Bošnjački refleks i novi fašizmi

U Gazi Husrev-begovoj biblioteci je uoči Bajrama potpisana Izjava o osudi govora mržnje, islamofobije i lažnih narativa o Bošnjacima i Bosni i Hercegovini. Tekst, a i potpisnici, izazvali su niz reakcija, od kojih svakako vrijedi izdvojiti jednu od posljednjih, s one strane Drine: predsjednik Srbije Aleksandar Vučić je, sa megalomanskog skupa svog SNS-a, imao potrebu gotovo pa parafrazirati Izjavu, mijenjajući samo subjekt - neće on, veli, dozvoliti, ni u Srbiji ni na Balkanu, podizanje tenzija između Srba i Bošnjaka, čuvat će mir, stabilnost i bratske odnose sa Bošnjacima, kako u zemlji na čijem je čelu, tako i u regionu, ne obazirući se na ono što kažu neki iz Sarajeva i neki odavde.

Kada se pomno pročita Izjava, upravo to je njezina suštinska poruka, potpisnici su riješeni da “ne dozvole ugrožavanje slobode i urušavanje mira kao najvećih vrijednosti, koje u protekle tri decenije uživamo sa svojim sugrađanima, kao naslijeđe Dejtonskog mirovnog sporazuma. U skladu s tim, opredijeljeni smo da nastavimo štititi mir i slobodu svih građana Bosne i Hercegovine, te očekujemo da potpisnici i svjedoci Dejtonskog mirovnog sporazuma s nama dijele ove vrijednosti”.

Gotovo pa puni krug, moglo bi se reći, no da je baš tako, ne bi Izjava ni trebala. A vrijedan je glas u aktualnom trenutku i to iz puno razloga. Zato, krenimo redom. Inicirali su je Islamska zajednica u BiH, Bošnjačka zajednica kulture, Merhamet i Vijeće kongresa bošnjačkih intelektualaca, što je važno istaći iz dva razloga. Prvi je što lista inicijatora situira Izjavu u nacionalni, bošnjačko-muslimanski krug i samim tim daje odgovor zašto je domaćin skupu bio reisu-l-ulema dr. Husein ef. Kavazović, a onda i zašto među njezinim potpisnicima nema pripadnika drugih naroda.

Nema uopće sumnje da bi svoj potpis na nju stavili istaknuti javni, društveni, pa i pokoji politički predstavnik Srba, Hrvata i Ostalih, koji zagovaraju zajedništvo, koji su nakon Daytona, a neki i u godinama rata, prepoznati u javnom prostoru kao beskompromisni borci protiv svih vidova mržnje, koji i bez Izjave naglas govore o islamofobiji i njezinim beskrupuloznim korisnicima i koji su - upravo zbog toga - pusta ostrva, usamljenici na putu pravde, izloženi mržnji i objedama, kako mrzitelja na koje ukazuju, tako i onih radikala iz bošnjačkih redova koji vječno sumnjaju u njihove motive. A Izjava - barem je ja tako čitam - odnosi se i na njih, na one Bošnjake, dakle, koji se ne libe posegnuti za najprizemnijim populizmom ako može biti iskoristiv za osvajanje pozicija i vlasti, jer se potpisnici obavezuju na odlučno suprotstavljanje polarizaciji bosanskohercegovačkog društva i kreiranju diskursa o sukobu civilizacija, a odlučni su i da se suprotstave šovinističkim prijetnjama miru u BiH i osude svaku manifestaciju govora mržnje prema Bošnjacima, Srbima, Hrvatima, Jevrejima, Romima ili pripadnicima bilo koje druge zajednice u našoj zemlji!

S obzirom na to da su potpisali Izjavu, obavezali su se i na drugačije ponašanje i vrlo brzo će progovoriti djela, pa će i Izjava biti na kušnji, kao i njezini potpisnici. Osim aktualnog predsjedatelja Predsjedništva BiH, bošnjačkog člana dr. Denisa Bećirovića, koji predvodi čitav niz izabranih dužnosnika na najvišem nivou države i Federacije, Izjavu su potpisali i bivši (živi) članovi državnog vrha, dužnosnici IZBiH, predstavnici akademskih, kulturnih i dobrotvornih bošnjačkih institucija, direktor Memorijalnog centra Srebrenica, naš ambasador u UN-u, te Bošnjaci na čelu političkih partija.

