Hrvatska: Prezir vojnog roka

Kad sam prije deset mjeseci objavio kolumnu o tome šta za Republiku Hrvatsku znači ponovno uvođenje obveznog vojnog roka, koji starta od 1. siječnja 2026. godine, na telefon me je pozvao kolega iz Zagreba i izrazio skepticizam istaknuvši da se znatan dio omladine protivi tom služenju i da će to i javno pokazati. Nisam baš puno vjerovao u to da će, u vrijeme izražene političke i medijske kampanje u Hrvatskoj o tome da je temeljna vojna obuka potrebna državi, netko izraziti kontrastajalište, a onda se 27. rujna o. g. dogodio prosvjed na Trgu bana Jelačića u Zagrebu. Organizator skupa Centar za ekonomsko obrazovanje, uz podršku Mreže mladih Hrvatske i Centra za anarhističke studije, želio je da omogući mladićima da glasno kažu da je vojni rok nepravedan i nepotreban i da Hrvatska svoje sigurnosne potrebe može ostvariti bez prisilnog regrutiranja. Djevojke ovim nisu obuhvaćene, što je prosvjednicima bio povod da se pozovu na ustavnu odredbu po kojoj je zabranjeno uvoditi građanima vojnu obvezu na temelju njihovog spola. U obraćanjima su najviše bili rigidni anarhisti budući da je taj filozofski pravac usmjeren na odbacivanje svake hijerarhije i oblika vlasti.

Među prosvjednicima bio je i jedan Viktor koji je rekao: “Viša klasa, bogataši, ne žele umrijeti za mene, a zašto bih ja umro za njih? Imamo Gazu, imamo Ukrajinu i Rusiju, žao mi je Ukrajinaca, žao mi je i Rusa jer ne umiru ni Rusija ni Ukrajina, nego umire niža klasa, dok viša bježi i tako će uvijek biti.” Viktorov stav je da ne želi ratovati za “tuđi profit i tuđe ideale”, ali je, ipak, pristalica vojnog roka naglašavajući nužnost spremnosti ljudi za obranu. Jedan drugi prosvjednik (koji nije rekao ime) iznio je mišljenje da je vojni rok neka vrsta državnog zastrašivanja, tko se ne odazove, trpjet će sankcije i dodao da je on za demilitarizaciju i razoružanje. Nekoliko govornika osvrnulo se i na mjesečnu plaću novaka od 1.100 eura rekavši da bi to nekima, koji su bez zaposlenja, moglo biti prihvatljivo, ali što s ostalim kojima je to relativno mali novac.

Premda se o uvođenju obveznog vojnog roka u Hrvatskoj govori već nekoliko godina, za neke je pomalo neočekivano da to starta od Nove godine, ali za ministra obrane RH Ivana Anušića nema mjesta za dvojbe: “Vojni rok će trajati dva mjeseca i jednostavno sve što smo komunicirali s javnosti nastavljamo dalje. Povećali smo plaće vojnicima, dočasnicima i časnicima, njihova materijalna prava ne samo kroz osobni dohodak nego i kroz dnevnice i sve na što imaju pravo.” Ministar nije ništa rekao o dosadašnjem služenju dobrovoljnog vojnog roka u Hrvatskoj, vjerojatno zbog toga što to mladi nisu masovno prihvatili. Za sada nema detalja o tome kako će se provoditi vojni rok, tko će biti instruktori, je li zatvorena financijska konstrukcija i slično. Prema ranijim izjavama, u dva mjeseca ročnici bi dobili samo temeljnu pješadijsku obuku: rukovanje oružjem, osobna zaštita, fizička izdržljivost... Najavljivana je mogućnost da se onima koji odsluže vojni rok ostavi na izbor hoće li se vratiti u civile i biti dio vojne pričuve ili bi pak ostali u Oružanim snagama. Prema tim najavama, obuka ročnika bi se odvijala u vojarnama u Požegi, Sinju i Kninu, a ima primjedbi zašto nijedan centar za novake nije lociran u središnjoj Hrvatskoj.

Nije Hrvatska jedina koja je prethodnih godina ukidala obvezni vojni rok, a sada ga vraća, budući da su još neke države to isto uradile, naročito nakon 24. veljače 2022. i ruske agresije na Ukrajinu. Stotine tisuća vojnika već je poginulo u ratu koji još traje, a Rusija i Ukrajina stalno na bojišnicu šalju nove vojnike, od kojih neki nemaju gotovo nikakvu vojnu obuku. To pokazuje da je i u vrijeme dronova i nadzvučnih raketa potreba za osposobljenim vojnicima i sada velika. Kad se promatra moderno vođenje rata, vidi se da je potrebno oružje visoke tehnologije, ali sve je to badava bez obučenog i uvježbanog vojnika koji će ga koristiti. Sada devet članica Europske unije ima obvezni vojni rok, a to su: Austrija, Cipar, Danska, Estonija, Finska, Grčka, Latvija, Litva i Švedska, a od Nove godine pridružit će im se uz Hrvatsku i vojno neutralna Srbija. Iako skoro dva stoljeća nisu ratovali, Švicarci i dalje imaju obvezan vojni rok, dok su neke zemlja poput Španjolske, Albanije, Slovenije i Slovačke odbacile svaku mogućnost uvođenja obveznog vojnog roka zadržavajući samo profesionalnu vojsku, bez obzira na njenu potkapacitiranost.