Dolazi opasan dan za Srbiju
Nervoza naprednjaka. Oči javnosti su uprte u 15. mart. Po svemu sudeći, bit će to dan D, prije svega za vlast u Srbiji. Vidi se to jasno iz nervoznih stavova Aleksandra Vučića, koji prekida redovne programe televizijskih stanica da bi trunio otužnu priču o prijetnji obojene revolucije, dok u isto vrijeme ulice preplavljuju hiljade demonstranata i to svih dobnih granica, počev od studenata do njihovih roditelja. Ovdje ne spominjem najodanije pristalice koje za Vučićem ponavljaju naučenu priču o obojenoj revoluciji i na kraju obavezno završe sa živjela Srbija. Da se čovjeku zgadi na sav taj cirkus vladajućeg SNS-a i Socijalističke partije, koji se očigledno bore da ostanu na vlasti.
Vidjeli smo nedemokratsku predstavu kojom je Ana Brnabić insistirala da i pored haosa Skupština nastavi s radom “zbog građana Srbije”, jer “Srbija ne sme da stane”. Čuli smo mnoštvo falsifikata izgovorenih od grlatih poslanika SNS-a, koji su krivicu za stanje u zemlji svalili na opoziciju, pri čemu su se trudili da ne guraju direktno prste u oči pobunjenim studentima. Studenti će očigledno nastaviti da i dalje “pumpaju” i neće prestati. Svakim danom povećava se armija nezadovoljnih građana, što se dalo najbolje vidjeti po masovnom skupu na ulicama Niša.
Vučić je nazvao dopisnika RTS-a imbecilom, što je naišlo na zgražanje kod srpske javnosti. U Srbiji su očigledno jaja najnaprednija nenasilna “ratna” oruđa u istjerivanju pravde. O padu rejtinga Vladinih službenika svjedoče scene iz Bečeja, gdje su građani jajima gađali premijera u ostavci Miloša Vučevića i nekako u isto vrijeme gradonačelnika Kraljeva Predraga Terzića, koji je u selu Miločaj bio na meti lokalne “žućkaste” revolucije. Sa strane izgleda sve komično, ali očigledno u redovima vladajuće stranke “živjela Srbija” ovo poprima tragične obrise. Voda je došla do grla. Kada su krenuli protesti u Novom Sadu, mala grupa studenata koji su izašli da odaju počast za 15-oro poginulih na Željezničkoj stanici, vladajuća partija je to posmatrala kao još jedan za njih bezazleni happening mladih koji će se završiti kako je i počeo.
Dosje NVO. Ali, vraga. Ovaj studentski pokret je buknuo svom silinom, pa danas na ulicama pobunjene Srbije gledamo hiljade mladih koje dočekuje oduševljeno stanovništvo mjesta kroz koja prolaze. Vlasti su u početku mislile da će zaustaviti ovaj trend, ali su postale svjesne da se ovaj pokret ne može više spriječiti niti kanalisati podmićivanjem studenata kroz jeftine kredite niti organiziranjem kontrastudentskih štrajkbrehera.
Sada se postavlja pitanje šta će dogoditi 15. marta? Vrlo je moguće da će tog dana doći do otvorenog sukoba između snaga reda, moguće i batinaša sa beograskih ulica koji su na strani režima. Vučićev režim stalno najavljuje događaj 15. marta u Beogradu, pri čemu se služi sklonim medijima. Stvara se, ustvari, predtekst za djelovanje policije. O tome između redova čitamo u Informeru i gledamo u programima svih kanala Pinka i Prve TV, koja je 7. marta emitirala program pod naslovom “Dosje NVO”. U emisiji se slikovito objašnjava kako od početnog benignog haosa proisteklog usljed određene tragedije nastaje situacija za državni prevrat. Spominje se da su ga “neke” političke ili bezbjednosne službe (naravno, nesrpske) stavile pod kontrolu, što se vidi na primjeru Srbije u koju su unijeli gomile novca za finansiranje prevratničkih aktivnosti uz neizbježnu pomoć domaćih izdajnika.
Ova u biti agitpropovska emisija traži sličnosti u svijetu i nalazi ih u Mađarskoj, Slovačkoj i Gruziji, u “zemljama koje nastoje da vode slobodarsku, suverenističku i nezavisnu politiku”. U emisiji se koriste obavještajni podaci i propagandna sredstva. Za ovu priliku korištena je izjava Mađara Petera Szijjarta, koji je rekao da je spoljnopolitička strategija američkih demokrata bila zasnovana na miješanju, “željeli su... da oslabe one vlade koje nisu bile u potpunosti usklađene sa politikama”. Upotrijebljen je i prosrpski aktivista iz Crne Gore Milan Knežević, zatim Srbin francuskih korijena esenesovac Arno Gujon, koji izjavljuje da je Srbija i svaka zemlja koja vodi sopstvenu politiku danas na udaru, a najdirektnije je otišao Marijan Keri, poslanik Skupštine Slovačke, koji je rekao da Slovačka i Mađarska vode suverenu politiku koju zastupa predsjednik Srbije Vučić.
U ovoj propagandnoj emisiji napravljenoj očigledno u štabu SNS-a njeni autori su pazili da se o Trumpovoj politici govori sa simpatijama zbog jasnog računanja na podršku Washingtona. Zanimljivo da je naročito apostrofiran PRO-GLAS, koji je očigledno glavna meta jer dobro smeta. Na vrat mu se stavlja to što je američka organizacija NED izrazila spremnost na kontinuirano finansiranje. PRO-GLAS se proglašava “elitom”, stavlja mu se u grijeh objedinjavanje nevladine organizacije u jednu krovnu, za koju je rečeno da djeluje kao fantomska organizacija i tajno udruženje koje nije registrirano i da ga čine javne ličnosti, čije je postojanje po Ustavu zabranjeno. Tako se stvaraju pretpostavke za zabranu djelovanja. Pobrojana su mnoga imena, kao Bjelogrlići, Dragan, Mia i Aleksej, dr. Miodrag Jovanović, Maja Stojanović, Ivan Marović, dr. Ivanka Popović i sudija Miodrag Majić, kojem se posebno zamjerili negativna mišljenja o RS-u.
Bojim se da je sve ovo uvod u nesagledive događaje koji se najavljuju i koji bi mogli ugroziti mir i stabilnost na prostoru Srbije, što će svakako neki poželjeti da se reflektuje i na Bosnu i Hercegovinu, posebno na RS. Postoji opasnost da bude isprovociran sukob, kako bi se režimskoj sili dalo opravdanje da uvede red i zaustavi četveromjesečnu pobunu studenata. Studenti moraju iskazati strpljivost jer će bez sumnje u njihove redove pokušati ubaciti provokatore, policiju i partijske batinaše koji će tražiti povod za obračun. Protiv studenata će biti obučeni i dobro naoružani protivnici i oni koji su lahki na obaraču. I koji bez sumnje jako, jako žele zaustaviti studente.