Čiji su Rafalei bolji?

U fokusu utrke u naoružanju i Hrvatske i Srbije, osim drugih borbenih sredstava, našao se i suvremeni dvomotorni višenamjenski zrakoplov-lovac 4,5 generacije francuske proizvodnje Rafalei, a povod za polemiku jest - tko je u kupovini bolje prošao? Podsjetit ću da je Republika Hrvatska, krajem 2021. godine, kupila 12 rabljenih Rafalea za 1,13 milijardi eura, koji su već doletjeli u zračnu luku Pleso, dok je Republika Srbija 2024. potpisala ugovor o kupnji također 12 novih borbenih zrakoplova Rafalei, vrijednih 2,7 milijardi eura, čija je isporuka predviđena između 2028. i 2030. godine.

Lovac Rafale opremljen je naprednim napadno-navigacijskim sistemima, elektronskim radarom novije generacije RBE2, uz visoku integraciju senzora i samozaštite, te mogućnošću korištenja spektra naoružanja zrak-zrak i zrak-površina i to ga čini jednim od najboljih borbenih aviona današnjice. Osim toga, pilote obje države posebno je privukla mogućnost Rafalea da obavlja široku lepezu borbenih zadataka danju i noću, u svim vremenskim uvjetima, zahvaljujući integriranom informatičkom sistemu spektra, koji softverski smanjuje radarski odraz zrakoplova slanjem lažnih podataka za ometanje radara, što letjelicu čini djelimično nevidljivom. Isti softver daje pilotu sve podatke na viziru kacige i omogućava mu izuzetnu realnost o taktičkoj situaciji, uključujući upozorenja na radarsko ozračenje i nadolazeće IC vođene projektile.

U Beogradu ističu da su oni kupili nove zrakoplove Rafale i da su zbog toga u prednosti, jer polovno nije isto kao novo, ali u Zagrebu ne misle tako, nego ukazuju na svoje kvalitete. Ističu da su hrvatski Rafalei (F3R) moderniji i opremljeni naprednijom elektronikom, radarom i oružjem, dok Srbija nabavlja starije verzije (vjerojatno F3O/F3R), s mogućnošću modernizacije, stoga su hrvatski Rafalei generalno napredniji, ali razlika ovisi o specifičnim modernizacijama i naoružanju koje će Srbija implementirati. Ključne razlike su u naprednim senzorima, sistemima za elektroničko ratovanje i sposobnosti nošenja modernijeg oružja, gdje prednjači hrvatska nabavka “kao nova” u odnosu na nešto starije, ali modernizirane zrakoplove koje kupuje Srbija, a koji će biti na razini modernog 4,5 generacije. Da bi se Rafale, ili neki drugi zrakoplov zapadnog tipa, uopće mogao borbeno opremiti, nužno je dobiti niz odobrenja, a taj proces se razlikuje za zemlju članicu od nečlanice NATO-a. Naime, dugotrajan je proces do same isporuke i uvođenja takvih aviona u borbenu uporabu, a što se naročito odnosi na navigacijsku komunikacijsku opremu, taktičke linkove i posebno naoružanje koje koriste NATO-ove članice u borbenim operacijama.

Kojim će naoružanjem biti opremljeni Rafalei koje kupuje Srbija? Prema pisanju nekih svjetskih medija, ovi zrakoplovi neće biti naoružani naprednim borbenim sredstvima. Naime, srpskom Ratnom zrakoplovstvu neće biti isporučene rakete zrak-zrak dugog dometa, tipa Meteor, čime će imati umanjene mogućnosti za zračnu borbu. Umjesto Meteor dometa i do 200 kilometara, Rafalei koje kupuje Srbija treba da budu opremljeni MICA raketama srednjeg dometa.

Ukoliko se ove tvrdnje pokažu kao točne, to će značiti da će postojeći lovci MiG-29 u naoružanju Vojske Srbije imati rakete većeg dometa. Srpski MiG-29SM raspolaže sa raketama R-27 ER1 dometa 120 kilometara, kao i R-77 (RVV-AE) raketama koje mogu da gađaju mete udaljene 80 kilometara, a poređenja radi, domet MICA je, u zavisnosti od izvora, između 60 i 80 kilometara. Vojska Srbije će, ne bude li Meteor dio paketa naoružanja, izgubiti sposobnost da obara letjelice s distanci većih od 100 kilometara. Razlog protivljenja Pariza da proda napredno naoružanje nije teško shvatiti, a Military Watch Magazine piše da će srpski Rafalei biti isporučeni s umanjenim borbenim sposobnostima da ne bi predstavljali prijetnju članicama NATO-a koje okružuju Srbiju.

Na kraju i unutarhrvatski prijepor: premijer Andrej Plenković odbacio je kritiku predsjednika države Zorana Milanovića da je Francuska Hrvatskoj uvalila rabljene Rafalee, a Srbiji prodaje nove, dodavši da Rafalei koji dolaze u Beograd neće imati NATO-ovu opremu kao hrvatski. No, francuski zrakoplovi nisu jedino o čemu se ne slažu lideri Hrvatske, oni stalno potvrđuju svoje ideološke i druge razlike, teško pristaju na kompromis, što znatno otežava konsolidacijsku demokraciju.