ETO mijenja NATO?

Američki predsjednik Donald Trump, na iznenađenje svjetske javnosti, izdvojio je SAD iz nekoliko međunarodnih saveza, jer smatra da njegovoj zemlji ne trebaju obaveze i rashodi od kojih nema koristi. Tako su Amerikanci već napustili sporazume o klimi i kontroli naoružanja Otvoreno nebo, a izašli su i iz Vijeća za ljudska prava UN-a i agencije koja pomaže palestinskim izbjeglicama. Pored toga, uzdrmao je bilateralne odnose svoje zemlje s mnogim drugim u svijetu poput one narodne “ne zna lijeva šta radi desna” i doveo SAD u situaciju da se ne razumiju ni sa saveznicima. Što se tiče NATO-a, njegov opstanak je neizvjestan budući da je Trump u više navrata sugerirao mogućnost povlačenja SAD-a iz tog saveza, već je smijenio dosadašnju izaslanicu SAD-a u Vojnom komitetu NATO-a, viceadmiralku Shoshanu Chatfield, a još nije imenovao novog generala na tu poziciju.

Trump je i u svom prvom predsjedničkom mandatu izražavao nezadovoljstvo zbog nedovoljnog financijskog doprinosa kolektivnoj obrani i najavio da Amerikanci neće priskočiti u pomoć članici Saveza ako bi bila napadnuta, a koja ne izdvaja dovoljno novca za obranu iz svog bruto društvenog proizvoda. To je uznemirilo europske saveznike i izazvalo neke nedoumice, među kojima je i ona može li NATO opstati bez Amerike i njenih snaga, ali je ukazalo na potrebu reforme obrane članica EU.

Rat u Ukrajini dodatno je istaknuo potrebu za reformom europske obrane, jer premda je NATO pružio važnu vojnu i logističku potporu Ukrajini, postalo je jasno da se Europska unija ne može potpuno osloniti na SAD. Zbog toga europske zemlje sve više traže načine kako osigurati vlastitu obranu neovisno o NATO-u. Poznato je da su Njemačka i Francuska već pokrenule inicijative za jačanje obrambene suradnje unutar EU, uključujući razvoj zajedničkih vojnih sposobnosti i stvaranje europske vojske.

Stvaranje europske obrambene organizacije (ETO) moglo bi biti sljedeći korak u tom smjeru. Za razliku od NATO-a, u kojem su SAD i Kanada, ETO bi se fokusirao isključivo na europske interese i obrambene prioritete. To bi uključivalo: razvoj vlastitih vojnih snaga neovisnih o američkoj podršci, zajedničke europske vojne operacije, veću integraciju vojnih industrija u Europi, te neovisnu strategiju prema Rusiji, Kini i Bliskom istoku. Međutim, stvaranje ETO-a ne bi bilo jednostavno, potrebno je riješiti niz pitanja, uključujući financiranje, vojnu koordinaciju i odnos prema postojećim strukturama NATO-a. Jer, neke zemlje, poput Poljske i baltičkih država, i dalje preferiraju oslanjanje na NATO zbog straha od ruske prijetnje.

Upitno je hoće li ETO biti nadopuna NATO-u i da li bi ga mogao dugoročno zamijeniti, jer ako ETO postane realnost, to bi moglo značiti slabljenje američkog utjecaja u Europi. Ima i onih koji misle da je moguće da će SAD pojačati pritisak na europske saveznike da ostanu unutar NATO-a i nastave ulagati u zajedničku obranu. Međutim, problem je u procentima izdvajanja iz BDP-ja za obranu, budući da Trump insistira na čak pet posto, generalni tajnik NATO-a Mark Rutte pristao bi na tri posto, a neke države jedva da mogu dostići i dva postotka.

Poljska predvodi listu s četiri posto BDP-a namijenjenog za obranu, a slijede je Sjedinjene Države s 3,5 posto BDP-a, ali kad se gledaju ukupni iznosi, Washington izdvaja više nego sve druge NATO-ove članice zajedno, ukupno 860 milijardi dolara. Zanimljivo, prvi put od hladnog rata Njemačka je prošle godine izdvojila dva posto BDP-a za obranu. U obrambeni sistem Europe aktivno se želi uključiti i Turska, koja nije član Europske unije, a jeste u NATO-u, čiji predsjednik Tayyip Erdogan tvrdi da njegova zemlja tu može dosta pridonijeti. Turska se nalazi na strateški povoljnoj lokaciji, između Europe i Azije i po izvještaju platforme Global Firepower njena vojska zauzima deveto mjesto na globalnoj rang-listi najjačih armija svijeta. Iza sebe je ostavila vojske zemalja kao što su Italija, Njemačka i Izrael.

I na kraju, možda Donald Trump donekle ili potpuno ublaži svoja negativna stajališta o NATO-u i shvati da je ovaj savez, zbog balansa moći, jednako potreban i Europi i Sjedinjenim Američkim Državama - da se onemogući jednostrano nametanje nečije volje silom.