Dezerterima dosta rata
General Ibrahim Alibegović (Ključ, 1935 - Sarajevo, 2007), koji je u karijeri bio komandant divizije i korpusa, jednom mi je rekao da moral vojske zavisi od mnogo konstantnih i promjenljivih situacionih činilaca i da ga je nužno izgrađivati, budući da od toga ovisi realiziranje borbenih ciljeva. Koliko se u trogodišnjem ratu u Ukrajini, na obje ratujuće strane, provode aktivnosti koje bitno utječu na uspješno održavanje, primjenu i razvijanje morala? Nedovoljno, jer je među ukrajinskim i ruskim vojnicima sve veći broj dezertera, koji su napustili front umorni od rata, psihički i emocionalno ugroženi, ljuti zbog načina na koji se rat vodi i neizvjesnosti o tome kad će stati. Poseban problem je kvalitet zapovjednog kadra i sistem borbene organizacije u ovim vojskama, jer su mnogi iskusni zapovjednici poginuli, a zamijenili ih manje sposobni časnici. Još jedan problem su niska motiviranost i disciplina vojnika na frontu u mnogim slučajevima kada zapovjednici ne mogu pravilno upravljati snagama koje su im na raspolaganju.
“Ukrajinsku armiju napuštaju vojnici dok joj očajnički treba ljudstvo, što onemogućava borbene planove u ključnim trenucima rata s ruskim agresorom”, napisao je izvještač američke agencije Associated Press (AP) pozivajući se na razgovore s vojnicima, odvjetnicima i ukrajinskim dužnosnicima. “Ovo je ključni problem, treća godina je rata i ovaj problem će samo rasti”, upozorava vojni analitičar iz Kijeva Oleksandr Kovalenko. Premda se Moskva također suočava s problemom dezerterstva, Ukrajinci koji su bez dopuštenja napustili vojsku otkrili su duboke probleme u vezi sa njihovom vojskom i načinom na koji Kijev vodi rat: od slabe mobilizacije do preopterećenja vojnika i povlačenja kompletnih jedinica na frontu. Međutim, za državni vrh Ukrajine glavni razlog teške situacije na frontu je u tome što ruska vojska ima višestruku prednost u ljudstvu, a ponekad se čak navodi da je veća pet do osam puta. No, nedavno je ukrajinski portal Strana upozorio da takve izjave izgledaju paradoksalno, budući da ruska vojska ima oko 700.000 vojnika, a ukrajinska raspolaže sa blizu 450.000, među kojima je i dio onih koji se kao mobilizirani nalaze u uredima nekih ministarstava i daleko su od fronta.
Prema pisanju američkih i britanskih medija, u protekle tri godine, nekoliko tisuća ruskih vojnika pobjeglo je od borbi u Ukrajini ili je odbilo sudjelovati u nekim akcijama, ali Kremlj zataškava taj problem. Ruske vlasti imaju problem s tim kako kazniti dezertere, a pritom ne privući veću pažnju javnosti, jer vojsci nedostaje ljudstva, pa traži novake koji bi pomogli intenziviranju agresije. Dezerterstvo se dosad nije teže kažnjavalo, kazne su, uglavnom, bile ograničene na manje zatvorske i otpust iz službe. “Budući da Rusija nije objavila rat Ukrajini, malo je zakonske osnove za kaznene prijave protiv onih koji odbijaju sudjelovati u vojnim operacijama u inozemstvu”, tvrdi odvjetnik Mihail Benjaš, bivši pomoćnik vojnog tužitelja, koji sada brani vojnike otpuštene zbog neposlušnosti. Odbijanje Rusa u sudjelovanju u borbama vjerojatno je posljedica nedostatka njihove obuke, motivacije i veoma stresne situacije s kojima se agresorske snage suočavaju duž ukrajinske bojišnice od 1.500 kilometara. Prema izvješću neovisne ruske internetske stranice Mediazona, od 18. srpnja 2024. gotovo 100 ruskih vojnika svakog tjedna se osudi zbog odbijanja izvršenja zapovijedi, što zorno prikazuje loše stanje morala u ruskoj vojsci i oklijevanje nekih postrojbi da se bore.
Austrijski psihijatar Sigmund Freud je rekao: “Moralan je onaj koji reagira već i na iskušenje koje doživljava u samom sebi, ne prepuštajući mu se”. U ratu je, međutim, previše iskušenja koja se ne mogu kontrolirati, a jedan ruski dezerter je na suđenju rekao da ga je strah od smrti natjerao da bježi što dalje od prve linije, znajući da će zbog toga biti kažnjen. Dodao je da poštuje one saborce koji unatoč svemu ostaju na frontu i bore se ne samo protiv neprijatelja nego i protiv svojih strahova.