VILDANA SELIMBEGOVIĆ: Bisera bi opet na Mundijal

Nije bilo tako davno: zmajevi su nas sve obradovali kada su u Torontu, na otvaranju ovogodišnjeg Svjetskog fudbalskog prvenstva odigrali neriješeno s domaćinom. Go koji se čekao 12 godina za našu reprezentaciju postigao je Jovo Lukić, a Kanađani su jurišali skoro cijeli sat za izjednačenje. Pa ipak se ovdje, u Bosni i Hercegovini, gotovo istim žarom kojim su se Džeko i družina preko okeana (iz)borili za drugi krug, kidisalo na jedan drugi rezultat, onaj oktobarski: sabiralo se i oduzimalo, postavljalo pitanja i nudilo bezbroj odgovora sa samo jednim ciljem - da se na svaki način diskreditira prisustvo Denisa Bećirovića, bošnjačkog člana Predsjedništva države, u svečanoj loži. Na otvaranju prvenstva i utakmici fudbalske reprezentacije BiH. Sva nastojanja da se javnosti približe protokoli i običaji nailazila su na bijes kontrakandidatske navale: dr. Bećirović je u Kanadi boravio u službenoj posjeti na poziv državnog vrha zemlje koja je već pravila korake od sedam milja u stvaranju ravnoteže autokratskim silama, a sami vrh FIFA - kako je red i tradicija - službeno ga je pozvao na sve utakmice zmajeva. Pa dokle stignu. Navijači zelenih i samo Izetbegovića nisu htjeli ni da čuju prosto proširenu rečenicu: podrška reprezentaciji je podrška i prezentacija države! Četiri godine ranije, kada se Mundijal igrao u Kataru, istangramska samohvala tadašnje ministrice spoljnih poslova BiH o boravku u svečanoj loži na otvorenju prošla je bez ozbiljnijih propitivanja: odgovorni mediji nisu pravili državni skandal, već naviknuti da je Bisera Turković sama od sebe skandalozna, oni režimski hvalili su njezin stajling - crveni šeširić je bezbeli osvježio cijeli stadion - a gospođa ministarka na pitanja nije odgovarala. Čemu onda uopće otvarati debatu za koga je navijala, jer za BiH nije niti jedno fudbalsko poluvrijeme tokom cijelog svog privatno-stranačkog mandata.

No, osladilo joj se, pa se dotična dama prošle sedmice samokandidirala za predsjedateljicu Vijeća ministara BiH. Ponuda traje do udomljavanja u fotelju, a njezin bogati slijed afera kulminaciju dostiže upravo ovih dana. Da se javnost ne iznenadi i gluho bilo pomisli da je nešto o javnom interesu u međuvremenu naučila, pobrinula se tokom kampanje, sramnom pričom kako je ona, koja je tokom mandata u Sjedinjene Države išla tek da obiđe nekadašnju adresu prebivališta, zapravo izlobirala Rezoluciju o Srebrenici! Oni koji je poznaju tvrde da nije u stanju tečno objasniti proceduru donošenja rezolucija u Ujedinjenim nacijama, a kamoli pobrojati zemlje prijatelje koje su je pripremale. I to je trebalo diskvalificirati dr. Bećirovića, no bila je tako ubjedljiva da joj nije povjerovao ni Sven Alkalaj. Kada jedna krađa nije upalila, Bisera se bacila na sljedeću: slavodobitno je, pod svojim imenom i prezimenom, objavila monografiju MVP-a?! Nije riječ o običnom plagijatu, nisu čak važne ni prijave koje su podnesene, u pitanju je bahato prisvajanje državne institucije i usluga svim onim što desetine miliona krše kako bi dokazali da je ova zemlja nefunkcionalna i nepotrebna i kako je treba raščerupati. Veći poklon teško da su mogli zamisliti: sada imaju crno na bijelo primjer kako njima mrski Bošnjaci jednako bahato kao i oni sami tretiraju državno ministarstvo. I to čak ne za partijske već za osobne svrhe. Može li gore?

