Bajka o Ujka Samu

Sve su oči uprte u Ameriku. A ako je suditi po bosanskohercegovačkom entitetu Republika Srpska, i ozbiljna količina para: Narodna skupština je, početkom mjeseca, usvojila rebalans budžeta i 54,9 miliona maraka rasporedila za popravljanje ugleda RS-a. Povećanje od 43 miliona KM resorno ministarstvo - koje je (samo) po imenu namijenjeno evropskim integracijama - planira potrošiti u SAD-u, a cilj je vazda isti - skidanje s crne liste Milorada Dodika, sina Igora i kćeri Gorice, te Željke Cvijanović, članice Predsjedništva Bosne i Hercegovine.

“Povećanje izdvajanja za predstavništva RS-a u inostranstvu djelimično prati promjenu pristupa prema saradnji sa SAD-om, ali je namijenjeno i za finansiranje drugih, nepovezanih aktivnosti”, službeni je stav Ministarstva, a da bi ga preveli na jezik razumljiv običnom čovjeku, mediji koji nisu na platnoj predsjedničkoj listi podsjetili su na ozbiljne budžetske pare potrošene da bi nekadašnji gradonačelnik New Yorka Rudy Giuliani došao (čak) do Banje Luke i snimio podcast sa Dodikom, (slučajno) dva dana prije zakazanog izricanja prvostepene presude u Sudu BiH. Tu je i ugovor koji je krajem marta Vlada RS-a potpisala sa RRB Strategies, firmom Roda Blagojevicha, bivšeg guvernera savezne države Illinois, osuđenog za korupciju i pokušaj prodaje senatorskog mjesta (umalo slučaj američkih papaka) na 14 godina zatvora, kojeg je predsjednik Donald Trump pomilovao, a prije koji mjesec najavio kao budućeg ambasadora Bijele kuće u Srbiji.

Još uvijek twitt-diplomata, Blagojevich je nedavno prošetao Banjom Lukom - sa dvoje kapitalnih crnolistaša - da bi slavodobitno kazao: “Dodik, Trump i ja smo žrtve političkog progona”! Još se ne zna koliko je RS platio kampanju, no ispostavilo se da je ovaj žrtveni jarac porijeklom iz Gacka, pa još i familija Vukoti Govedarici, nekadašnjem lideru SDS-a, koji se i pohvalio saučešćem u organiziranju dolaska, no nije se izjasnio ima li ga u ugovoru, makar u stavci hajke na aktualnog predsjednika svoje stranke Milana Miličevića, protiv koga je Dodik nadigao i entitetsko tužilaštvo i policiju za pritvor.

Sam je Dodik odigrao na sigurno, umjesto negledanog podcasta, ugostio se u “Teleringu”, te nam ponudio svoju - RTRS tvrdi - argumentiranu analizu odaziva Tužiteljstvu i Sudu BiH. I opet smo čuli jedan jedini argument - proces je politički montiran, a od dva montera jedan je također Amerikanac, bivši ambasador u našoj zemlji Michael Murphy, Trumpov kadar iz prvog mandata (nije bilo vrijedno pomena) i omiljeni Dodikov krivac što je raskrinkan ama baš svuda. Drugi je - zna se - visoki predstavnik u BiH Christian Schmith.

Da bi sapunica dobila na dramatici, da ne skontamo kako isprazno vrti istu ploču, plasirani su i demonteri: sutkinja Sena Uzunović i ministar spoljnih poslova BiH Elmedin Konaković. Lider NiP-a (pazi sad!) - optužujuće vrišti Dodik - sve je znao, a sutkinja Uzunović je preko rodbine tražila usluge, što je u sudnici šifrom potvrdila! Šifra je bila odvjetnik, to je - veli Dodik - hrvatski jezik, što je nesumnjiv dokaz! No, on je, kao pravi poliglota, sve razumio, eto kakva je to pravnica! I još ga tuži za laži! A dunjaluk zna da on govori istinu i samo istinu! I kad laže.

