Bakir na Crvenom trgu

Prošlog ponedjeljka održan je naučni skup posvećen stogodišnjici rođenja Alije Izetbegovića. Dr. Nedžad Grabus, sarajevski muftija i predsjednik organizacijskog odbora ovog događaja, podsjetio je da je i ovo okupljanje dio projekta Tezkiretname, kojim Rijaset IZBiH otvara prostor za naučnu refleksiju i analitičko sagledavanje ličnosti od značaja za islam i muslimane ovog prostora. Uz reisa dr. Huseina ef. Kavazovića, o Izetbegoviću su na tri panela govorili dr. Hilmo Neimarlija, dr. Sead Turčalo, dr. Orhan Bajraktarević, prof. Mustafa Spahić, akademik Enes Karić, Safet Softić, dr. Dževad Hodžić... dakle, naučnici, suvremenici, poznanici, prijatelji, no svi koji su očekivali da će sala Gazi Husrev-begove biblioteke biti mala da primi zainteresirane, ostali su u čudu. Praznih je stolica bilo barem koliko i popunjenih, a uz kćerke, sina i članove porodice, bili su rijetki funkcioneri SDA, mahom onaj dio koji se ne ubraja u partijske jurišnike. Kada sam to naglas primijetila, dobila sam precizan odgovor: Njima je Alija karijera.

Sjetila sam se ove savršene definicije kad se na ekranu N1 krajem prošle sedmice ukazao sarajevski šef partijskog SDA ogranka Faruk Kapidžić. “Ruski ambasador je zvao i tražio razgovor sa Izetbegovićem, došao je i slikao se ispod fotografije Alije Izetbegovića. To je veliki uspjeh i pobjeda politike SDA.” Navodno je Kapidžić talentiran arhitekt, ali ovim komentarom prošlosedmičnih saopćenja svoje partije i Ambasade Rusije u BiH demonstrirao je epsko političko neznanje i u baštinu SDA upisao sve ono što je i u tom nastupu pokušao pripisati strankama trojke - opsjednutost vlašću i guranje stranačkih i ličnih interesa iznad državnih. No, da vidimo kako je ta navodna pobjeda SDA izvojevana. Igor Kalabuhov je bio u prostorijama SDA i oko toga nema dvojbe. Aliju ne ugledasmo, no on je svakako Kapidžiću karijera. Iz SDA su se nakon sastanka pohvalili medijima razgovorom o trenutnoj političkoj situaciji. No, dok su iz štaba Bakira Izetbegovića istakli da “krizu kontinuiranim nasrtajima na ustavnopravni poredak Bosne i Hercegovine permanentno izaziva Dodikov režim”, pa je navodno lider SDA “ambasadora Kalabuhova podsjetio na Deklaraciju SNSD-a iz 2015. godine, čiji je konačni cilj cijepanje BiH” i konstatirao da “takvim odnosom vlasti entiteta RS destabiliziraju situaciju ne samo u BiH nego i u cijeloj regiji”, ako je suditi po saopćenju Ambasade Rusije - dosta je toga i Kalabuhov ispričao. Ako je Izetbegović, kako tvrdi SDA, Kalabuhovu naglasio da se odluke institucija BiH - Suda i CIK-a - moraju poštovati, da odlazeći političari ne smiju biti prepreka u razvoju korektnih odnosa dviju država, pa valjda poentirao očekivanjima da Rusija - umjesto neselektivne podrške jednoj strani - bude izbalansiranija i tako doprinese stabiliziranju, ruska ambasada je imala potrebu da doda kako je Kalabuhov zadovoljan otvorenim i iskrenim razgovorom u kojem je iznio stavove Moskve o aktuelnoj situaciji u BiH. Pa nas podsjetila koji su to stavovi: nelegitimni visoki predstavnik je glavni izvor destabilizacije, Dayton je temelj rješenja u BiH, jer je zasnovan na principu jednakih prava za dva entiteta i tri konstitutivna naroda, političke snage u BiH moraju preuzeti punu odgovornost za svoju budućnost i napustiti praksu vanjskog tutorstva, a ključ stabilnosti je unutarbosanski dijalog oslobođen stranog uplitanja.

