Gradonačelnik Mamdani

U jednoj od možda najpoznatijih pjesama o New Yorku – “Empire State of Mind” koju izvode Jay-Z i Alicia Keys – taj grad, betonska džungla, prikazan je kao transformativni grad, arhetip američkog života koji pruža jednaka šanse svakome. Grad je to u kojemu je sve moguće, pa u ovom kontekstu i izbor novog njujorškog gradonačelnika Zohrana Mamdanija i nije pretjerano velika novost.

Mnogima nepoznat, ali u svega godinu dana, otkako je prošle jeseni najavio kandidaturu za gradonačelničko mjesto, Mamdani je osvojio dio javnosti i s nešto više od milijuna glasova pobijedio protukandidata Andrewa Cuomoa. Iako izrazito dinamičan grad, čini se da žitelji tog američkog megapolisa i nisu pretjerano zainteresirani za gradske politike i glasanje: od populacije od približno 8,6 milijuna stanovnika registriralo ih se za lokalne izbore svega 5,1 milijun, a izašlo nešto više od 2 milijuna. Neki će ove brojeve interpretirati kao generalnu biračku apatiju, drugi kao tipičnu apstinenciju birača u velikim gradovima, no, neovisno o relativno lošoj izlaznosti, Mamdani je suvereno osvojio tron, te će u sljedeće četiri godine kormilariti New Yorkom, gradom koji je poznat po etničkoj, vjerskoj, identitetskoj, kulturološkoj raznolikosti, ali i socio-ekonomskoj nejednakosti. Etnički gledano, taj grad nekadašnji je školski primjer američkog metlingpota, sazdan od bjelačke populacije, zatim od Hispanoamerikanaca i Afroamerikanaca, a danas je primjer pluralizma, kulturnog i drugog, koji je nastao uslijed migracija, integracije i asimilacije.

New York je grad koji u sebi sadrži više svjetova, a Zohran Mamdani se uklapa u ove vibrantne društvene dinamike: rođen u Ugandi 1991. godine, dijete je imigranata miješanog naslijeđa (otac Mahmood, ugandski akademik, muslimanske je vjeroispovijesti, a majka Mira, svjetski priznata redateljica, indijskog i hindu porijekla), koji su u Americi ostvarili respektabilnu karijeru. Mamdani je završio kvalitetne i skupe škole – protivnici naglašavaju da je on sam izdanak privilegirane društvene kaste koju nazivaju “smeđom rasom” – a svoj će aktivizam započeti u studentskim klupama na prestižnoj Columbiji i Oxfordu.

Od oca i majke – biografski elementi su od relativne važnosti za svako portretiranje javne osobe – primio je zanimljiv pogled na svijet. Njegov otac Mahmood Mamdani spada u relevantne autore u oblasti kolonijalnih studija, kritičar je etničke i vjerske segregacije, te je pisao o genocidu u Ruandi, ali i o globalnim politikama. Radi se ne samo o akademskim već i o životnim temama, suvremenim neuralgičnim političkim točkama, te je Mamdani stariji zasigurno prenio svom nasljedniku kritički pogled na ustaljene obrasce moći u suvremenim društvima. Znanost i nije drugo nego nešto ozbiljnije proširenje zdravorazumskih kategorija i problema s kojima smo se suočavali u nekom periodu života. Majka Mira Nair, indijsko-američka redateljica i producentica, poznata je kao realističan autor koji se bavi socijalnom problematikom.

Zohran je već na studiju pokazao sklonost aktivizmu koja će se kasnije transformirati u njegov politički profil: socijalno stanovanje i zaštita najmoprimaca – u New Yorku cvate rentijerstvo, ali i ekstremno visoke cijene najma – a zatim javni prijevoz i ekonomska pravda, postale su srž njegovog političkog djelovanja.

U svojoj kampanji okupio je oko 50.000 volontera, koji su uspjeli doći do vrata 1,6 milijuna stanovnika New Yorka, stvorivši veliku biračku bazu. Na društvenim mrežama i javnim nastupima adresirao je probleme prosječnog čovjeka: svojedobno je štrajkao glađu zbog poskupljenja licenci za taxi vozače, posjećivao je simpatične američke zalogajnice i kvartovske trgovine. Kao prakticirajući musliman, petkom ste ga mogli zateći u džamiji, a ramazanski post je započinjao kaloričnim kikiriki puterom, poznatom američkom delicijom. Na temelju ovih bazičnih društvenih interakcija, Mamdani će razviti svoju političku agendu koju sam interpretira kao svojevrsni “demokratski socijalizam” u kojemu su socijalni amortizeri nužan dio svake društvene dinamike, a tom logikom i samog New Yorka. Izludio je time brojne ekonomske liberale, Trump i oligarsi će ga olako okarakterizirati kao “socijalističkog luđaka”, Žižek će pak konstatirati kako je njegova pobjeda simbol suvremene radikalne ljevice, koja je jedina u stanju suprotstaviti se drugom radikalu, onom desnom koji je u porastu. No, pojednostavljeno je fenomen Mamdani svoditi samo na tipične, binarne i predvidljive teoretske okvire.

Kada je Trump pobijedio na izborima za predsjednika, Mamdani je posjetio Queens i Bronx i pitao ljude zašto su glasali za Donalda. Visoke cijene, Gaza, skupe nekretnine i socijalni problemi, odgovarali su ljudi. U izbornoj kampanji osluškivao je socijalne probleme i predložio rješenja ili bolju raspodjelu resursa. Kako bi zaštitio socijalni sektor, nužna je poneka suštinska promjena, a najzvučnija, gotovo robinhudovska, jeste da uzme od bogatih – u NY-u je samo milijardera preko stotinu. Oporezovavši njih u gradskom budžetu bi se stvorila sredstva za socijalna izdavanja.

Čak i nobelovac Joseph Stiglitz smatra da je to ispravan put, no, istovremeno, NY je grad ultrabogatih i pretjerana taksacija bi zasigurno djelovala negativno na ekonomske dinamike grada koji je zbog kapitalizma, pa i njegovih unutrašnjih kontradikcija, upravo takav kakav jest. Socijalne probleme lakše je adresirati nego riješiti, stoga će se Mamdanijev mandat, koji je započeo revolucionarno, vrlo brzo suočiti s realnosti, društvenom, političkom i ekonomskom. Hoće li Mamdani, koji predstavlja osvježenje na američkoj političkoj sceni, uspjeti u realnim političkim okvirima, vrijeme će pokazati, ali njegova pobjeda pokazuje kako su socijalne tematike opet pri vrhu svakog građanskog i političkog interesa.