Zato nam je ispričao - u rukavicama, jer je davanje mita kažnjivo - kako je prihvatio da podmaže rodbinu, ali se onda svita rodbine pretvorila u sina, a proces dobio nastavak pred Evropskim sudom! Iako nigdje nije ni počeo, jer je sutkinja Uzunović krivičnu prijavu protiv Dodika tek podnijela. Najvažnije, niko ni nakon Teleringa ne zna kakve veze sutkinja Uzunović ima sa Dodikovim spektakularnim dolaskom u Sud BiH, s obzirom na to da je ona predsjedavala Vijećem koje ga je prvostepeno osudilo na kaznu zatvora od godine i šest godina zabrane vršenja dužnosti na kojoj je počinio zlodjelo (predsjednik RS-a), a on se pod okriljem mraka ušuljao na ročište za prethodni postupak na kojem se (tek) izjašnjavao na okolnosti o krivici za atak na ustavni poredak BiH?! Na tom ročištu, u procesu pokrenutom zbog odluka donesenih u NSRS-u u suprotnosti s Ustavom BiH, Tužiteljstvo BiH je protiv Dodika i njegovih pobočnika - Radovana Viškovića, premijera RS-a, i Nenada Stevandića, predsjednika NSRS-a - tek pokrenulo istragu, a kako se nijedan nije odazvao, raspisane su potjernice i izdati nalozi za hapšenje i određen pritvor.

Sva su trojica odbijanje da dođu pred Sud BiH i izjasne se o krivici pravdali upravo djelima za koja su optuženi, odlukama NSRS-a da Sud, Tužiteljstvo i SIPA nemaju mandat nad RS-om. Epilog znamo, sva su se trojica na kraju ukazala u Sudu BiH, i svoj trojici su ukinuti i hapšenje i pritvor i potjernice. No, dežurna sutkinja pred kojom se klanjao Dodik nije bila Sena Uzunović, već Tatjana Kosović, a odluku je donijela na prijedlog Tužiteljstva BiH i tužiteljice Vedrane Mijović. Dodika u Sud nije dovezao ministar Konaković, već navodno šef OSABiH Almir Džuvo, kao garancija da neće biti uhapšen. Da li je Konaković - partijskom linijom Nermina Nikšića - mogao znati za deal s Dodikom? Ako je trojka jedinstvena - trebao je, no sudeći po reakcijama Naše stranke, čitava ujdurma se odigravala u strogo povlaštenom krugu. Što priznaje i Dodik, pa onda - da se vlasi ne dosjete - upire prst u Konakovića! Sam Konaković je žestoko demantirao Dodikove optužbe i još unaprijed pohvalio sve aktere ukoliko Dodiku bude potvrđena prvostepena kazna: u tom slučaju, uvjeren je lider NiP-a, oni koji su ga spakovali i doveli pred Sud izbili su mu sve buduće argumente da ne prizna presudu. Hoće li tada lider SDP-a priznati svoju ulogu u ovoj pravosudnoj ujdurmi? A Džuvo od Dodikova vozača biti promoviran u nacionalnog junaka?

Pred drugostepenim vijećem je, kaže dr. Milan Blagojević, posve jednostavan zadatak, da odgovori samo na dva pravna pitanja: je li Christian Schmidt visoki predstavnik i da li visoki predstavnik ima pravo da nameće zakone i propisuje krivična djela u BiH. Pa opet čekamo već mjesec. Što ostavlja prostor za špekulacije i dalje urušava ugled domaćeg pravosuđa. A za svaki slučaj iz osin(j)eg gnijezda se p(r)oturaju priče kako je onaj sastanak u Banjoj Luci u maju, kada su počeli pregovori sa Dodikom o pojavljivanju u mrskom Sarajevu, dogovoren uz znanje Amerikanaca, i to onih iz Washingtona, a nikako ovih u Sarajevu. K’o biva, sad i SAD imaju parasistem, pa CIA radi šta hoće, a Giuliani i Blagojevich primaju pare i znaju šta dalje! Dodik, Višković i Stevandić više nisu bjegunci, redovno će se javljati u policijske postaje najbliže adresi stanovanja i tvrditi i dalje kako su to entitetske institucije, jedine nadležne za njih. Postupak će potrajati, a Dodik će nastaviti po starom: malo lagati suradnike, malo više narod, šlepati se Trumpu i zaklinjati se u Putinovu Rusiju. Pitanje svih pitanja ostaje isto: hoće li trojka barem principijelno ostati pri vlastitoj odluci da više neće sa SNSD-om? Ima li snage da istraje na evropskom putu BiH ili čeka rasplet bajke o RS-ovim ulaganjima u Ujka Sama?