BiH se može drugi put osloboditi

Neće se ovdje raditi o Trumpu. Malo o Dodiku. Više o Nijemcima. A prije svega o bosanskoj raji.

“I ti si bosanska raja”, govorili su mi prijatelji iz Bosne još tokom rata. Ne znam da li je to i danas kompliment među prijateljima. Raja znači i: stado koje čeka da drugi nešto urade. Upravo o tome govori ovaj tekst – o tome da se nešto mora uraditi.

Jedan Nijemac (Christian Schmidt) rekao je da će uskoro otići iako niko ne zna kada će zaista otići. A drugi, važniji Nijemac (Friedrich Merz), još može mnogo učiniti za Bosnu i Hercegovinu. Ali za to signal mora doći i iz same BiH. Taj signal neće doći iz OHR-a. OHR šalje previše pogrešnih signala. Signal mora – posredno protiv njemačkog OHR-a – biti poslan u Berlin od onih koji razumiju Bosnu i koji je ne žele oslabiti.

Politička bosanska raja je šarena. Nažalost, sa mnogo crnih ovaca. Poznati su karteli korumpiranih, prljavi poslovi, pljačka Bosne i prezir prema običnim ljudima.

Najjače oružje protiv korupcije i kriminala jeste snažna pravna država. Takve države u BiH nema. Prijatelji iz Sarajeva pričaju da su tužilaštva, sudovi, pa čak i policija duboko korumpirani. Korupcija je za jednu državu kao rak – ugrožava njen opstanak. A korupcija u pravosuđu je rak u kičmenoj moždini države.

Protiv toga se može i mora nešto učiniti. Ne trebaju se Bosanci okupljati samo kada Edin Džeko sa zmajevima pobijedi Italijane i otvori vrata Amerike. Ljudi se moraju okupiti i protiv korupcije. Ne moraju to biti hiljade ljudi iako bi to bilo lijepo. Pametna kampanja protiv korupcije, zajedno sa prijateljima Bosne – to može imati efekta.

U posljednjih pet godina mnogo korupcije moglo je biti uklonjeno. Takozvane Bonske ovlasti daju OHR-u moć kralja. Međutim, OHR se pokazao kao kralj bez odjeće: nijedan korumpirani sudija nije smijenjen, nijedan tužilac. Tek kada je gotovo bilo prekasno, OHR je proveo sudske odluke protiv Dodika.

Christian Schmidt ima veliko nerazumijevanje Bosne, jer je ne poznaje dovoljno dobro i zapravo je ne razumije. Ovdje se ne radi o diplomatiji, dogovorima sa EU ili Amerikancima. Radi se o ljudima u BiH koji očajnički čekaju da OHR omogući pobjedu prava, kako bi se okončala korupcija i stagnacija u zemlji. Umjesto toga, Bosna je pod Christianom Schmidtom upala u najveću krizu od kraja rata. Predugo je čekao i jednostavno imao premalo hrabrosti da uradi ono što je ispravno.

I dalje pravnik Christian Schmidt može sebi podići pravi spomenik. Jer ništa se ne priželjkuje toliko kao oslobađanje od korupcije. Ako OHR nakon svojih kontroverznih odluka poput izborne reforme i slabljenja demokratije konačno pronađe snagu da pravnu državu oslobodi korupcije, mogao bi značajno vratiti dostojanstvo i ugled OHR-u.

Ali BiH nema razlog da se vječno da pod komandu drugima. Raja mora postati samouvjerena. Ne smije svoju sudbinu prepustiti ni OHR-u ni Amerikancima, a pogotovo ne korupciji u politici i ekonomiji.

Koliko god to bilo teško. Jer Dejtonski sporazum nije pravi mirovni sporazum. Dayton je Bosni amputirao ruke i noge, a onda rekao: hajde sada lijepo hodaj. Kada je rat završio, rekao sam u jednom intervjuu da Dayton znači priznanje genocida i da svi Bosanci zaslužuju Nobelovu nagradu za mir ako to izdrže. Već više od 30 godina oni to izdržavaju: obilježeni ratom, često ostavljeni od Evrope, nezaštićeni od korupcije i kriminala od strane OHR-a.

