Blamaža vlasti na način TK-a

Sve je od početka ličilo, i onda kada se to ne kaže naglas, na manir prelamanja preko koljena, nejasnu žurbu i, posebno, pouzdavanje ni u kakve garancije za to da će projekat uspjeti. Opozicija u Skupštini TK-a, predvođena SDP-om, koja se od izbora 2022. ne miri sa svojim statusom, povjerovala je da će u dvojici već dokazanih preletača - Asmiru Hasiću i Emiru Salihoviću, koji su svojedobno okrenuli leđa Stranci za BiH i priklonili se SDA-DF-ovoj većini - imati presudnu pomoć u preuzimanju vlasti. Odmah je to bljesnulo podozrenjem, pa je tako dobijenih krhkih 18 od 35 poslaničkih ruku pobudilo rezerve, s nezaobilaznim pitanjem koliko dugo (kratko) će ta ljubav potrajati.

Ni nakraj pameti mi nije da se smatram dalekovidim zato što sam u prošloj kolumni (“Odron vlasti u TK-u, opet”) postavio to pitanje i bojazan da će oni koji su već pokazali sklonost ka presvlačenju to ponoviti u prvoj sljedećoj prilici neispunjavanja želja ili pritiska. Uz dosadašnje sumorno iskustvo s neslavnim mijenama vlasti u Tuzlanskom kantonu, moralo se uočiti da su svi pokušaji opozicije da to izvede više ličili na ono grlom u jagode, nego na ozbiljnu i realno izvodljivu promjenu. Odgovor na pitanje da li su u toj funkciji bila dvojica preletača, nikad nećemo dobiti. Kao i odgonetku neobjašnjive lakovjernosti, ako ne i naivnosti, opozicije, predvođene SDP-om, koja je, ispostavilo se, ipak od čibuka povjerovala Hasiću i Salihoviću - koji su, priča se, u afektu, zbog neispunjavanja nekih želja, odlučili da napuste SDA-DF-ovu većinu - i olako uramila novu većinu i imenovala mandatara i Vladu.

Opozicija je, sve u svemu, napravila pogrešan račun, ali i neoprezno potcijenila reakciju smijenjene vlasti. Ona nije sjedila skrštenih ruku, pa je poslije tog “istorijskog” četvrtka, 20. februara, uslijedio dramatičan vikend, obojen mobilizacijom tog tabora, aktivnošću uhodanog stranačkog inžinjeringa i nekim tajnim večerama. Proradili su minderi, uz obavezno ubjeđivanje i pogađanje - naravno, daleko od institucija i organa države i od očiju javnosti - i uz ustupke, za koje ne bi bilo čudo da su bili i prijetećeg i konvertibilnog tipa. Malo je onih koji vjeruju u to da su na lijepe oči dvojica preletača odlučila da se vrate na fabričke postavke i da, nakon potpisa na listu od 18 poslanika koji su oborili dotadašnju Vladu, nakon vikend-inžinjeringa potpišu novu listu sa 19 imena, koja je u ponedjeljak, 24. februara, uredno predata na protokol Skupštine TK-a, sa zahtjevom za sazivanje nove hitne sjednice, na kojoj je idućeg dana vikend-vlast SDP-a i društva ukinuta i prije nego što je počela išta raditi.

Možda bude koristi, a ne samo utjehe i efekta neskrivene gorčine, od riječi Dževada Hadžića, čelnika SDP-a u TK-u i Kluba poslanika ove stranke u Skupštini TK-a, o tome da bi nadležni organi morali utvrditi pozadinu postupka dvojice preletača. Na to je, saznalo se u subotu, Tužilaštvo TK-a već reagovalo otvaranjem predmeta o ovom slučaju. Možda u svemu tome pomogne mišljenje Silve Banović, kratkotrajne NiP-ove potpredsjednice Skupštine TK-a, o nemoralu u čitavoj priči, iako otkrivanje odsustva morala i prisustva pervertiranog odnosa prema politici, vlasti i poslaničkoj poziciji i radu, nije nikakva novina i specifičnost TK-a. Ali, ono što je TK učinilo liderom odnosa prema vlasti kao stranačko-personalnoj igrački, u vezi sa čijom (zlo)upotrebom konce vuče neko moćan iza scene i za sve važno se pita, samo je dodatna potvrda činjenice da je vrhunska blamaža to da sudbina jednog kantona, izgled i rad vlasti zavise od dvojice ljudi, sklonih okretanju ćurka i pretrčavanju iz jednog u drugi tabor.

To je ne samo ismijavanje politike i vlasti. To je i dokaz da se - opet ne samo u TK-u, ali izrazito tu - na odgovornim pozicijama nalaze i ljudi koji tome nisu dorasli, koji su zalutali i tu se obreli iz razloga koji nemaju veze sa stvarnim znanjem, sposobnostima i vrijednostima. Pa je to odavno proizvelo prostor za špekulacije, nagađanja, čaršijsko licitiranje i glasine, kao drugo ime za nemoć običnog čovjeka da utiče na vlast. Svjedočili smo tome i u subotu, 1. marta, kada je imenovana ista Vlada koja je smijenjena 20. februara, i to baš na Dan nezavisnosti BiH. Predsjednik Skupštine TK-a Žarko Vujović smatra da se time šalje važna poruka, dok je opoziciji (SDP-u) to povod da optuži vlast za kršenje zakonske odredbe o neradnom danu i za podebljavanje ocjene da je sve ovo skandal, nasuprot (SDA-ovom) omekšavanju da je to samo incident.

Iako to ne mora imati osnova, ipak se čini da ukupna slika nije onakva kakva izgleda na prvi pogled. Razlog za to neki vide u podatku da je na sjednici Skupštine TK-a u utorak, 25. februara, imenovan mandatar Vlade, dok je ministarski sastav dobijen četiri dana kasnije. Takvima to liči na nizanje povoda za nove špekulacije, nagađanja i maštovito tumačenje uzroka, posljedica i, pogotovo, stvarnih nosilaca svega što je Tuzlanski kanton učinilo pozornicom nove blamaže vlasti. Na šta cinici dodaju - možda korisne i potrebne, samo se (još) ne zna kome i u kolikim iznosima.