Kolumna Đure Kozara: Francuski strahovi/Ilustracija/Benjamin Krnić

Ilustracija: Benjamin Krnić

Francuski strahovi

Nastavak vijesti ispod promo sadržaja

Čim je u veljači 2022. počela ruska agresija na Ukrajinu, francuski predsjednik Emmanuel Macron izrazio je veliku zabrinutost, a sada, kad ona traje već tri godine i pet mjeseci, uhvatio ga je strah, tako da tvrdi da “sloboda nikada nije bila toliko ugrožena” od kraja Drugog svjetskog rata 1945. godine kao što je sada i “nikada mir na europskom kontinentu nije u tolikoj mjeri ovisio o trenutnim odlukama”. Ova upozorenja Macron je iznio u govoru na francuski državni praznik Dan pada Bastille, nakon vojne parade na Jelisejskim poljima u Parizu, i ona zbog toga imaju i posebnu važnost. Podsjetiću da se taj praznik slavi u znak sjećanja na rušenje Bastille, zloglasne pariske tvrđave - zatvora, 14. srpnja 1789. jer je to bio jedan od ključnih trenutaka Francuske revolucije. Sjećam se da nam je na predavanjima, na Pravnom fakultetu u Sarajevu, čuveni profesor dr. Đorđo Samardžić govorio da pad Bastille za Francuze predstavlja simbol jedinstva nacije i kraja apsolutističke monarhije. Poslije toga, 26. augusta 1789, usvojena je Deklaracija o ljudskim i građanskim pravima, kojom su kasnije utemeljene francuske nacionalne vrijednosti - sloboda, jednakost i bratstvo.

Predsjednik Macron je, također, rekao da je međunarodni poredak uspostavljen poslije Drugog svjetskog rata sve više osporen i slabljen i “pošto više nema pravila, zakon najjačeg prevladava”. On je u pomenutom govoru, zbog suočavanja s ubrzanim prijetnjama, predstavio dokument Strateški nacionalni pregled, kojim se redefiniraju konture globalne obrane Francuske i ističe nužnost dodatnog naoružavanja. Naime, francuske vlasti smatraju da je 2030. moguć veliki sukob u Europi, u koji bi bio uvučen i zvanični Pariz sa saveznicima. Zbog toga je, kako se naglašava u pomenutoj strategiji, od vitalnog značaja pripremiti se za ovaj scenarij, te da Francuska i Europska unija moraju biti u stanju da se bolje brane i odvrate svaku novu rusku agresiju na kontinentu. Sukladno tome, Francuska namjerava da za obranu izdvoji 3,5 milijardi eura u 2025, tri milijarde u 2026, a planirano je da se 64 milijarde eura potroše na obranu u 2027, posljednjoj godini Macronovog drugog mandata, umjesto do 2030. godine, kako je ranije bilo najavljeno.

Francuska planira transformaciju kapaciteta svoje vojne industrije, a njeni generali smatraju da u tom pogledu mora biti prava tehnološka revolucija. Ovo djeluje vrlo ambiciozno kad se zna da je Francuska jedna od rijetkih država koja gotovo sav bojevi spektar oruđa i vojne opreme popunjava iz vlastite proizvodnje. U svijetu su poznati francuski borbeni avioni Raffale i Mirage, tenk Leclerc i napredna topovska kupola RAPID-Fire, koja može rušiti rojeve dronova. Ukupna brojnost aktivnog sastava u Oružanim snagama Francuske je oko 210.000 ljudi, godine 2018. ove snage bile su na petom mjestu po snazi i obimu (iza SAD-a, Rusije, Kine i Indije), a ove godine su na sedmom, jer su ih potisnuli Japan i Južna Koreja.

Francuska je, pored SAD-a, jedina država na svijetu koja ima u floti atomski nosač aviona pod nazivom “Charles de Gaulle” (R91). To je prvi i jedini francuski nosač aviona na nuklearni pogon i jedini takav u okviru NATO-a koji je sagrađen izvan SAD-a i ne služi u američkoj vojsci. Nazvan je po francuskom generalu i pokretaču otpora u Francuskoj De Gaulleu. U njegovoj bazi je 40 borbenih aviona, tri izviđačka i nekoliko helikoptera i drugi je po veličini europski takav nosač aviona, poslije ruskog “Admirala Kuznjecova”, a koristi isti katapultni sistem aviona, kao i američki Nimitz. Kad se “De Gaulle” nedavno nalazio u Sredozemnom moru i obavljao operativnu obuku, dio njegovih Raffalea izvodio je i trenažne letove iznad Bosne i Hercegovine. Francuska ima i amfibijski nosač helikoptera koji je u operativnoj upotrebi od 2012. godine. I taj brod je dug 199 m, širok 32 m, ima deplasman od 32.300 tona i gaz od 7,5 metara.

Prema nekim podacima, ruska vojna industrija, unatoč svim sankcijama, sposobna je proizvesti više municije raznih kalibara nego sve zemlje Europske unije zajedno. Zbog toga se na Zapadu ističe da djelovanje protiv Moskve nije samo pitanje potpore Ukrajini već i upozorenje EU i NATO-u, kako bi se zaustavila ruska ratna mašinerija. Moskva odbacuje tvrdnje da planira napasti zapadne zemlje, a portparol Kremlja Dmitrij Peskov je rekao da Zapad predstavlja Rusiju kao čudovište, da bi opravdao svoje rastuće vojne proračune. Ruski ministar vanjskih poslova Sergej Lavrov nedavno je optužio zapadne lidere da zaboravljaju povijest i guraju Europu ka direktnom sukobu s Rusijom. Može li se Moskvi vjerovati? Mnogi su smatrali da Rusija, nakon što su propali pregovori s Kijevom, neće napasti Ukrajinu, ali se to, ipak, dogodilo i sada su male šanse da se rat zaustavi diplomatskim putem.