Kolumna Aide Spahić: Ćeif i ritual sreće/Ilustracija/Benjamin Krnić

Ilustracija: Benjamin Krnić

Ćeif i ritual sreće

Predlažem da prije čitanja ovog teksta napravite sebi kafu, lagano pijete i uživate. Ukoliko mislite da ne treba, onda sam sasvim sigurna da ćete to učiniti nakon čitanja.

Rano ustajanje. Spremanje za odlazak na posao. Početak dana je u mnogim porodicama graja, buđenje djece dok ne promukneš jer njima uvijek treba onih dodatnih pet minuta, gužva ispred kupatila jer svi bi da budu prvi. Traženje odjevnih predmeta u posljednji čas, prepirka između braće i sestara ko je u pravu i šta je čije i ko zna šta sve još. Sve je od porodice do porodice. Da bi jutarnji stres bio što manji, za odrasle postoji čarobni napitak koji se zove kafa. Ko prvi ustane, pristavi vodu, napravi kafu i polako između gužve i galame popije se pokoji gutljaj. Nekako bude lakše, priznat će svi. Taj dio dana je nešto što se ne može platiti nikakvim novcem i koji svi ljubomorno čuvamo samo za sebe. Ta kafa se u Bosni i Hercegovini zove brzinska prije posla.

Kafa je u našoj zemlji ćeif i ritual. Mnogi putnici kažu ukoliko želite kafu iz snova, dođite u BiH. Nažalost, kako život postaje brži, tako se kod nas sve više smanjuje broj onih koji kafu služe na tadicionalan način – u džezvici i fildžanu. A naši stari će reći da kad dobiju kafu u većoj šolji, pomisle odmah na to kako bi Englezi reagovali da im se čaj posluži u zdjeli za supu. Kad razmislite, ima i logike.

Dobra kafa ima svoju metodu pravljenja. Nekada se kupovala sirova pa se pekla u peći na drva. Svako zrno je pažljivo birano. Mirisala je cijela kuća. Ko je još imao šiš, bio je pravi sretnik, jer to je ta kafa... Kafa se u mlinu melje kada je poželimo konzumirati i samo onoliko koliko nam je potrebno, jer ne valja da stoji samljevena. Djeca su se prepirala ko će samljeti kafu u mlinu, a treba priznati nije to bio ni lagan zadatak. No, bez obzira na to, poseban je ritual i svi čekaju kada će biti gotovo. Ovo je gotovo skroz iščezlo. Uglavnom se danas kupuje mljevena kafa za koju dobri poznavatelji kažu kako se osjeti mješavina i drugih sastojaka, a ne samo kafe. Mnogi uz kafu koriste i kocku. E tek to je poseban ćeif. Danas se kocka, uglavnom, koristi u domovima, ali ima i mali broj kafanica i objekata koji će vam uz pravu tradicionalnu kafu poslužiti kocku, te dodati rahat-lokum.

- Idemo na kafu?

Nastavak vijesti ispod promo sadržaja

- Idemo popiti jednu?

- Javi se da pijemo kafu.

Ovo su rečenice koje se u BiH svakodnevno mogu čuti. One dodatno naglašavaju značaj kafe u svakodnevnoj komunikaciji. Kafa se može piti i služiti na razne načine, ali posebno mjesto u svakodnevnom životu zauzima klasična crna. Kafa nam služi za razgovore, opuštanje, trač s prijateljima, poslovne dogovore, odmor... I, naravno, pije se dok je vruća. Ona je kod nas simbol gostoprimstva, prijateljstva i zajedništva. Naravno da ima i onih koji kafu ne piju, doduše, u manjini su, a ljubitelji kafe obično ih gledaju s čuđenjem.

- Zar je moguće da ima i takvih?

Prvi oktobar širom svijeta obilježava se kao Međunarodni dan kafe. Prema nekim istraživanjima, procjenjuje se da ljudi u svijetu dnevno popiju i do tri milijarde šoljica. Najveći izvoznici kafe u svijetu su Brazil i Vijetnam, a slijede Kolumbija, Honduras, Indija, Indonezija. Biljke kafe uzgajaju se u 70 država, prvenstveno na području Južne Amerike, južne Azije, Indije i Afrike. Tradicionalno ispijanje kafe nosi značajnu kulturološku i socijalnu dimenziju. I tako ritual ispijanja kafe u BiH prenosi se s generacije na generaciju. Da bismo zaokružili ovu priču, treba naglasiti da je danas luksuz ne porediti se s drugima, piti svoju kafu i gledati svoja posla. Uživajte!