Desno, desnije, Austrija
Pavle Mijović
Svjetska javnost je ostala šokirana, zatečena i u nevjerici kada je austrijska Slobodarska partija ili FPO (Freiheitliche Partei), koja slovi kao krajnje desničarska, osvojila 58 od 183 mandata na izborima za Nacionalno vijeće (Nationalrat) ili Donji dom saveznog parlamenta. Ipak, malo hladnija analiza pokazuje kako je sve išlo upravo u tom “slobodarskom” smjeru, koji su austrijski građani na izborima obilato nagradili podrškom od gotovo trideset posto ukupnih glasova: statistike i druga istraživanja javnog mnijenja su predviđali takav rezultat, a na recentnim izborima za EU parlament Slobodarska partija dala je čak šestero parlamentaraca, koji su ušli u šaroliko političko društvance grupirano pod nazivom Patrioti za Europu, sastavljeno od prekaljenih boraca za nacionalni suverenitet i geopolitičku neutralnost, agitatora za tehnokratsko upravljanje koji se panično plaše migranata pa su si stoga dali zadatak osmisliti novu represivnu arhitekturu kako bi njihova vlastita društva mogla bezbrižno uživati u blagodatima života u razvijenim demokracijama. Ne samo da su recentni izborni rezultati za EU parlament dali dobar vjetar u politička leđa Slobodarskoj partiji već je i politička tradicija u Austriji još od devedesetih godina davala znakove koji su pretkazivali rast stavova koji se mogu etiketirati kao krajnje desničarski, populistički i poprilično militantni, a koji su sada dobili veliku podršku biračkog tijela.
Čitajte kolumne Pavla Mijovića:
Imajući na umu kako se politika odvija na poprilično cikličan način, trenutni rast autoritarnog FPO-a slijedi uzorak s kraja devedesetih, kada je njihov karizmatični lider Jorg Heider osvojio gotovo 27% glasova, što je bio ogroman rast od 1986. kada on preuzima partiju koja je tada bila ispod izbornog praga, dakle, potpuno marginalizirana i društveno nebitna, a po idejama i artikulaciji vrlo opskurnog karaktera. Ideje su izgleda ono što je obilježilo nastanak FPO-a: partija nastaje 1955, a njezin prvi lider, Anton Reinthaller - prethodno istaknuti član Nacionalsocijalističke partije Austrije i SS-a - zalagao se za ublažavanje posljedica denacifikacije optiravši za rehabilitiranje i ponovnu integraciju ljudi poput njega u društveni i politički život, koji su u prošlosti kolaborirali s nacizmom. Inače je Reinthaller bio dvostruki politički zarobljenik: za vrijeme Prvog svjetskog rata bio je dvije godine u ruskom zarobljeništvu, ni nakon Drugog svjetskog rata nije se usrećio te je optužen zbog “izdaje austrijskog naroda”, a osuđen samo zbog aktivnosti i suradnje s nacistima. Nekadašnji uznik, pedesetih godina formira politički subjekt FPO, izrazito hibridnog karaktera - miks je to političkog katoličanstva i socijaldemokracije, austrijskog parohijalizma i populizma, antisemitizma i nacionalnog ponosa - i uvodi pomalo aveti prošlosti u javnu scenu Austrije.
Najveći boom stranka doživljava pod vodstvom Jorga Heidera, karizmatičnog lidera koji je svojedobno bio okarakteriziran kao jedna od najvećih prijetnji europskoj demokraciji jer se upravo tom političkom establishmentu ponajviše i opirao. Vješt u javnom nastupu, po mišljenju mnogih zgođušan, ljubitelj brzih automobila i mondenih skijališta, Heider je uspješno relativizirao mnoge teme od povijesnog značaja: esesovci su “pristojni ljudi dobrog karaktera”, nacistički logori su samo “kažnjenički logori”, koketirao je i s antisemitizmom i ksenofobijom. Kada je 1999. na izborima osvojio 26,9% glasova, koalirao je s OVP-om (Austrijska narodna stranka) i time je novu desnicu uveo u mainstream svijet austrijske politike. Kasnije će doživjeti politički fijasko, napušta stranku, ali ostaje važan dio austrijske politike. Umire, pomalo tragično, 2008. kada je vraćajući se u jutarnjim satima iz noćnog izlaska svojim vozilom sletio s ceste i poginuo. Išao je, naime, na obiteljsko okupljanje povodom devedesetog rođendana svoje majke.
Aktualni lider FPO-a Herbert Kickl, nezavršeni student novinarstva i političkih znanosti, pa filozofije i povijesti, svoj politički talent je brusio kao autor govora za Heidera, radio je također na kampanji i na svim aktivnostima koje su za cilj imale aktivirati biračko tijelo. Kasnije je, kada je Heider osnovao drugu stranku, Kickl postao njegov veliki oponent. Godine 2017. će postati ministar unutrašnjih poslova, a iz njegova mandata pamtimo da je sve migrante htio staviti na jedno mjesto - aluzije na koncentracijske logore, u prepiskama je vezu s kritičkim medijima želio svesti na minimum - kontrola informacija i, naravno, želio je ojačati policijske snage, granice i ostale elemente austrijskog suvereniteta. Smijenjen je s te funkcije - ne svojom voljom - zbog osnovane sumnje da neće biti u stanju objektivno voditi istragu protiv članova vlastite stranke, Heinz-Christiana Strachea i Johanna Gudenusa, koji su u polutrijeznom stanju sa šarmantnom Ruskinjom negdje na Ibizi dogovarali izvlačenje javnog novca. Sam Kickl, maratonac i alpinist, vidi se u ulozi narodnog kancelara -Volkskazelar - privatno je rezerviran, a u javnosti, smatra Nina Horaczek na temelju analize njegovih govora, jedan od najneprijatnijih političara na austrijskoj sceni. Iako je i sam dio vrhuške, veliki je protivnik sistemskih politika, liberalna demokracija mu smeta, farmaceutske industrije također, iregularni migranti su prijetnja, dakle, može ga se smatrati pravim primjerkom autoritarnog političara. Dok Kickl (ne)uspješno traži koalicijskog partnera, vrijedi podsjetiti kako se austrijska desnica, kada postane dio vladajućih, lako dekonstruira i uruši: što zbog skandala, orgijanja i drugih bahanalija, što zbog korištenja javnih resursa na netransparentne načine, lošeg upravljanja i bizarnih projekata. To je, recentna austrijska iskustva su pokazala, usud desnice na političkoj sceni, koji će FPO s Kicklom na čelu potvrditi ili demantirati.