Bojim se da može, ali da vidimo kako izgleda ovaj najnoviji Biserin biser. Zahvaljujući društvenim mrežama, a nisu Biserini profili, saznali su se detalji. Projekat izrade monografije rezultat je ideje aktualne (karijerne) ambasadorice naše zemlje u Norveškoj Hode Dedić, koja je u vrijeme pandemije Covida-19, tokom 2021, predložila da se monografijom obilježi 30. godišnjica prijema BiH u članstvo UN-a. Kako je naša zemlja u UN primljena 22. maja 1992, bit će da je predlagačica vjerovala da se do tog datuma može pripremiti građa, tim prije što je ideja naišla na značajnu podršku kolega iz Ministarstva vanjskih poslova BiH. Željeli su, piše ambasadorica Dedić na svom FB nalogu, razdoblje pandemije, kada su službene posjete, sastanci i uobičajene aktivnosti bili limitirani, iskoristiti na konstruktivan način. Formirana je radna grupa MVP-a, a upravo Dedić određena za koordinatoricu. Bacili su se na posao, prikupljali građu, pisali tekstove, dajući svoj doprinos bez finansijske naknade, “vođeni profesionalnom odgovornošću i željom da sačuvamo institucionalno pamćenje MVP-a i dokumentujemo važan period diplomatske historije BiH”. Monografija je u radnoj verziji imala oko 400 stranica, da bi ih u konačnici bilo 228, sa autorskim tekstovima, arhivskom građom, dokumentima, fotografijama i deklaracijama. Kada je tadašnja ministrica shvatila da vrijedno djelo može iskoristiti za vlastitu promociju, nije još objelodanila, u međuvremenu se tek pohvalila da je neke od tadašnjih ambasador(ic)a osobno nagradila honorarom MVP-a?! Ministri, naravno, imaju pravo da nagrade suradnike državnim novcem, no to ne znači ovlasti da se monografija snimi na USB i ponese kući nakon mandata, da bi se kao autorsko djelo (?!) pojavila u samokandidaturi za predsjedateljicu VMBiH. A upravo se to dogodilo. Bisera se pravda kako je svim suradnicima na monografiji zahvalila u “svojoj knjizi”, a s obzirom na to da je i MVP objavio monografiju na svom web siteu, nije se teško golim okom uvjeriti kako je u pitanju bezočna autorska otimačina. “Diplomatija BiH 1992-2022” jeste vrijedan dokument o 30 godina međunarodnog angažmana naše države i, nažalost, istovremeno i svjedočanstvo o apsolutnom manjku ministarske (i partijske) svijesti o značaju institucija.

Na Biserinu savjest ne treba trošiti riječi, ali radi BiH i naših euroatlantskih integracija, od kojih SDA nije odustala, osjećam obavezu podsjetiti na dva skandala kojim je upravo ona snagom Milorada Dodika zaprijetila zakonskim opredjeljenjima ove zemlje. Pred sami kraj 2021. obilježavala se 25. godišnjica diplomatskih odnosa Sarajeva i Moskve. Ne sjećam se koliko je puta lider SNSD-a u tom času imao fotki s Vladimirom Putinom, no Bisera se u Sočiju dočepala jedne sa Sergejem Lavrovim, koji ju je toliko dojmio da je napravila videouradak sa sve rikom lava i divljenjem ruskom ministru vanjskih poslova. Tuga je utoliko veća što se nazirao početak agresije na Ukrajinu, a da bruka bude kompletna, sam Lavrov ju je bezočno otpilio kada je u razgovoru za naš list punim podržao Dodika, odbijajući i da odgovori na pitanje zašto toliko različiti odnosi Rusije prema bh. entitetima. Druga je priča gotovo otužna. Samo dva mjeseca nakon lavlje rike, dok se civilizirani svijet solidarisao sa iranskim studentima i ženama koje su izašle na ulicu da protestiraju povodom smrti 22-godišnje Mashe Amini, žrtve brutalnosti moralne policije jer nije propisno nosila maramu (?!), naša je biserna nesretnica ugostila tadašnjeg ministra vanjskih poslova Irana Hosseina Amir-Abdollahiana. U tom času, nije bio dobrodošao ni u tradicionalno Iranu naklonjene zemlje, a i ovdje su se s njim odbili sastati gotovo svi. Zato je Bisera izvela performans s maramom i pokrivanjem na presici, valjda da pokaže da ona zna propise. Bez trunke samilosti prema ubijenoj djevojci. Da bar malo popegla njezin skandal, lider SDA, kao zamjenik predsjedavajućeg Doma naroda PSBiH, ugostio je diljem svijeta tada nerado viđenog gosta. Sada je opet Izetbegović na potezu. Ako želi udovoljiti Dodiku i njegovim tlapnjama o BRICS-u, prihvatit će Biserinu samokandidaturu, ako mu je imalo stalo do BiH, neće kazniti i zemlju i ljude novim Biserinim biserima. U ovom geopolitičkom trenutku, njezini skandali mogu prerasti u tragediju. A ako joj je do Mundijala, ionako je navikla ići bez zmajeva.