Dodikov obračun sa (ženskim) svijetom

Anna Lührmann, njemačka ministrica za Evropu i klimu, ni kriva ni dužna našla se u epicentru skandala o kome bruji cijeli kontinent. Njen boravak u Banjoj Luci brutalno je okončan - srećom, bez primjene sile, ali uz najozbiljniju prijetnju silom - jer je lice s državne potjernice naredilo policiji koja ga čuva od hapšenja da ministricu isprati van granica entiteta koji već dugo tretira kao svoje imanje u Bakincima. Njegov posilni s čela Vlade RS-a brže-bolje njemačku diplomatkinju je proglasio personom non grata, a drugi ađutant se još i iznenadio što Anna Lührmann ima diplomatski pasoš, uvjeravajući (nije baš najjasnije koga) kako RS nije kafana iako se njezini vrhovni akteri ponašaju baš kao da je posljednja birtija. I to negdje pred fajront.

Ispostavilo se u međuvremenu da su i posilni Radovan Višković i ađutant Nenad Stevandić slijepo slijedili upute svog šefa Milorada Dodika, čak i nakon što su sve trojicu bjegunaca od bosanskohercegovačkog pravosuđa njima odani policajci MUP-a RS-a upozorili da nema ama baš nijednog razloga za grubi progon ministrice koja je došla u službenu posjetu Bosni i Hercegovini i koja se u Banjoj Luci namjeravala sastati sa predstavnicima političkih partija koje će participirati u državnoj koaliciji s ciljem da ovu zemlju i sve njene ljude vrate na kolosijek napretka ka Evropskoj uniji. MUP RS-a je, ipak, izvršio naređenje svojih odmetnutih šefova, a samo zahvaljujući prisebnosti pripadnika Direkcije za koordinaciju policijskih tijela BiH - neposrednoj pratnji državne gošće - izbjegnut je oružani okršaj, s obzirom na to da je upravo MUP RS-a bio potpora policajcima DKPT-a u misiji čuvanja bezbjednosti njemačke ministrice.

Anna Lührmann se uspjela sastati s delegacijom SDS-a, no do sastanka sa Igorom Crnatkom iz PDP-a Dodikov bijes je već dopro do djelatnika MUP-a RS-a na terenu, pa je bivši ministar vanjskih poslova BiH iz prve ruke posvjedočio o skandalu i zato je - od tog časa - meta progona neposrednih aktera ovog slučaja. Naravno, nije samo opoziciji u RS-u već i cijelom dunjaluku jasno šta je bio motiv ovoj demonstraciji oružane sile. Dan prije, naime, Njemačka i Austrija su uvele sankcije i zabranile ulazak u svoje zemlje licima s bh. potjernica, Dodiku, Viškoviću i Stevandiću, zbog napada na ustavni poredak BiH. Zna Dodik da je to signal i drugim evropskim zemljama da krenu u pojedinačno zauzimanje stava prema secesionisti i dokazanom ruskom pijunu na Balkanu, no čak ni on nije toliko hrabar da u svoje obračune uvlači Moskvu, zadovoljio se pohvalom kako je i za progon imao zeleno svjetlo Srbije. Iako se ova Dodikova teza doima logičnom - jer je istoga dana kad je u Sarajevu boravila ministrica Lührmann, u Banjoj Luci sa Aleksandrom Vulinom i Ivicom Dačićem, potpredsjednikom i ministrom policije u Vladi Srbije u tehničkom mandatu, obilježavao dan entitetske policije u Zalužanima - u pravu je državni ministar vanjskih poslova Elmedin Konaković kad zahtijeva zvanično očitovanje Beograda.

Srbijanskog predsjednika Aleksandra Vučića je vijest o njemačkim i austrijskim sankcijama stigla u Bugarskoj, gdje je ponovio kako je ponosan na Dodika, ali nam zapravo i prvi potvrdio vijest da će mnoge evropske zemlje povući identičan potez, a i samom Dodiku poručio da s njim više niko ne želi razgovarati. S obzirom na to da se voli pohvaliti svojim dobrim vezama u EU, naročito u Berlinu, Konakovićevo pitanje dobija na težini: čiju tačno podršku ima Dodik u protjerivanju njemačke ministrice? Tim prije što bez sumnje Vučić zna ko je Anna Lührmann: svojedobno (2002) najmlađa članica Bundestaga i najmlađa članica parlamenta na svijetu, ova političarka Zelenih je od 2021. i zastupnica i ministrica. Njezina je biografija impresivna, pored političke ima i upečatljivu akademsku karijeru fokusiranu na istraživanja autokracije, izbore, legitimitet režima i jačanje demokracije, jedno vrijeme je radila i za UN, a kontinuirano je angažirana kao predstavnica Njemačke u evropskim institucijama. Što nije spriječilo Dodika da se onako muški primitivno priupita je li u Banju Luku došla po svojoj ili pameti opozicije, da bi zaključio da je u svakom slučaju glupa.