Na Istoku ništa novo, sve to Kalabuhov kaže i nakon redovnih sesija s Miloradom Dodikom i Željkom Cvijanović. Vijest je “razmatranje konkretnih pitanja jačanja veza između Rusije i Bošnjaka, kao jednog od konstitutivnih naroda u BiH”, čime se ruski ambasador pohvalio kao važnom temom sa Izetbegovićem. Gdje su institucije BiH, ako i Bošnjaci sad imaju svoje predstavnike za bolje odnose s Moskvom? Ima li Bosne i Hercegovine uopće? Jesmo li se ogriješili o ministricu Turković kad smo onomad - uoči ruske agresije na Ukrajinu - njezino nekritičko dizanje u nebesa Sergeja Lavrova razumjeli kao još jedan u nizu Bisera ove nesretnice na čelu državne diplomacije? Je li lider SDA još tada koketirao s Moskvom sve zaklinjući se u euroatlantski put BiH? Izetbegović se nije pobunio, svojom je šutnjom na ruski amandman sastanku priznao da njegova partija ne spori kremaljske metode u BiH, štaviše. Rusija se hvali svojom pravoslavnom braćom kojoj u RS šalju razne noćne vukove, svojevremeno se i Dragan Čović Moskvi jadao oko izbora u Predsjedništvu države, pa ni Izetbegoviću očito nije bilo mrsko da nastupi u ime Bošnjaka. Možda kod Kalabuhova zasluži i da krene njihovim stopama ka Crvenom trgu. Koliko je to pogubno za BiH, njega ne zanima. Kao što ga ašićare ne zanima ni dosadašnji rusko-dodikovski aranžman na blokadama BiH, na koji kao i SDA upozorava.

Blic podsjećanje: u proljeće 2016. godine Moskva je zabrinuto saopćila kako bi u Makedoniji moglo doći do ukrajinskog scenarija jer se tobože Zapad želi riješiti Nikole Grueskog. Godinu kasnije britanski Guardian je objavio dokumenta koja su svjedočila kako su ruski špijuni i diplomati upetljani u gotovo desetljeće dug pokušaj širenja propagande i izazivanja nemira u Makedoniji. Rusija traži način da podeblja svoj utjecaj u zemljama bivše Jugoslavije, upozorio je još tada londonski dnevnik, argumentirajući kako srbijanske obavještajne službe pružaju potporu proruskim i antizapadnjačkim nacionalistima u Makedoniji. Grueski je 2018. pobjegao iz Makedonije, ispostavit će se uz izdašnu pomoć Viktora Orbana, koji mu je dao i potporu za vrijeme boravka u Mađarskoj. U Crnoj Gori su ruski, domaći i srbijanski špijuni pokušali izvesti državni udar u jesen 2016. godine. Obje su se zemlje uspjele oteti ruskom zlu i prvo Crna Gora (2017), a onda i Sjeverna Makedonija (2020) postale članice NATO-saveza, da bi ih obje Vladimir Putin (2022) proglasio neprijateljskim. No, iako su i Skoplje i Podgorica p(r)oveli akcije obračuna sa proruskim obavještajcima, još se bore protiv propagande Kremlja i njegovih vojnika na terenu.

Srbija i Bosna i Hercegovina nisu te sreće. Iako se režim Aleksandra Vučića klacka na dvije stolice, iako je dobar dio vojne parade u Beogradu vrh RS-a proveo u zapećku, ipak su demonstracije izraelskih raketa koje mogu dobaciti sve do Zagreba znakovita poruka i Bruxellesu i cijelom Zapadu. Mi pak imamo Milorada Dodika, osuđenika iz Laktaša, koji već godinama s ponosom vodi antizapadnu politiku u našoj zemlji, blokira euroatlantske integracije i predstavlja najistureniju moskovsku ispostavu na Balkanu. Prije koji dan, ovlasti predsjednika Republike Srpske prenio je na korektnog momka, kako opisuje Davora Pranjića (HDZBiH), potpredsjednika entiteta, koji je velikodušno prigrlio i kompletan Dodikov staf u entitetskoj predsjedničkoj palati. To što je opet skršio Ustav RS-a (ovlasti je trebao preuzeti predsjednik NSRS-a), to što konstantno kidiše na Ustav BiH i Dejtonski mirovni sporazum, Dodikove ruske šefove nimalo ne brine. On to i radi po nalozima iz Moskve i zaista nije važno da li mu ih diktira Kalabuhov ili stižu crvenim telefonom: njegovi grubi nasrtaji na Martu Kos, povjerenicu Evropske komisije za susjedstvo i proširenje, koja danas stiže u našu zemlju, i javne naredbe SNSD-u da nastavi sa opstrukcijama države BiH i Vijeća ministara na EU putu i usvajanju Plana rasta, nisu ništa drugo do potpuno ogoljavanje ruskih akcija na Balkanu. Ako to Izetbegović ne razumije, onda to više nije problem SDA sa trojkom, već ozbiljno odstupanje čak i od politike njegova oca koji nikad nije imao dilema - mjesto Bosne i Hercegovine za Aliju nikad nije bilo na Crvenom trgu, već u briselskim odajama.