Elektronikom protiv dronova

Ubojstvo iranskog generala Kasama Sulejmanija u Bagdadu, prije nekoliko godina, izazvalo je šok na Bliskom istoku, a u svijetu je, pored toga, fokus stavljen i na način na koji se to dogodilo. Naime, na automobil u pokretu, u kojem je bio general, dejstvovano je iz raketa koje su bile pričvršćene na dron MQ-9 Reaper, koji se naziva i savršenim strojem za ubijanje, jer pronalazi i precizno locira mete, a upravljanje se vrši sa zemlje.

Dron iz kojeg je ubijen Sulejmani ima raspon krila oko 20 metara i može dostići brzinu od 350 km/h, a njime je upravljao operater iz američke baze u Kataru. Ovo što se dogodilo u Bagdadu, potvrđuje široku primjenu dronova i pravi zaključak da je bilo koji rat u svijetu nezamisliv bez bespilotnih letjelica. Kada je 2001. godine američka vojska u napadima na Afganistan upotrijebila dronove, nije se moglo ni naslutiti koliko će, zapravo, oni promijeniti moderni način uvježbavanja i ratovanja.

Sedamdesetih godina prošlog stoljeća na Mači polju kod Nevesinja pratio sam gađanja jedne jedinice JNA iz protivavionskih topova (M55, kalibra 20 mm) tako što je gađana meta u obliku bijelog platna dugog 10 metara koju je vukao avion. Bilo je to rizično za pilota, jer je prijetila opasnost da se umjesto mete pogodi avion u letu, pa su 80-ih protivavionci gađali dronove koji su navođeni da uzlijeću i u zraku mijenjaju visinu. Prije 25 godina, dakle, tržište bespilotnih letjelica tek se počelo širiti, a danas ih u svom naoružanju imaju 34 države i dok su SAD i Izrael ne tako davno držali monopol u proizvodnji dronova, sada ih proizvodi i izvozi sve veći broj zemalja, uključujući Kinu i Tursku.

Poslije nekoliko ponovljenih upada u europski zračni prostor, zvaničnici EU prošlog tjedna su u Kopenhagenu raspravljali o jačanju obrane i usvojili inicijativu pod nazivom Zid protiv dronova, koji neće biti fizički zid, već slojevita mreža sistema za detekciju i presretanje, koja će se nadovezivati na sposobnosti pojedinačnih članica EU u borbi protiv dronova. To će biti dio inicijative Istočni stražar, koju je za Poljsku i Rumunjsku uspostavio NATO. Smatra se da bi trebalo dalje unapređivati razvoj sistema za presretanje dronova, uz napomenu da se mnoge zemlje sve više udaljavaju od korišćenja skupih sistema kao što su Patriot rakete, a umjesto toga se okreću jeftinijim metodama elektronskog ratovanja, uključujući ometanje signala, lažno predstavljanje i prekidanje elektronske komunikacije od koje dronovi ovise. Premda nema potvrde da je Rusija umiješana u ove incidente, naglašeno je da će zračni prostor NATO-a zaštititi i pomoću Infracrvenog sistema navođenih raketa IRIS-T na udaljenosti do 40 kilometara i na visini do 20 kilometara.

Trenutno ukrajinska vojska uspješno upotrebljava turski dron Bayraktar-TB2, koji je u Ukrajini vrlo popularan, jer je doprinio uništenju mnogih ruskih topničkih sistema i oklopnih vozila. Turski proizvođač planira gradnju tvornice dronova u Ukrajini, a predsjednik Volodimir Zelenski to je objavio poslije susreta s prvim čovjekom turskog koncerna. Bayraktrar je dug šest i po metara, a raspon krila mu je 12 metara, može ostati u zraku duže od 24 sata, a maksimalna brzina mu je 220 kilometara na sat. Stručnjaci kažu da je ovaj dron jeftiniji od sličnih proizvoda zapadnih konkurentskih firmi.

Do sada su identificirana dva modela iranskog drona na nebu iznad Ukrajine, koji su proizvedeni za dvije različite namjene. Prvi, šehid-136, relativno je jeftin dron kamikaza, natovaren eksplozivom i programiran da leti automatski po GPS koordinatama. Leti prilično nisko i udara nepokretnu metu u dometu od nekoliko stotina kilometara. Drugi tip, mohadžer-6, po dimenzijama i funkciji sličan je turskom dronu Bayraktar TB-2. Oba drona pripadaju tipu bespilotne letjelice općeg naziva MALE, poput američkog predatora koji je bio korišten u Iraku, Afganistanu i drugdje. Dronovi samoubojice štede novac Rusiji jer ne mora trošiti skupe krstareće rakete koje stoje od 1,5 do 2 milijuna dolara za svako ispaljivanje, ali njihova glavna mana je da Rutgers mogu pogoditi samo nepokretne mete.

Sveučilišni profesor i autor knjige o ratovanju bespilotnim letjelicama Michael J. Boyle rekao je za Radio Slobodna Evropa da nedavna pojava bespilotnih letjelica, kao ključnog oružja protiv Ukrajine, može ukazivati na sve manje ruskih zaliha projektila domaće proizvodnje. Rusko rebrendiranje bespilotnih letjelica Shhahed djelimično ima za cilj prikriti stepen ovisnosti o iranskim bespilotnim letjelicama, što je nešto što je, s obzirom na povijest Rusije kao vojnog izvoznika, neugodno. Ovaj stručnjak dodao je da javno poricanje Teherana o korištenju iranskih bespilotnih letjelica u Ukrajini može biti posljedica ruske zabrinutosti u vezi s tim kako situacija na ukrajinskom ratištu uistinu izgleda.