Biber-sprejom po Republici Srpskoj

Nekad davno, kad se Milorad Dodik tek počeo dokazivati jezikom mržnje i sile, kad su njegove blokade svakog napretka bile rezervirane za predizborne periode, a s referendumima koketirao isključivo pod šatrama, gdje je pristalice zabavljao svojim folk-izvedbama, u ono doba, dakle, dok je otrov sipao na domaćem terenu, a američkoj administraciji se zaklinjao na vječnu odanost, Željko Kopanja je u Nezavisnim novinama napisao kolumnu koju je završio upozorenjem: ako samo jedan kamen krene ka povratnicima, lider SNSD-a mora biti svjestan da je upravo on i kriv i odgovoran za njegovo bacanje. Prošle su dvije decenije, Kopanja je i umro, Dodik svoju retoriku obogatio raskošnim spektrom mržnje, pa su kvasali i napadi.

Da se fokusiramo samo na najnoviju sezonu: ako je sam Dodik mogao narediti protjerivanje iz Banje Luke njemačke ministrice za Evropu i klimu Ane Lührmann, ako je verbalno više puta presretnut i iznapadan Nebojša Vukanović, lider Liste za pravdu i red, pa mu u Trebinju i auto planuo, ako su dvojica maskiranih napadača pretukli Dragana Mektića, bivšeg državnog ministra sigurnosti, zar je ikom iznenađenje što su (opet) dvojica maskiranih napadača na Branislava Borenovića nasrnuli biber-sprejom?

Nemili događaj, kako je napad na svog političkog oponenta nazvao bivši predsjednik Republike Srpske, dogodio se uveče, oko 21 sat, u doba kada su još i djeca na banjalučkim ulicama, a napadači su Borenovića sačekali ispred zgrade u kojoj živi sa suprugom i trojicom sinova.

Dajući mu do znanja da mu ni porodica nije sigurna, mirno su gledali gdje će parkirati automobil, pa ga ubrzo opkolili i isprskali dovoljno da je iz Hitne pomoći prebačen na Univerzitetski klinički centar da bi mu mogla biti pružena adekvatna pomoć. Sve je to mučno, kazao je dan kasnije, priznajući kako ga skoro nepokretna majka i jedva pokretan otac zovu da se skloni kod njih. Od koga, istražitelji ne otkrivaju. I niko se tome ne čudi, puno je prisutnije čuđenje što je baš Borenović izabrana meta, s obzirom na to da je takve naravi da se baš nikom ne zamjeri. Što opet više govori o našoj svijesti i očekivanjima nego o samom Borenoviću. On je državni poslanik PDP-a, jedan od osnivača partije 1999.

Prošao je sve strukture, a kada je Mladen Ivanić želio pokazati da se PDP od ostatka političkog svijeta u Bosni i Hercegovini razlikuje po pružanju šanse mladima i smjeni generacija bez velikih stranačkih turbulencija i otimačina za vlašću, od 2015. je bio predsjednik stranke sa zaista impozantnim referencama: sa 32 godine bio je najmlađi ministar u Vladi RS-a, još 2006. izabran je za poslanika u Narodnoj skupštini, a ponovo je biran i u naredna dva mandata. Godine 2018. izabran je u Predstavnički dom Parlamentarne skupštine BiH, da bi 2022. obnovio mandat. Decembra prošle godine stranački tron predao je Drašku Stanivukoviću, aktualnom gradonačelniku Banje Luke, a upravo je u našem podcastu “Direktno” najavio Stanivukovićev izbor, hvaleći kolegu kao primjer opozicionog odnosa prema Dodikovom režimu.

U međuvremenu se ispostavilo da mlađahni gradonačelnik i nije baš toliki opozicionar, do javnosti su stizali oprečni stavovi samog vrha, odnosno Predsjedništva PDP-a i predsjednika partije, pa ni danas nije baš najjasnije hoće li opozicija u RS-u združeno na prijevremene izbore za entitetskog predsjednika. Stanivuković vrda, tobože je principijelno protiv i to zbog kratkoće mandata, a prije koji dan je izjavio kako je njegova najveća žrtva za RS što neće biti kandidat?! Za razliku od njega, Borenović i Igor Crnadak, a kažu i većina Predsjedništva PDP-a, izbore ne dovode u pitanje, prihvataju da PDP nema kandidata, ali su jasno protiv razbijanja opozicionog zajedništva i smatraju da članstvo treba pozvati da glasa za kandidata kojeg će, najvjerovatnije, ponuditi SDS.

