Dokle će Vučić da bije?

Jedna od boljih vijesti koja nas je pogodila prošle sedmice, stigla je iz Beograda: Borko Stefanović, zamjenik predsjednika tamošnjeg SPP-a, ispričao je kako se razmatra opcija da Milorad Dodik bude kandidat za predsjednika Srbije na narednim izborima. Ako ćemo pravo, svi su se uvjeti stekli za taj pothvat, ima kuću na Dedinju, pravosnažno je osuđen zbog kršenja odluka visokog predstavnika u Bosni i Hercegovini, što je - s obzirom na mandat Christiana Schmidta - atak na Dejtonski mirovni sporazum, koji je i Srbija potpisala, a dokazao se i prevarama na izborima, on je taj koji je za Vučićev SNS organizirao ekskurzije preko Drine, autobuse birača koji nisu znali za šta glasaju, ali su povjerovali da zaokruživanjem listića donose (i sebi) bolje živote. A je li baš prava osoba na čelu evropske Srbije. i nije pitanje za nas, već za one koji ga podržavaju.

Bosni i Hercegovini Dodik već godinama prijeti raspadom i ratom, nedavno se mrežama širila naslovnica Oslobođenja iz 2006, kada je - tada u formatu Radovana Viškovića, dakle, entitetskog premijera - slavodobitno najavio: Tražićemo referendum za otcjepljenje! Kako tad, tako i dan-danas, sve je spremno - vrišti danima - za referendum u oktobru i to kao prvi u nizu. Jer, malo li je jedan, kad je takav kapitalac u igri, trebaju makar tri. Dva su već potrošena: onaj na kojem je - nakon odluke Ustavnog suda BiH da Dan RS-a ne može biti krsna slava Svetog Stefana, jer diskriminira sve u entitetu koji nisu pravoslavci - 9. januar plebiscitarno izabran za neustavnu proslavu, sam je Dodik pretumbao u anketu, a onaj drugi, o (ne)važenju odluka Tužiteljstva i Suda BiH na cijeloj teritoriji zemlje, pa tako i jednog od dva njezina entiteta, nikad nije ni proveo. E zato sad ide naveliko i obećava tri referendumska pitanja, već od oktobra.

Pitanje prvo trebalo bi da definira prihvataju li svi u RS-u pravosnažnu presudu Suda BiH kojom je sam Dodik kažnjen s godinu zatvora i šest godina neobavljanja političkih funkcija. U jednom od svojih ranojutarnjih plamtećih nastupa na RTRS-u, ostavio je dojam da će svečano zaokružiti ne iako je baš tih dana Sud BiH prihvatio njegov ček na 36.500 KM kojim je otkupio pravo da umjesto u zatvoru, nastavi spavati u svojim veleljepnim vilama, od Laktaša do Beograda i Budimpešte.

No, kako kažu stari Latini, što je dozvoljeno Jupiteru, nije volu, a nije tajna da on narod i gleda kao stoku, dok sebe vidi u zvjezdanim prostranstvima. Zato će, navodno, opet u Moskvu, jer njegova je najsjajnija zvijezda Vladimir Putin, Donald Trump mu služi za performansa i kačketa, zato mu je poprilično bahato izrecitirao rokove do kada američki predsjednik treba reorganizirati svoje kadrove, jer naš vožd nije zadovoljan ni njegovom administracijom. Em ga još nisu skinuli sa svih crnih lista - mada je bio spreman Trumpu oprostiti što mu je on i otvorio karijeru u OFAC-u - em njegovo degutantno ulizivanje nije bilo dovoljno ni da ga Marco Rubio izbriše iz Izvještaja o stanju ljudskih prava State Departmenta za 2024. godinu, kao ubjedljivo najveću opasnost za mir na Balkanu, em ni The Pavlovic Time ne pomaže puno u apelima na Trumpove emocije, koje bi, kako to Dodik objašnjava, pomogle stanaru Bijele kuće da ga bolje razumije.

