Bošnjački obračun na desnici

Još prije nego se dosjetio kako će povrijediti pravoslavce u vrijeme njihovih vjerskih svetkovina, nekadašnji uzurpator čelne pozicije u Islamskoj zajednici Bosne i Hercegovine u opskurnim je kuloarima izražavao spremnost da pomogne Bakiru Izetbegoviću u velikom povratku u državno Predsjedništvo.

Ex Mustafa Cerić je svoju ponudu osmislio kandidaturom koja bi pojačala konkurentnost na bošnjačkom biračkom tržištu, što je tobože savršen recept da lider SDA iskoči u prvi plan i suvereno dobaci do željene pozicije, koja mu je izmakla prije skoro četiri godine i zbog koje je - kako želi uvjeriti svoje birače - i partija, uprkos pojedinačno najvećem broju glasova - ostala u opoziciji. Nije kurentno priznati Izetbegovićeve zasluge za minorne koalicijske kapacitete na pluralnoj bošnjačkoj političkoj sceni, a još manje njegovu istrajnost da odbijanjem svakog dijaloga sa vječnim HDZ-om BiH, s kojim je i u tom času sedam godina dijelio istu vlast u Federaciji, kako-tako doprinese stabiliziranju većeg bosanskohercegovačkog entiteta. To su tabu teme u izbornoj godini, a u međuvremenu se Bakir popravio, s Draganom Čovićem pije kafu, a Milorad Dodik mu - nije šala - čestita (kinesku) novu godinu.

Zato je potrebna eksplozija, odlučio je ex Cerić, i zaigrao agresijom na pravoslavce između Božića i julijanske nove godine, računajući (ispravno) kako je atak na Pravoslavnu crkvu najjača podrška ex Dodiku: ne samo da političko Sarajevo želi unitarnu BiH već hoće da joj doda i bosansku pravoslavnu crkvu! Rijaset IZBiH je ekspresno reagirao, ocjenjujući Cerićevu bombu plasiranu na društvenim mrežama neprihvatljivim djelovanjem. Međureligijsko vijeće BiH je pokazalo koliko je važna institucija ove zemlje, žestokom lekcijom fizičkom licu, koje se usudilo da nasrne na zajedničke vrijednosti i vjersku tradiciju naroda BiH.

Nije iznenađenje: članica državnog Predsjedništva Željka Cvijanović izjavila je upravo ono što je Cerić i htio - da Bošnjaci Srbe i Hrvate žele kao podstanare u BiH - a on je to jedva dočekao da prihvati ponuđenu loptu i nastavi svojim poznatim manirom kome ba da se mi prilagođavamo. Ne valja ni MRV ni Rijaset, kakav ured, kakve trice, lamentira ex, ne krijući da želi direktan okršaj sa reisu-l-ulemom Huseinom ef. Kavazovićem, koji valjda razumije da mu tako Cerić zahvaljuje što ga je pripuštao da zadnjih bajrama stoji tik do njega, da bi i njemu vjernici čestitali praznik. Ex, zapravo, ovim uguravanjem u prvi saf Izetbegovićevih vilenjaka, traži vlastitu restauraciju: uprkos raskošnom političkom neznanju, koje je demonstrirao i u pokušaju kandidature za Predsjedništvo BiH 2014, kada je slavno propao, poluge moći su njegov teren, držao ih je 19 godina kidišući i na Ustav IZBiH, Rijaset je tretirao kao društvo jednog lica, pa sad u Izetbegoviću vidi kartu za povratak. Njegovo uključivanje u akciju kucanja na vrata zaboravljenih asova treba mu stvoriti SDA kapital u prvom safu IZBiH. Zato i neće biti čudo ako zaista nađe nekolicinu radikala da podrže njegovu kandidaturu 12 godina poslije.

Druga je stvar koliko bi ona zaista pomogla Bakiru Izetbegoviću. Lider SDA se do sada u više navrata predstavljao kao zicer svoje partije na općim izborima ove jeseni, pozivao je predsjednika Naroda i pravde Elmedina Konakovića da mu izađe na megdan, no čini se da još nema petlje za kandidatski iskorak.

