DRAGAN MARKOVINA: Glasanje na tuđim izborima
Idemo ovako. Petljanje Beograda i Zagreba u unutrašnje odnose u Bosni i Hercegovini nije donijelo sreću nikome. Definitivno je nije donijelo državi kao takvoj, kao ni Bošnjacima i ljudima koji osjećaju jednaku pripadnost svim narodima i ideji zajedničke zemlje. Ali nije donijelo nikakvu sreću ni Srbima, ni Hrvatima. Jer ti su ljudi prvo iskorišteni za sudjelovanje u groznim stvarima, za interese nacionalističkih projekata osmišljenih izvan Bosne i Hercegovine, što im je umnogome donijelo stigmatizaciju zbog naravi tih projekata i ratnih zločina koji su iza njih ostali. Potom su mnogi od njih ostali bez vlastitih gradova i zavičaja u kojima su stoljećima živjeli. No, očito ni to nije bilo dovoljno, budući da je Hrvatska bez izuzetka dala svim Hrvatima iz Bosne i Hercegovine koji su to zatražili državljanstvo, u pravilu ih koristeći kao glasačku bazu HDZ-a. Istina je da su zauzvrat dobili nešto podrške iz Hrvatske, u vidu financiranja javnih bolnica, Sveučilišta u Mostaru i kulturnih institucija, ali ih je posjedovanje tog državljanstva također odvelo u masovni egzodus iz vlastite zemlje. Dugo nakon Hrvatske, odnosno tek posljednjih godina Vučićevog doba intenzivnije, u sličan proces dodjele državljanstva Srbima iz Bosne i Hercegovine ušla je i Srbija, opet zbog potrebe za podebljanjem biračkog tijela. S tom razlikom što državljanstvo Srbije u radnoj mobilnosti u svijetu ne znači puno, ako išta.
Ti se ljudi, odnosno najveći dio njih, očito ne osjećaju iskorišteno, jer drage volje masovno sudjeluju u iluziji da su dio nečeg većeg, utječući na dodatnu stigmatizaciju među pripadnicima vlastitog naroda u Hrvatskoj i Srbiji, koji ne dijeli nacionalističke vrijednosti, jer se stvorila uvjerljiva priča da im oni svojim glasovima fatalno usmjeravaju rezultate izbora. Ta stigmatizacija dodatno je nalegla na ionako prisutan osjećaj više vrijednosti u odnosu prema sunarodnjacima iz Bosne i Hercegovine, a realno nema utemeljenje u realnosti, budući da nijedni izbori u Hrvatskoj i Srbiji nisu zapravo odlučeni njihovim glasovima.
Sve ovo pišem jer su sada studenti iz Srbije upali u istu zamku pokušaja političkih razgovora s ljudima u Republici Srpskoj u sklopu aktualne predizborne kampanje. Ti razgovori, pak, čak i kad bismo potpuno izbrisali nacionalistički kontekst u kojem se događaju, nemaju nikakvog smisla.
Jer, niti će bitno utjecati na to za koga će ti ljudi glasati, niti će njihovi glasovi biti presudni. Tako da ova turneja jedino može rezultirati nepovjerenjem ostatka regije i prema eventualnoj budućoj vlasti koje bi ta studentska lista formirala.
Bosna i Hercegovina jeste kompleksna, vjerovatno i trajno traumatizirana zemlja, umnogome i podijeljena zemlja i razoreno društvo, s nacionalizmom kao neizbježnim načinom života, barem za jedan duži period. I oko toga se ništa neće promijeniti, sve i da sada prestane bitna svjesna uloga Srbije i Hrvatske u političkom životu unutrašnje zemlje, kakvom ju je nazvao Ivan Lovrenović.
No, unatoč tome što prestanak tog uplitanja ne bi ništa bitno promijenio trenutačno, mogao bi barem osvijestiti te ljude da je njihova stvarnost ovdje i sada.
Jer dok god te svijesti nema, imat ćemo kampanju za domaće izbore koja se ne stigne baviti svakodnevnim životom, iz razloga što se vrti oko neostvarenih nacionalističkih planova, najnižih emocija i nemogućnosti funkcioniranja države.
Živjeti pak u vječnoj privremenosti i nepovjerenju ne samo da nije neka sreća nego je izvor kontinuiranog stresa koji ne vodi ničemu.
Što se pak studenata u Srbiji tiče, kojima se može naći milion zamjerki, o kojima ne treba šutjeti, ponajprije onih vezanih uz odnos prema srpskom imperijalnom nacionalizmu i odnosu prema glorifikaciji ratnih zločina i zločinaca, nema nikakve sumnje da bi za samo društvo i ljude u Srbiji, a potom i za regiju, bilo ljekovito da oni na tim izborima pobjede.
Uostalom, izbori i njihov rezultat posljedica su političke ponude i društva u kojem se održavaju, a ne idealističkih snova moralnih ljudi. To je nažalost tako, ali to i jeste bit demokracije. Kakva god da jeste, samo nam je ona ostala pred ludilom totalitarističke isključivosti koja hara svijetom i Europom.