Drugo (referendumsko) pitanje je o(p)stanak u fotelji. Centralna izborna komisija BiH, sveprisutna u (izvornom) Daytonu, posegla je za mandatom, a Dodiku se Palata ne napušta, pa bi da spriječi izbore i oružjem ako treba. Onom svojom gardom koja ga je branila od privođenja u Sud BiH, u koji je - sve ne priznajući ga - na kraju otišao, poklonio se časnom Sudu i kazao: Nisam kriv! Što je Tužiteljstvu i Sudu BiH, koji su dokazali da duboko poštuju njegove obaveze entitetskog predsjednika, bilo posve dovoljno da i njemu, a kasnije i Nenadu Stevandiću i Radovanu Viškoviću, poukida potjernice i ostavi ih da za naše budžetske pare i preko leđa svih naroda i narodnosti u zemlji, nastave smišljati kako će čelično čuvati vlast. Treće referendumsko pitanje - ono iz 2006. - još je u pripremi, no Rezolucija o samostalnosti je napisana i njome Dodik namjerava trgovati. Narod i referendumi su i do sada bili kulise, pravi se posao završava na političkoj pijaci na kojoj, bar tako računa Baja iz Laktaša, njegova Rezolucija ima da dostigne 5-6 zgrada za kuma, da pretekne Viaduct i zasjeni londonsku berzu. Čim je odobri Putin, kriptovalute će na sto: ili će on o(p)stati ili će izbiti rat, evo papira - ko ne vjeruje, neka čita!

Ne znam je li Igor Crnadak već vidio Dodikovu Rezoluciju, ali svi njegovi nastupi pokazuju da je potpuno svjestan opasnosti kojom se ovih dana razmeće lider SNSD-a. Strah ga je, kaže, da mu je “pala roletna” i “da će pokušati hiljade ljudi da uvede u problem, da rizikuju krivičnu odgovornost i ugroze čak i egzistenciju svojih porodica, samo da bi njega zaštitili”.

Zato je pozvao sve, koji se ovih dana huškaju na činjenje teških krivičnih djela, da stave prst na čelo i ostanu lojalni Republici Srpskoj i svojoj djeci. On ne želi naglas reći ono što je bjelodano jasno: razvlašteni osuđenik, onaj što je svojevremeno pozivao i Radovana Karadžića i Ratka Mladića da odgovaraju za zločine počinjene u ime srpskog naroda, pa ih počeo kititi po muralima kad su i jedan i drugi bili dovoljno daleko, u Haagu, da ga ne mogu ugroziti, u fazama je predratnog Radovana - muslimane vrijeđa i prijeti im barem dva puta sedmično - i Ratka iz vremena kad je Narodnu skupštinu upozoravao da od vojske traži genocid. I Ratko i Radovan krili su se iza naroda, a RS proglasili velikom pobjedom: danas je Dodik RS uveo u fazu anarhije, entitet nema ni predsjednika ni premijera (Viškovića je maestralno otkantao), a sve dok je on u Palati - koga god da izaberu, izvan zakona je. Dodik jeste poražen, ali nije spreman da odstupi, već je za živi štit uzeo vladajuću većinu u NSRS-u, a poseže i za narodom.

Tu valjda na scenu stupa Aleksandar Vučić. Koga je, navodno, Dodik ubijedio da se samo s njim može oduprijeti studentskim protestima i sačuvati vlast u Srbiji. Jer će i Bruxelles i Washington pasti ničice pred njima dvojicom, samo da ne plane novi rat na Balkanu. Putin ih čuva, a nije mu mrsko da se, uz Ukrajinu i Gazu, Evropi stavi nova ratna omča oko vrata. Da je drugačije, ne bi Ursula von der Leyen i cijeli establishment EU okretali glave od TV ekrana (osim Orbana, on navija!), da ne gledaju ko se sve obračunava sa protestantima na ulicama Beograda i Novog Sada. Scene terora nad djecom koja ne žele korupciju i koja traže da srbijanske institucije počnu raditi svoj posao - umjesto što ispunjavaju želje jednom, a nenadležnom - posljedica su i briselskih opredjeljenja za čuvanje Vučića.

Zato on bije studente i nastavit će da ih bije, no kako je potpuno svjestan da Evropa ne može dovijeka tolerirati užas, ideja da trguje (Dodikovim) mirom na Balkanu doima se prihvatljiva. Pa makar to značilo da od njega i vlastita opozicija pravi viceve, nominirajući mu Dodika za nasljednika. I mada bi bilo jednostavnije povesti se politikom da komšiji crkne krava, pa navijati za ovu kandidaturu koja bi Jupitera iz ogledala začas pretvorila u vola kapitalca, iz solidarnosti sa Srbijom i cijelom regijom pridružujem se onima koji apeliraju na poštivanje vladavine prava i zakona i zasluženu Dodikovu političku penziju. A ako treba da putuje, eno mu Rusije i sibirskog rahatluka, pa nek’ pravi platformu za povratak.