Nije tajna, njegovi najodaniji suradnici odavno se bave izbornom matematikom u koju se ex ugurao, njihova je teza, naime, da gužva na bošnjačkom golu daje prednost kandidatu SDA. No, niko ne smije da mu kaže kako je najlakše stradati u okršaju istih dresova, jer Cerić i Izetbegović suštinski atakuju na isto biračko tijelo, konzervativnije Bošnjake kojima nije mrsko da Bakir sjedi u Sarajevu, eventualno skokne na egzotični istok, a ex stavi ahmediju i obilazi Evropu i SAD. Toga smo se nagledali, naročito u one dvije godine kada su im se mandati poklapali i kada se o Bošnjacima u svjetskim metropolama govorilo kao o plemenu, na čemu je ex sustavno i insistirao. Izetbegović vjerovatno sebe uvjerava kako ima i birački centar, no SDA-ovo građansko krilo Demokratska fronta izbacilo je Slavena Kovačevića kao kandidata za hrvatskog člana Predsjedništva BiH. Što je nesumnjivo obradovalo lidera HDZ-a, a opozicionare Draganu Čoviću u vlastitim redovima natjeralo da javno zavape - pustite nas da se sami borimo za tu poziciju! Željko Komšić bez sumnje zna da Kovačević nije on i da ne može računati na ozbiljniju podršku Bošnjaka, pogotovo u situaciji kada SDA treba baš svaki glas.

A onda je kao grom iz vedra neba stigla vijest o kandidaturi Semira Efendića, načelnika sarajevske općine Novi Grad i lidera Stranke za BiH. Efendić je dugo slovio kao mlada nada SDA, rođen je 1983, a u politici je od punoljetstva, od početka stoljeća. Još 2012. je izabran za načelnika najveće sarajevske i najmnogoljudnije općine u Federaciji BiH i suvereno osvaja lokalne izbore. Član Glavnog odbora SDA postao je 2019, a dvije godine kasnije istupio je iz partije i ubrzo preuzeo SBiH, prvo kao v. d, a 2021. i kao izabrani predsjednik.

Iako je Efendić bio logičan dio združene opozicije na prošlim izborima, u stranačkim pregovorima nije postignut dogovor - neki su tvrdili zbog iznimnih apetita SBiH - pa se nekako neformalno stvorila i percepcija da je SBiH dio SDA paketa, najviše zato što je SDA insistirala kako ima crno na bijelo dokaz da postoji i partija s kojom se eto pronalazi. Sa SDA u Novom Gradu, koji je na izborima i za Vijeće SBiH suvereno osvojio, ipak je lakše vladati, većina je posve neupitna upravo zato što SBiH i trojka imaju isti broj vijećnika, po 11. No, Efendićeva kandidatura je promiješala karte: jasno je da Izetbegović više ne može računati na birače SBiH, pa su fanovi SDA požurili da lansiraju obavještajne podatke kako Efendić, zapravo, podržava Denisa Bećirovića. Teorija zavjere ovdje pada na najjednostavnijem ispitu: da je SBiH za aktualnog člana državnog Predsjedništva iz reda Bošnjaka, bilo bi puno jednostavnije i učinkovitije pridružiti se brojnim partijama koje ne kriju raspoloženje da, skupa s trojkom, podrže Bećirovića. Jasno je, zapravo, da Efendić ima ozbiljne ambicije i da ih se ne libi testirati na nacionalnom nivou. Što to ne odgovara Izetbegoviću, druga je priča, i baš se zato nije zgoreg prisjetiti vremena kada je Sulejmanu Tihiću, svojedobno, protukandidat za Predsjedništvo bio lider Stranke za BiH dr. Haris Silajdžić. I tada su SDA i SBiH bili nokat i meso, pa se naglas pričalo da će SDA podržati kandidaturu svoje mlađe nade. No, uoči samog glasanja, na SDA-ovom skupu u Sarajevu, Alija Izetbegović je odlučio utrku: Haris je odličan, pohvalio je protukandidata, ali on je pjesnik.

SDA i sada ima samo teoretsku opciju da podrži Efendića, jer bi time priznala nemoć svog lidera. No, Bakiru Izetbegoviću curi vrijeme: ako misli ponovo okušati snage s dr. Bećirovićem, vrijeme je da se izjasni. Drugi kandidat iz SDA pod njegovim vođstvom, ma koliko kvalitetan bio, u startu je diskvalificiran, jer bi također bio shvaćen kao rezervna opcija njegovog straha. SDA, naravno, ima i priliku da nekog budućeg kandidata odmah predstavi i kao nasljednika na stranačkom prijestolju - ono što je praktično Tihić uradio s Izetbegovićem - no, teško je povjerovati da za ovaj scenarij postoji porodični konsenzus, osim ako je riječ o samoj prvoj dami. Kako god, očekuju nas burni mjeseci obračuna kakve smo već počeli gledati. A izbori su tek u oktobru.

P. S. O dr. Denisu Bećiroviću drugom prilikom, on je ionako imao netipičan mandat, nije bio partijski član Predsjedništva BiH (što mu je i SDP zamjerio), a i njegovi su birači puno više centar i lijevo od centra.