republike Hrvatske, kojima su raspolagali navedenom tuđom nepokretnom imovinom, na način koji je suprotan Aneksu G Sporazuma o pitanjima sukcesije SFRJ, a time suprotno i članu 134. Ustava Republike Hrvatske.

Takav je i Zakon hrvatskog Sabora o upravljanju državnom imovinom, usvojen 2018. godine, kojim se Hrvatskoj omogućuje da i navedenu tuđu privatnu nepokretnu imovinu iz Aneksa G Sporazuma o pitanjima sukcesije SFRJ daje u dugoročni zakup, čime je na otvoren način onemogućena zaštita i vraćanje privatne nepokretne imovine brojnim fizičkim i pravnim licima iz Bosne i Hercegovine, koja su svoja vlasnička prava na tim nepokretnostima imala na dan 31. 12. 1990. godine.

Takve subjekte iz BiH čine i brojna pravna lica koja su vlasnici vrijednosne imovine u vidu brojnih hotela, odmarališta, vila i građevinskog zemljišta diljem Hrvatske, čija se vrijednost mjeri desetinama, a neki kažu i stotinama milijuna konvertibilnih maraka.

Zbog svega toga bi, ako već nije, trebalo pokrenuti odgovarajući postupak pred Ustavnim sudom Hrvatske za ocjenu ustavnosti svih tamošnjih zakona, kakav je i Zakon iz 2018. godine o upravljanju državnom imovinom, kao i drugih propisa koji su, očito, suprotni Aneksu G Sporazuma o pitanjima sukcesije SFRJ koji je, prema slovu člana 134. Ustava Hrvatske, po svojoj pravnoj snazi ​​iznad njih, čime su svi ti zakoni i drugi propisi suprotni članu 134. Ustava Hrvatske.

Dječije odmaralište Lozica vraćeno je Crvenom križu BiH/Slobodna Dalmacija

Prema članku 38. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske svako fizičko i pravno lice ima pravo predložiti tom sudu pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti zakona i drugih propisa s Ustavom Hrvatske.

Vlasnička prava

Ako sam pravilno zapazio, do sada nije bilo takvog prijedloga Ustavnom sudu Hrvatske, zbog čega bi, ako ne griješim u ovom zapažanju, bilo dobro pokrenuti takav postupak, što bi trebao učiniti barem neko od brojnih subjekata koji imaju vlasnička prava prema Aneksu G Sporazuma o pitanjima sukcesije SFRJ na brojnim i vrijednim nepokretnostima u Hrvatskoj.