Četnici - poraženi izdajnici

Povodom 80. godišnjice od završetka Drugog svjetskog rata u nekim beogradskim printanim i elektronskim medijima tendenciozno se navodi da su u Republici Srbiji bila dva antifašistička pokreta – partizanski i četnički, ali revizionisti, ma koliko se trudili, ne mogu potirati povijesne istine, jer je na temelju relevantnih izvora dokazano da je vojska đenerala Draže Mihailovića bila fašistička i zločinačka, u službi njemačkog okupatora. Tko onda već godinama pokušava falsificirati ratne događaje od 1941. do 1945. godine? To su u prvom redu potomci četničkih vojvoda, oficira i vojnika Jugoslovenske kraljeve vojske u otadžbini, a zatim oni koji bi voljeli da Srbija bude kraljevina.

I jedni i drugi pozivaju se na zakon usvojen 2004. godine, kojim su u Srbiji izjednačena boračka prava partizana i četnika. Taj apsurdni zakon donesen je kao politički ustupak Srpskom pokretu obnove Vuka Draškovića, partiji koja je tada bila dio vladajuće koalicije. Međutim, u glorificiranju četnika posebno mjesto ima sudska rehabilitacija Mihailovića, čime je i zvanično otvoren prostor za opravdavanje ratova 90-ih koji su vođeni po konceptu vrlo sličnom onom iz 40-ih godina prošlog stoljeća. Naime, beogradski sud 2015. ukinuo je presudu đeneralu Draži utvrđujući da sudski proces nije bio pravičan, a indikativno je da mu nije suđeno zbog ratnih zločina, jer je tako određenoj politici u Srbiji odgovaralo.

Dugogodišnji novinar i historičar dr. Fadil Ademović (Bijeljina 1931 – Sarajevo 2021) napisao je četiri knjige sa oko 1.500 stranica pod nazivom “Četništvo i četnička propaganda u južnoslavenskim zemljama u Drugom svjetskom ratu (1941-1945)” u kojima je raskrinkao zločine Mihailovićeve falange s porukom da se njihov fašizam ni na koji način ne može oprati. Povijest pokazuje da se radilo o organiziranoj vojsci izbjegličke vlade kraljevine Jugoslavije u Londonu, koja je surađivala sa fašističkim okupatorima i kvislinzima. Četnici đenerala Draže Mihailovića bili su ozloglašena vojska u Drugom svjetskom ratu u Europi, krvava i bestijalna u ubijanjima Muslimana i Hrvata, kao i Srba komunista, a veliki broj zlikovaca svoje pokolje nastavio je i nakon završetka rata. Sve do 1955. snage KNOJ-a i dijelovi OZNE (kasnije UDBE) djelovali su na terenu u potrazi za odmetnicima rasutim u grupe, vodove i čete, a na određenim mjestima, ili kod jatačkih kuća postavljane su zasjede i na taj način četnički pokret konačno je uništen.

Podsjetit ću da je politički program četničkog pokreta predstavljao ekstremnu varijantu velikosrpskih pretenzija izraženu u proglasu Homogena Srbija, kojeg je 30. lipnja 1941. sastavio Stevan Moljević, odvjetnik iz Banje Luke. Mihailović je početkom ljeta 1943. postavio Moljevića za političkog rukovoditelja četničkog pokreta. Po tom programu, nakon rata se Jugoslavija trebala preurediti na rigidnom velikosrpskom programu, uz oslanjanje na apsolutističku kraljevsku vlast (monarhofašizam). U tome ih je spriječila Titova vojska u ratu, a u miru narodne mase opredijeljene za socijalizam. Nakon prvih poratnih izbora 29. studenog 1945. proglašena je Federativna narodna republika Jugoslavija, čime je svrgnuta dinastija Karađorđevića bila lišena svih prava. Tito je prvo bio imenovan za premijera, a 14. 1. 1953. postao je predsjednik Republike.

Oni koji pokušavaju rehabilitirati četnički pokret koriste se i činjenicom da su četnici u ratu spašavali američke i pilote drugih zemalja i zbog toga odlikovani. U drugoj polovici 1944, kada su brojni saveznički bombarderi prelijetali Srbiju ka ciljevima dublje u Europi, četnici su, doista, spasili 417 savezničkih pilota, od čega 343 američka. Oni su se tada veoma trudili pokazati svoju dobru volju i korisnost saveznicima, koji su u to vrijeme svoju potporu prebacili na Titove partizane. Četnici su, međutim, isto tako spašavali i njemačke pilote, a u nekim su prilikama hvatali savezničke pilote i predavali ih Nijemcima. Za usporedbu, na kopnenom dijelu Hrvatske pripadnici NOP-a spasili su 500 savezničkih zrakoplovaca i nitko od zaslužnih za to nije bio odlikovan.

Kolega Ademović rekao mi je da su četnički lobisti u SAD-u tom spašavanju pilota dali preveliku važnost kako bi prikrili ukupnu negativnu ulogu četnika u Drugom svjetskom ratu u Jugoslaviji. U pokušaju rehabilitiranja tog pokreta, o Mihailoviću je objavljena i reportaža u časopisu Time, a nakon toga tadašnji američki predsjednik Harry Truman 1948. godine, na vrhuncu hladnoratovskih tenzija, posthumno je odlikovao Mihailovića ordenom Legije za zasluge. Time, naravno, zločlinačka uloga đenerala nije mogla biti umanjena, a ovo američko odlikovanje je rezultat lobiranja četničkih emigranata koji su bježeći od mjesta svojih zločina 1945. emigrirali u SAD.