ĐURO KOZAR: Manjak denara za vojsku
Ulaskom u NATO 2020. godine Sjeverna Makedonija je, kako se ističe u Skoplju, trajno osigurala svoju državnu sigurnost, geopolitičku stabilnost i vanjskopolitički legitimitet, a ugled joj je porastao 2024, kada je za zamjenicu generalnog tajnika Saveza imenovana elektroinženjerka Radmila Šekerinska (54), bivša potpredsjednica makedonske Vlade. Sada taj ugled treba potvrditi povećanjem izdvajanja iz BDP-a od 3,5 posto za osnovne vojne troškove i dodatnih 1,5 posto za širu sigurnosnu infrastrukturu do 2035. godine, što se u ovoj državi smatra nemogućom misijom, budući da je i 2 posto za vojsku bilo teško dostići. I onako najveći dio državnog proračuna odlazi na finansiranje vojnih potreba, a gospodarstvo je suočeno s problemima, kao i ona u regiji. Zvanično se Sjeverna Makedonija klasificira kao ekonomija srednje razine, što znači da globalno gledano nije ekstremno siromašna, ali se u europskim okvirima ubraja među ekonomski slabije razvijene države. Zbog toga je ministar obrane ove zemlje Vlado Misajlovski vrlo realan kada tvrdi da je prag od 5 posto nemoguć, a da će Makedonija pokušati doći do 3,5 posto. Pritom ima u vidu da makedonski nominalni bruto domaći proizvod iznosi 21,61 milijardu dolara u 2026. i da je Makedonija, prema Međunarodnom monetarnom fondu, na 136. mjestu u svijetu.
Prema riječima Metodija Hadži Janeva, vanrednog profesora na Vojnoj akademiji “General Mihailo Apostolski”, ovoliko povećanje proračuna za obranu predstavlja ozbiljno finansijsko opterećenje za Sjevernu Makedoniju, koja već ima poteškoća da održi razinu od 2 posto. Dodao je da će biti teško uklopiti se u tu liniju NATO-a, a ako se to desi, bit će potrebno izdvojiti sredstva iz drugih sektora - školstva, zdravstva, socijalnih davanja itd. Umirovoljeni general Vasko Gjurčinovski, koji je dužnost načelnika Generalštaba Vojske Sjeverne Makedonije obavljao od 2018. do 2024. godine, podsjeća da članstvo u Sjevernoatlantskom savezu mnogo znači, ali da ono i obavezuje na provođenje odluka samita, pa i onog u Den Haagu o povećanju vojnog proračuna. Dodao je da se nečega treba odreći kako bi se denari (makedonska valuta, op. aut) namakli za vojne potrebe i da bi to i zastupnici u Sobranju trebali imati u vidu.
Inače, Vojska Republike Sjeverne Makedonije osnovana je 1992. godine, ubrzo nakon što je država proglasila neovisnost od Jugoslavije i dogovoreno povlačenje JNA s njenog teritorija, a kao službeni Dan vojske obilježava se 18. kolovoz, u znak sjećanja na isti datum iz 1943, kada je na planini Slavej formiran prvi partizanski bataljon “Mirče Acev”, što se smatra temeljem moderne makedonske vojne tradicije. Ova vojska ima oko 9.000 vojnika i starješina koji su u četiri kopnene brigade i ratnom zrakoplovstvu i od formiranja provodi sveobuhvatnu modernizaciju i prelazak s istočne na zapadnu vojnu opremu, s ciljem dostizanja NATO-standarda. Nabavlja se 88 američkih lakih oklopnih vozila JLTV i 45 borbenih vozila točkaša Stryker, a potpisan je i ugovor vrijedan 230 milijuna eura za nabavku osam novih helikoptera talijanskog proizvođača Leonardo, sa isporukom od 2026. do 2028. godine. U tijeku je opremanje prenosnim protivoklopnim sustavima, te analiza potreba za nabavkom besposadnih letjelica.
Uporedo s moderniziranjem vojske Sjeverna Makedonija će nastojati da otkoči proces približavanja Europskoj uniji, koji je opterećen bilateralnim sporovima sa susjedima i unutarnjim političkim podjelama. Nakon što je dugogodišnji spor s Grčkom u vezi s imenom države riješen Prespanskim sporazumom, otvaranje slijedećih pregovaračkih klastera blokirala je Bugarska, koja traži da se bugarska manjina uvrsti u preambulu Ustava Sjeverne Makedonije kao narod. Skoplje odbija provesti te izmjene bez čvrstih jamstava Bruxellesa da Bugarska u budućnosti neće nametati nove političke blokade i ucjene. Unatoč tome, Sjeverna Makedonija zadržava važne adute - u potpunosti je usklađena s vanjskom politikom EU, posebno u podršci Ukrajini, i ostaje geopolitički pouzdan partner Zapada. Zemlja je integrirana u nove financijske mehanizme poput Plana rasta za Zapadni Balkan i postupno se uključuje u određene europske instrumente. Tako da ova država još nije isključena iz europskog procesa, ali to nije odgovor na glavno pitanje: kada će se točno ovaj europski put ponovno pokrenuti, umjesto što i dalje čeka.