Ukupno 33 potpisnika, među kojima i oni koji su se u svojoj karijeri iznimno zalagali - recimo - da slučajno naglas ne izgovore ni ZAVNOBiH, a kamoli da se prisjete njegove važnosti za historiju BiH, da ne kažem kako su mu jezikom Dragana Čovića pripisivali mrsku komunističku prošlost, no očito su udahnuli duboko i parafom priznali značaj antifašističke borbe naroda i narodnosti BiH u Drugom svjetskom ratu i temelje današnje, dejtonske BiH, u kojoj je ravnopravnost imenovana konstitutivnošću i u kojoj se Jevreji, Romi i svi Ostali još bore za potpunu jednakost i prava koja im je, recimo, Deklaracija s Drugog zasjedanja ZAVNOBiH-a dala, sud u Strasbourgu potvrdio, ali vlasti u BiH osporavaju. Prisjećajući se bošnjačkih prvaka i muslimanskih rezolucija u kojima su osuđeni nacistički zločini na rasnoj i nacionalnoj osnovi, te istupa iz 2015. sa Zajedničkom izjavom o nasilnom ekstremizmu, Izjava upravo u duhu ZAVNOBiH-a i antifašističkih tekovina ukazuje na valove netolerancije koji prijete svijetu i vrlo jasno odbacuje lažne konstrukcije o ugroženosti kršćana od muslimana i široko rasprostranjeni antisemitizam u našoj zemlji, ispravno prepoznajući kako njihovo plasiranje služi kao alibi za antidržavnu secesionističku politiku.

I ratovi devedesetih imali su za podlogu pripremu demonizaciju Bošnjaka i otvorene prijetnje kojih, nažalost, ni danas ne manjka, a završili su smrću, zločinima i genocidom nad Bošnjacima, podsjeća nas Izjava, čiji se potpisnici vrlo jasno izjašnjavaju za sekularnu BiH, njezin evropski put i članstvo u NATO-u. Bošnjaci su evropski narod, potcrtava se, spreman da na principima uvažavanja i tolerancije gradi zajedničku državu, no ne pristaju na podmetanje kukavičijih jaja i proglašavanje naših prostora za frontove sukoba civilizacija. Muhamed Jusić, direktor Uprave za vanjske poslove i dijasporu Rijaseta IZBiH, osvrćući se na Izjavu, insistira na njezinoj poruci narodima BiH, okruženju, ali i svijetu, da Bošnjaci, čak i ako drugi posegnu za mržnjom, nekim novim fašizmom, nekim novim sukobom civilizacija, neće odgovoriti istom mjerom, i zato što je zlo instrumentalizacije vjere za opravdavanje rata i sukoba novi oblik fašizma koji prijeti svijetu.

On se nada da Izjava neće ostati mrtvo slovo na papiru i nema sumnje da će, baš zato, dati svoj doprinos da ona dopre do relevantnih međunarodnih adresa. (O)bijesna reakcija lidera SNSD-a Milorada Dodika, velikog zagovarača srpskog sveta, ne samo da potvrđuje potrebu da Izjava obiđe planetu već i pokazuje da su se domaći islamofobi prepoznali, ali i da je Izjava raskrinkala upravo njihove zlonamjerne metode i ciljeve.

Utoliko je važnija Vučićeva poruka, jer nije upućena samo Bošnjacima već očito i Dodiku, koji svojim grmljavinama, kako mu reakcije opisuje banjalučka analitičarka Tanja Topić, ne samo da podiže tenzije već i vrlo svjesno manipulira i strahom i ljudima i ratom. Dodik je najavio i hitni koalicijski sastanak, koji treba razumjeti kao njegov susret bliske vrste s liderom HDZ-a BiH i promptno usaglašavanje stavova, koji će - bez sumnje - biti sve ono što se u Izjavi osuđuje. To je razlog više da se zaključci Biskupske konferencije razumiju kao poziv na dijalog: biskupi se, naime, na Izjavu direktno ne osvrću, ali zamjeraju insistiranje kako je samo jedan narod žrtva. Međureligijsko vijeće, čiji rad Izjava punim podupire, ima priliku da se iskaže, tim prije što ova institucija u posljednje vrijeme zaista opravdava i svoje ime i namjenu.

A hoće li Izjava opravdati i onaj bošnjački refleks, kojem smo svjedočili u godinama rata, refleks koji je u najtežim danima istrajavao na zajedništvu i jednakosti u odbrani od napadača, na kome insistira Jusić, vrlo brzo će se pokazati. Ne samo u međusobnim obračunima potpisnika tokom izborne godine već i u njihovom stavu prema drugim i drugačijim, jer svaki dokument svoju vrijednost i autentičnost pokazuje i dokazuje upravo u odnosu prema najslabijim i njihovoj zaštiti. Potpisnici imaju nesumnjivu moć koju ovdje i sada moraju demonstrirati prema domaćim radikalima. Ako u tome uspiju, pokazat će i bošnjačku političku svijest, ali i dokazati svoje opredjeljenje za historijski kontinuitet Bosne i Hercegovine. Na djelu.