Predsjednik RS-a ima kontinuitet omalovažavanja uspješnih žena. Kada je u BiH 2015. došla Maureen Cormack, kao ambasadorica SAD-a u našoj zemlji, njezin je prvi javni nastup bio u Istočnom Sarajevu, gdje je pomagala u pučkoj kuhinji, što je tadašnji i aktuelni predsjednik RS-a nazvao njezinim prirodnim okruženjem i javno je uputio da se drži kuhače. Ambasadoricu to nije omelo da se pojavi u Gradini, na obilježavanju pomena žrtvama stradalim u Jasenovcu, što je Dodiku bila prilika da je javno ignoriše i pokuša poniziti ne pozdravljajući se s njom. Kasnije je urlao kako je upravo Maureen Cormack, kao dio bivše američke administracije (zvuči poznato), kriva za njegovo debitantsko stavljanje na OFAC-ovu crnu listu, no prestao ju je spominjati kada je u prvom mandatu Donalda Trumpa napredovala do dužnosti glavne zamjenice pomoćnika tajnika Ureda za Evropu i Evroaziju.

Dodiku zapravo niti jedan ambasador SAD-a u BiH nije valjao, vrijeđao ih je i nazivao pogrdnim imenima očekujući da se povuku pred njegovom bahatošću, očijukajući jedino s onim predstavnicima diplomatskog kora u BiH koji su pristajali da ih javno ponizi minimiziranjem njihovih uloga u odnosu na ambasadore koji su dolazili iz Moskve. Da Dodik ima i opipljive, da ne kažem izmjerljive motive, kazao nam je ministar Konaković: predsjednik RS-a u ruskim bankama drži 800 miliona eura! On nije ulazio u porijeklo tog predebelog računa, ali ako se analizira OFAC-ova crna lista na koju je Dodik dva puta upisan, ako se samo pogleda spisak firmi upisanih na njegovu užu i širu familiju koje su listom poslovale s entitetom RS, postaje puno jasnija Konakovićeva tvrdnja da je Dodik spreman posegnuti za oružjem da zaštititi sebe i svoju imovinu. Baš taj spisak zorno slika i Dodikove stavove o ženama: među vlasnicima (Dodikovih) firmi samo je jedno žensko ime, njegove kćerke Gorice. Nema čak ni supruge Snježane.

Gorica Dodik i Željka Cvijanović su uzvišeni tretman u Dodikovom svijetu zaslužile slijepom odanošću. Nijedna od njih ne propituje stavove naredbodavca, oca i partijskog šefa. U odbranu njegova lika i nedjela uložile su i vlastite porodice. I one su jedine dvije žene za koje se Dodik ne pita čija ih pamet vodi. Zna da je riječ o njegovoj. Zauzvrat, za razliku od uspješnih žena, koje su karijere gradile bez pomoći očeva (i) partija, njima Milorad neće pripasati pregaču, preporučiti kuhaču i nazvati ih glupim. Jer je potpuno siguran da su obje potčinjene njegovoj pameti. Kao zalog odanosti Gorica se svađa sa svima za tatin račun, a Željka ne bira adresu na kojoj će biti s čuđenjem dočekana jer svaku priliku, koju dobije zahvaljujući članstvu u Predsjedništvu BiH, iskoristi da opanjka i zemlju i (vlastiti) narod braneći svog pretpostavljenog. I jedna i druga neskriveno podržavaju Dodikov obračun s ostatkom svijeta, i ne primjećujući pritom s koliko muškog šovinizma nastupa. No, ako neko mrzi Nijemce, muslimanima osporava i vjeru i nacionalno opredjeljenje, ne podnosi Srbe koji ga ne slušaju, od Hrvata očekuje zahvalnost jer im je tobože dao priliku koju ne znaju iskoristiti, ako taj neko nije dobrodošao ni u Izrael u koji je pozvan, zašto bi bio problem što nije u stanju čak ni sakriti svoje primitivne stavove o ženama? On sebe vidi rame uz rame s Putinom i Trumpom, čak i onda kada vrijeđa američkog državnog sekretara.

Jedini mu je problem što izbjegava ogledalo. A tamo je slika sve usamljenija.