Sporazum nije donio pravi mir, nego je privilegovao ekstremiste i ratne zločince, privilegovao kriminalce i korumpirane. Sa strukturom Daytona svaka država, pa i Njemačka, završila bi u haosu nakon najviše šest mjeseci. Kada neko tvrdi da BiH ništa ne može bez pomoći izvana, onda to pokazuje samo strašne blizance arogancije i neznanja.

Tužna istina je: Dayton je uništio evropsku pravnu državu i predao moć korupciji. A međunarodna zajednica tijesno sarađuje sa protivnicima pravne države. Nakon prvog visokog predstavnika Paddyja Ashdowna nijedan nasljednik nije imao hrabrosti da provede pravnu državu koja je također predviđena Daytonom.

Šta, dakle, treba učiniti da se uprkos nesposobnosti međunarodne politike razbiju korupcija i kriminal u Bosni i Hercegovini – da se borba započne umjesto da se od nje odustane?

Ali i ovo je tačno: previše je raje, a premalo akcije. To ne mora tako ostati. Dobri mladi ljudi ne moraju odlaziti iz zemlje, porodice ne moraju biti rastrgane između BiH i dijaspore. Ako mnogi učine makar malo, zajedno mogu postići mnogo.

BiH u Berlinu i Bruxellesu nije visoko na agendi. Ali Bosanci mogu praviti dobar lobi za Bosnu. Bolji nego Dodik sa svojim milionima. Samo ako tome pristupe pametno.

Uslovi su, usred krize, postali bolji. Njemačka ima kancelara koji je politički oblikovan evropskim duhom. Evropa za njega znači pravdu i pravnu državu. Kancelar Merz važi za Evropljanina i tvrdoglavog čovjeka. Oboje predstavlja šansu za evropsku Bosnu. Jer potrebna je određena tvrdoglavost da bi se Bosna oslobodila opsade ekstremista.

Ako Bosanci sa strašću – što Bosancima nikada nije bilo teško – i strategijom – što također nije teško – i bez “polako-polako” budu tražili konkretnu pomoć, to može imati efekta.

Ako se pametno prikažu prijetnje koje Dodik, Putin, Vučić i drugi predstavljaju za jugoistočnu Evropu, a time i za cijelu Evropu, to pomaže. Ne glasine, ne privatne opsesije, nego ozbiljne informacije i konkretni primjeri. I važno: ne kukati, nego zahtijevati.

Bosanci koji više ne žele da ih guraju tamo-amo. Mnogi će biti iznenađeni.

Raja ne smije čekati da BiH bude konačno prodata. Toliko divnih ljudi postoji u Bosni. Ako pametni ljudi pokrenu pametne inicijative, BiH će biti spašena.

Ali mora prestati samosažaljenje i plakanje. Ili čekanje ponovnog rođenja Tita. Ne smije se samo pjevati “Bosna moja”, za Bosnu se mora i boriti. Politički i pametno.

Dobro se sjećam: Bosna je trebala nestati sa karte, biti podijeljena. Preživjela je jer je bila branjena. Danas je moramo braniti od podjele među korumpiranima, kriminalcima i profiterima. Bez obzira na to odakle dolaze.

Bosanska raja je snažna. Nas je više i jači smo od ekstremista. Iskoristimo svoju moć.

(Autor je bivši član njemačkog Bundestaga, tokom rata je u njegovom parlamentarnom uredu započeo rad ambasade Bosne i Hercegovine u Njemačkoj. Počasni je građanin Sarajeva od 1993, Bosanske Krupe od 2007. i Goražda od 2011. Direktor je Evropskog balkanskog instituta koji je sam osnovao)