Francesca Albanese o ekonomiji genocida

Za jedne je Francesca Albanese, specijalna izvjestiteljica Vijeća Ujedinjenih naroda za ljudska prava s okupiranih palestinskih teritorija od 1967, angažirana heroina koja, budući da godinama zagovara i štiti palestinske živote, zaslužuje kandidaturu za Nobelovu nagradu za mir, dok je američka administracija smatra potpuno pristranom osobom, antisemitskih osobina, koja zaslužuje pokoju drastičniju punitivnu mjeru. Maliciozna je, podržava terorizam, nelegitimno djeluje – nabrajao je državni tajnik Marco Rubio sve krimene Albanese u komunikatu za javnost – direktno joj imputiravši i suradnju s Međunarodnim krivičnim sudom (ICC), koju je predsjednik Trump izvršnim dekretom 14203 strogo zabranio, najavivši sankcije svakome onome tko poželi istražiti, uhititi, pritvoriti i kazneno goniti državljane SAD-a i Izraela, bez formalnog pristanka te dvije zemlje.

Rubio je samo potvrdio ovu suverenističku logiku: Albanese je kršila suverenitet obje zemlje, napisat će relativno mlađahni državni tajnik – što je politički neoprostivo, a obrušila se u svom recentnom izvještaju naslovljenom “Od ekonomije okupacije do ekonomije genocida” i na brojne američke kompanije iz financijskog, tehnološkog, obrambenog, energetskog i uslužnog sektora, pa joj je Rubio pridodao i optužbu za interferiranja u američke nacionalne interese.

Datum osnivanja funkcije specijalnog izvjestitelja Vijeća UN-a za ljudska prava na okupiranim palestinskim teritorijima, datira još iz 1993, kada je Komisija za ljudska prava odlučila imenovati posebnog izvjestitelja koji će analizirati da li Izrael krši međunarodne norme, posebice međunarodno humanitarno pravo i Ženevsku konvenciju vezanu za zaštitu civila u vremenima rata. Talijanka Francesca Albanese (1977), pravnica po vokaciji koja se profilirala u međunarodnom humanitarnom pravu s posebnim akcentom na ljudska prava u kontekstu izraelsko-palestinskih odnosa u svome radu, samo – iako pomalo prozaično zvuči – radi svoj posao. Karakterno odgovara opisu hrabre južnjačke žene – rođena je u talijanskoj regiji Kampanji čija je prijestolnica kultni grad Napulj – angažirana je, udana, majka dvoje djece, britka jezika, polemičke retorike, bori se protiv konformizma, sanja bolji svijet i ne plaši se konflikta. Reći će u recentnom intervjuu za jedan irski medij kako ju je južnjačko porijeklo odredilo: mafija koja je obilježila prostore juga Italije kod Albanese je izazvala reakciju kako se protiv svakog sličnog fenomena treba boriti, hrabro i angažirano, sanjajući nešto pravednije društvene odnose.

Akademska, a kasnije i profesionalna karijera omogućile su da Albanese, uz već spomenute karakterne crte, postane specijalni izvjestitelj za Palestinu 2022. godine. Krenula je, rekli bismo kolokvijalno, “u sridu”: podsjetila je svijet u svojim prvim javnim nastupima na povijesnu nepravdu koju su Palestinci doživjeli, na život nedostojan čovjeka na koji su prisiljeni, zatim na kroničnu obespravljenost, pravnu, ekonomsku, životnu. Ekspresno je stekla poprilično veliki broj kritičara. Nevladina organizacija UNWathch, koja inače prati procese vezane za UN, optužila ju je za diskriminaciju, antisemitizam, pristranost i povezanost njezina supruga s palestinskim ministarstvom ekonomije za koje je prethodno pripremio nekoliko ekspertskih dokumenata uz financijsku naknadu.

Već spomenuti izvještaj koji je Francesca Albanese potpisala tragični je svjedok našeg vremena, kronika i faktografija sistemskog podjarmljivanja života konkretnih Palestinaca. Ona u svom izvještaju ističe kako su zapadni korporativni subjekti odigrali ključnu ulogu u gušenju palestinske ekonomije u recentnoj povijesti. Podržavali su izraelsku ekspanziju na okupiranom teritoriju, a istovremeno su samim Palestincima uvodili “drakonska ograničenja” - na osnovne ljudske i ekonomske djelatnosti dovevši ih u stanje zatočenog tržišta i zarobljenog života. Financijske i akademske institucije su protežirale ovakve aktivnosti: jedni materijalnim resursima, a drugi ideološkom potporom.

Tehnološka superiornost koja inače krasi Državu Izrael – neki je smatraju prototipom start-up nacije – nakon Hamasovog terorističkog napada u pustinji korištena je kao alat masovnog i neselektivnog ubijanja civilnih populacija, a prije se koristila u svrhe tehnološkog nadzora i segregacije stanovništva. Palestinski teritorij koji Albanese u izvještaju spominje poslužio je kao poligon za testiranje suvremenih vojnih sposobnosti, protuzračne obrane, dronova i sličnih oružja. Vojna tehnologija koja je tako testirana u realnom prostoru i vremenu certificira se kao provjerena u borbi te se lakše i bolje prodaje. Mreža posrednika, konzultanata, revizora, pravnika, ekonomista, agenata i ostalih spekulanata je dala doprinos tome ostvarivši astronomsku zaradu.

Albanese je napisala kako je “represija nad Palestincima postala progresivno automatizirana, a tehnološke tvrtke pružaju dvojnu infrastrukturu (…) istovremeno profitirajući od jedinstvenog poligona za testiranje vojne tehnologije koji nudi okupirani palestinski teritorij”. Svi najpoznatiji svjetski tehnološki divovi, čije usluge svakodnevno koristimo, isporučivali su tehnologiju Izraelu, koji će je kasnije prilagoditi vojnim ciljevima, a od 1967. Palestinci su ostavljeni bez resursa: voda, struja i energenti su im isporučeni preko posrednika – Izraela – tako da su i na polju resursa deprivirani.

Danas u Gazi samo svjedočimo ekstremnoj fazi onoga što se pripremalo već desetljećima – sukus je izvještaja. Ne radi se o slučajnim, fatalističkim događajima, već o intencionalnim radnjama, dobro osmišljenima uz podršku partnera sa Zapada, preko korporativnog i vojno-industrijskog kompleksa. Za zločine velike magnitude – od ratnih zločina pa sve do genocida – nužno je uspostaviti kompleksnu strukturu koja kombinira političku, vojnu, tehnološku i korporativnu moć te sirove egzekutore. Albanese je u svom izvještaju samo dokumentirala takve radnje, osiguravši si američke sankcije, ali istovremeno i kandidaturu za Nobelovu nagradu za mir.