Dvije posljednje sjednice partijskog Predsjedništva trajale su podugo, a nakon što je predsjednik prezentirao utiske, mediji su ostajali u čudu, s obzirom na prilično različite informacije o toku i zaključcima. Stanivuković se nije dao smesti, a sad se na društvenim mrežama pohvalio i susretom sa Borenovićem, neposredno po izlasku iz UKC-a. Suborci i prijatelji, hvali se predsjednik kafom sa svojim prethodnikom, i potcrtava vjeru u institucije RS-a uz poruku: Moramo nastaviti da gradimo društvo u kojem ćemo se osjećati sigurno! O Borenovićevoj golgoti ni glasa ni slova.

Za razliku od lidera PDP-a, suborci iz opozicionih redova nemaju dvojbi: uvjereni su da je napad politički motiviran i da je egzemplaran rezultat kontinuiranih objeda vladajućih struktura u RS-u. “Dodik nikad nije odgovarao za govor mržnje i nasilje iako je pozivao na našu likvidaciju”, kazao je Vukanović, podsjećajući da napad na njegovu kuću i paljenje njegovog vozila nikada nisu rasvijetljeni. Ovo je pokušaj da se ušutkaju svi koji slobodno iznose svoje stavove, bez dilema su u SDS-u. I partije iz Federacije su slično reagirale, osuđujući napad na državnog poslanika, a iz Naše stranke su podsjetili: “Ovakva atmosfera ne nastaje slučajno, ona je rezultat sistematske demonizacije neistomišljenika i pokušaja zastrašivanja svih koji se usude da misle drugačije”. Delegacija EU u BiH je najstrožije osudila napad i apelirala na (entitetske) institucije da istraže slučaj i privedu odgovorne uz konstataciju: “Napad na političke predstavnike je napad protiv demokracije”.

Nalogodavci i egzekutori moraju biti kažnjeni, skoro unisono ponavljaju političke partije u zemlji, među njima i SNSD, čiji su se funkcioneri prilično isprsili velikim riječima: Vlado Đajić je mudro konstatirao kako “ovo nije samo napad na jednog čovjeka već udar na vrijednosti za koje se svi zajedno borimo”.

Oglasio se i Dodik, hvaleći se kako je odmah kontaktirao Borenovića te pozvao nadležne da što prije rasvijetle slučaj. On biva, kao i Stanivuković, nastavlja graditi društvo u kojem će se svi osjećati sigurno. Tek se nekolicina javnih djelatnika prisjetila kako je Borenović i predsjedatelj Komisije za borbu protiv korupcije u državnom parlamentu, gdje je često kritikovao odluke vlasti, prilično fokusiran na kupovinu zgrade u Banjoj Luci za Upravu za indirektno oporezivanje, za koju je istrajno tvrdio koliko je povezana s kumom Milorada Dodika i upozoravao na vrtoglavih 100 miliona KM, cijenu koja je narasla pod višestruko sumnjivim okolnostima. Je li biber-sprejom Borenović upozoren da obustavi borbu protiv korupcijske afere u čijem su epicentru kum Radišić, njegov Grand Trade i svi oni koji su kumovali ovoj kupovini?

A nije nevažno ni što su napadu prethodile fotografije koje je objavila prva kći RS-a Gorica Dodik, na kojima je Borenović nasmijan u društvu britanskog ambasadora u BiH Juliana Reillyja. Fotke služe kao dokaz njegova sluganstva strancima i doprinos su porodičnoj retorici o opozicionarima špijunima i stranim plaćenicima. Malo je neugodno što je fotka nastala na prijemu u Ambasadi SAD-a u Sarajevu, gdje se zaželjela dobrodošlica službenicima nove administracije, no svakako nije neuobičajena podjela uloga: dok se tata šlepa Trumpu, pa se njegovi kadrovi ubiše praveći selfije u omrznutoj američkoj zgradi, kći pomno bira mete da sačuva porodičnu spiku. Onu u kojoj je svaki stav koji se Dodiku ne sviđa napad na RS, a fizički napadi na neistomišljenike - nemili događaji. Koje tata tretira tako da je nemoguće izbjeći asocijacije na “Kuma” i onu čuvenu scenu kad se čeka ko će prvi kontaktirati porodicu ubijenog i izraziti saučešće.