Francuska priznaje Palestinu

Izraelska vojska izgladnjuje stanovništvo Gaze

Ono što se očekivalo, i dogodilo se. Predsjednik Francuske Republike Emmanuel Macron ovih dana je saopćio preko svog Instagrama da će njegova zemlja priznati palestinsku državu na Generalnoj skupštini UN-a u septembru.

“Vjerni svojoj povijesnoj predanosti pravednom i trajnom miru na Bliskom istoku, odlučio sam da će Francuska priznati Državu Palestinu...”, počinje saopćenje, čime na velika vrata vraća slavu francuskoj diplomatiji i državi, koja se poslije godina upornog podržavanja Izraela odlučila na jedini ispravan potez nakon slika koje dolaze svakodnevno iz ovozemaljskog pakla. Na njima se vidi kako izraelska vojska vrši izgladnjivanje stanovništva Gaze, koje je očigledno postalo legitimno oružje, jer predstavlja sredstvo za postizanje cilja, a to je etničko čišćenje. Ovaj cilj Izraela danas je postao potpuno vidljiv svakome u svijetu. U razgovoru za Sky News, britanski hirurg dr. Nick Maynard, koji se upravo vratio iz Gaze, svjedoči da stanovnici tamo masovno gladuju. Na pedijatrijskom odjeljenju djecu hrane zašećerenom vodom. “Izraelska vojska palestinske dječake gađa u predjele testisa. Čini se da se sve odvija kao neka vrsta vježbe gađanja. To nisam lično vidio”. U Gazi je sve sravnjeno sa zemljom. Tamo nema mjesta na kojem bi se moglo živjeti, a broj od skoro ubijenih 60.000 ljudi o tome svjedoči. Cionistički režim želi bukvalno da pobije i da umori tvrdoglavo stanovnike Gaze glađu.

Ne zna se šta je gore u Palestini. Da li svjesno projektirana glad ili masovna ubistva stanovništva od kojeg mnogi umiru za malo brašna ili ulja koje potražuju od američke humanitarne agencije GHF. Namamljeni u redove za hranu, Palestinci postaju odlična meta za izraelsku vojsku koja puca po njima. Dnevno gine nekoliko desetina ljudi. Prema dramatičnoj procjeni UNRWA, od kraja maja do danas na ovaj način je ubijeno više od hiljadu ljudi. Jedan izraelski reporter dobro je primijetio da ko nije poginuo u redu za hranu, vjerovatno će umrijeti od gladi. Sve su ovo bili razlozi koji su natjerali francuskog predsjednika da u svojoj objavi kaže da se odmah mora proglasiti primirje, osloboditi svi taoci i dostaviti humanitarna pomoć narodu Gaze. Kada bi transporti mogli da prođu, zalihe pomoći koje se nalaze u skladištima izvan Gaze mogle bi prehraniti sve stanovnike (više od 2,2 miliona) skoro tri mjeseca. Pri tome Macron naznačava da je “neophodno izgraditi državu Palestinu, osigurati njenu održivost i omogućiti joj da prihvatanjem demilitarizacije i potpunim priznanjem Izraela, doprinese sigurnosti svih na Bliskom istoku”.

Zajednički potez Francuske, UK i Njemačke

Očekuje se da bi francuski potez mogao izazvati domino-efekat. Sada treba očekivati odluke drugih zemalja koje bi išle u istom smjeru. Najbolje se to vidi na ponašanju Hrvatske, koja jedina na Balkanu, zajedno sa Makedonijom, nije priznala Palestinu udovoljavajući tako Amerikancima. Kalkulacije je već započela Plenkovićeva vlada. Dok je trajao genocid u Gazi, hrvatska diplomatija je upotrebljavala izbalansirane, neodređene izjave koje nisu imenovale odgovorne niti su zauzimale jasan stav. Sada, nakon što je Macron najavio francusko priznanje Palestine, vlada u Zagrebu je izdala saopćenje o “jedinom održivom rješenju” koje uključuje dvije države. Nije trebalo dugo čekati na izjašnjenje Berlina i Londona. Vlade ovih zemlja pratile su Pariz. Zajednička poruka Francuza, Nijemaca i Britanaca bila je da katastrofa u Gazi mora stati i jasno je poručeno da Izrael nema suverenitet na okupiranoj teritoriji. Ove zemlje su, također, pozvale na puštanje talaca i na odobravanje ulaska humanitarne pomoći, što će donijeti olakšanje civilnom stanovništvu Gaze. Nedvojbeno su rekli da se izraelske okupacione snage moraju povući iz Gaze, dok na drugoj strani Hamas mora biti razoružan i da ne može imati nikakvu ulogu u budućnosti Gaze.

Posebno je važan korak njemačkog kancelara Merza koji je odmah pozvao Netanyahua da bi izrazio zabrinutost zbog katastrofalnog humanitarnog stanja u Gazi i zatražio hitno dostavljanje humanitarne pomoći gladujućem stanovništvu. Ovdje je posebno značajno što je Merz zatražio od Netanyahua da učini sve što je u njegovoj moći kako bi se postiglo primirje. Nijemci su, inače, snabdjevači izraelske vojske. Ovo je bilo vrlo ozbiljno upozorenje Merza, možda prvo od izraelske agresije. Nijemci imaju razumijevanje za Izrael, koji je, kako kažu, pretrpio “užasan i nečovječni teror Hamasa”, nisu mogli prenebregnuti nečovječni teror gladi kojem su izložili Palestince. Nijemci koji slijede Francuze, neće odmah priznati Palestinu, ali podržavaju rješenje koje vodi utemeljenju dvije države.

Netanyahu je rekao da osuđuje ovakav stav Pariza o priznanju Palestine. Nisam čuo da je prigovarao Merzu. Prema Netanyahuu, “Palestinci ne traže državu pored Izraela, oni traže državu umjesto Izraela”, a američki sekretar Rubio je izjavio da Washington odbacuje Macronov plan, dok u isto vrijeme izraelski desničarski ministar Amihai Eliyahu izjavljuje da se vlada Izraela utrkuje s vremenom kako bi uništila Gazu i njeno palestinsko stanovništvo i da će ta teritorija postati potpuno jevrejska. Od ovog bolesnog stava se ogradio i Netanyahu, barem javno, iako se zna da ne misli drugačije.

Nešto se ipak kreće. Francuska se počinje nametati kao zemlja slobode. Sjetit ćemo se njenog reagiranja na srpske zločine prema stanovnicima Sarajeva kada se direktno predsjednik Jacques Chirac zauzeo kod Billa Clintona za bombardovanje Mladićevih trupa u Bosni i Hercegovini. Samo, situacija je danas znatno drugačija. Na istoj strani tada su se našli SAD i Francuska, dok su sada Washington i Pariz na različitim pozicijama iako pripadaju istoj zapadnoj porodici.