BiH nema bez njene vojske

Bosanske patriote doista je obradovala informacija o kupovini oružja, pod povoljnim uvjetima, od prijateljske Turske, koju je, boraveći u Ankari, dogovorio ministar obrane BiH Zukan Helez, jer nam je modernizacija Oružanih snaga potrebna ne da bismo sudjelovali u nekoj nametnutoj trci u naoružanju u regiji, nego da mnogo ne zaostajemo za susjednim državama. Kupljeni su protivzračni sistemi Sungur i Hisar, protivoklopna sredstva Umats i Omatas, te vođeni topnički sistemi srednjeg dometa, a Turci su nam donirali antidron sistem Kangal, koji dolazi od firme ASELSAN, dok su planirane i dodatne nabavke antidron sistema Ihtar i Turna. U završnoj fazi je proces nabavke novih američkih helikoptera, vrijednih 173 miliona KM, u saradnji s kompanijom Leonardo, što predstavlja najveće ulaganje u Oružane snage BiH od njihovog osnivanja. Naši profesionalni vojnici i starješine obučavat će se na ovim borbenim sredstvima i imajući u vidu njihove dosadašnje edukacije, ne treba sumnjati da će novo oružje biti u sigurnim rukama. Naše ljudstvo odlično se uklapa u zapadne vojne standarde, o čemu svjedoči i primjer pukovnika Amera Rikovića koji je dobio individualnu NATO-akreditaciju u oblasti osiguranja kvaliteta edukacije i obuke. Ova akreditacija je do sada bila rezervirana isključivo za institucije, što je samo dodatna potvrda izuzetne stručnosti, posvećenosti i profesionalizma pukovnika Rikovića.

Nama su potrebne donacije i kupovina oružja s popustom zbog toga što je Bosna i Hercegovina jedina država u Europi koja ne planira proračunska sredstva za nabavku novog oružja, što je izazva zabrinutost u kontekstu nacionalne sigurnosti i održavanja sposobnosti Oružanih snaga BiH. Za razliku od susjednih zemalja koje sve više ulažu u modernizaciju oružja i vojne opreme, BiH je nastavila s praksom minimalnog ulaganja u sektor obrane. Proračun Ministarstva obrane BiH za 2024. godinu iznosio je 391 milion KM i nijedna marka nije bila planirana za nabavku novog naoružanja, a većina opreme je zastarjela i davno je trebala biti zamijenjena. U većini armija uobičajena struktura proračuna za vojsku podrazumijeva da 50 posto ide na lične troškove, 30 posto na modernizaciju, a 20 posto na operativne troškove, a u slučaju BiH, čak 90 posto novca odlazi na plaće i druge naknade zaposlenih, pa se sve ostale stavke ne mogu realizirati. Nabavka novog oružja nije samo pitanje nacionalne sigurnosti već i ispunjavanje međunarodnih obveza, jer kao članica Partnerstva za mir NATO-a BiH ima odgovornost za održavanje sposobnih i operativnih snaga koje mogu djelovati u okviru mirovnih misija ovog vojnog saveza. Ministar Helez zatražio je više novca za vojsku i u proračunu za 2025, ali taj državni dokument, zbog stalnih opstrukcija ministra finansija Srđana Amidžića i drugih iz RS-a, još nije usvojen u Zastupničkom domu Parlamenta BiH i ne zna se kad bi se to moglo dogoditi.

Svojevremeno je međunarodna medijska kuća Deutsche Welle, u svom izdanju na bosanskom jeziku, objavila istraživanje o tome šta građani u oba entiteta BiH misle o inicijativi da se u BiH ukinu oružane snage, a cijela zemlja demilitarizira i na kraju se pokazalo da se većina izjasnila protiv toga. To protivljenje vjerojatno se očekivalo od žitelja Federacije BiH, koji vojsku smatraju garantom mira, ali je bilo iznenađujuće da se i jedan dio onih iz Republike Srpske također tome usprotivio unatoč učestalim izjavama zvaničnika tog entiteta da vojska mnogo košta i da nije potrebna. Priča o demilitarizaciji BiH intenzivirana je nakon što je u Narodnoj skupštini RS-a 2018. usvojena Rezolucija o zaštiti ustavnog poretka i proglašenju vojne neutralnosti Republike Srpske, kojom se definira negativan odnos RS-a prema postojećim vojnim savezima i navodi da teritorij tog entiteta ne može biti otuđen na bilo koji način mimo Ustava i zakona, niti joj se može utvrditi i upisati drugo svojstvo. Već je rečeno da entiteti, prema Ustavu i zakonima BiH nemaju pravo donositi nikakve odluke u oblasti obrane, jer je to pitanje u isključivoj nadležnosti države, a eventualna vojna neutralnost može se odrediti samo na razini BiH. Tako pomenuta rezolucija može da kupi prašinu u arhivi, jer se ne može realizirati, a vojni objekti Oružanih snaga BiH, kao i do sada, ostaju u Banjaluci, Doboju, Bileći, Biljeljini, Derventi i na drugim lokacijama u RS-u. Bosna i Hercegovina se neće demilitarizirati, jer bez vojske ne može u NATO, ni u Europsku uniju i to je bio i ostao odgovor sadašnjoj vlasti u Republici Srpskoj na njihovo stalno ponavljanje teze da se državna vojska rasformira.

Oružane snage BiH faktor su mira, sigurnosti i odvraćanja od agresije i zbog toga one moraju biti adekvatno naoružane i uvježbane za sve situacije. Mnogo puta je već ponovljeno da nema BiH bez njene vojske, što dobro znaju i poštuju građani vjerni svojoj domovini i njihovo tako snažno patriotsko opredjeljenje ništa i niko ne može promijeniti.