Antifašizam ne stanuje u RS-u (?)
Kada bi danas pisao antologijski roman “1984.”, George Orwell se ne bi morao truditi da traži inspiraciju - pred nosom mu je, u onome što radi vlast Republike Srpske, entiteta u državi Bosni i Hercegovini. Sve mu je ponuđeno na tacni: i Veliki Brat, i kontrola svih ljudi, i određivanje ispravnog i pogrešnog u njihovom ponašanju, i stalno bdjenje nad onim šta i kako rade, plus represija i “vaspitne” mjere, kako bi sve bilo onako kako vlast hoće i kako joj jedino odgovara.
Moguće je da u političko-policijskom vrhu RS-a ima neko ko je čitao Orwella, a i ako nema, potezi su im kao prepisani iz “1984.”. Uz smiješan, a i priglup izgovor o bezbjednosnoj opasnosti po one koji bi u Mrkonjić-Grad došli povodom 80. godišnjice Prvog zasjedanja ZAVNOBiH-a, što se godinama bez problema zbivalo bez sigurnosnog rizika, te zbog iste “opasnosti” u najavljenom skupu u zatvorenom prostoru u Banjoj Luci, jer su u isto vrijeme okupljanje najavili predstavnici BORS-a (Boračke organizacije RS-a) - entitetski MUP je “spasio” učesnike ovih skupova njihovom zabranom u oba grada. Uz, ponavljam, smiješno i priglupo pravdanje, jer se iz aviona vidi perverzna politička odluka i ništa drugo.
Čitajte kolumne Zlatka Dukića:
Samo neko neizlječivo naivan ili urođeno plitak je povjerovao u infantilno policijsko objašnjenje. Svi drugi su odmah sve dokučili: jadna je i na sigurnom putu da postane očajna vlast u kojoj o političkoj aktivnosti građana, njihovom okupljanju, djelovanju i izražavanju stavova odlučuje policija. Tačnije: njen prvi čovjek, koji pokorno sluša političke naloge i ne preza ni od najneumnijih poteza. S autokratsko-orvelovskim, politički iščašenim ciljem “dokazivanja” da u RS-u nema Bosne i Hercegovine i da Bosna i Hercegovina nema RS, kao svoj dio.
To je mračna suština, to treba stalno imati na umu, ponavljati i, dakako, svim dopuštenim sredstvima se suprotstavljati onima koji tako negiraju, razvaljuju i - ušuškani u zablude i “nebeske snove” - tvrde da ove države nema ili, ako je slučajno još ima, “sutra je neće biti”. Svako ko je pažljivije pratio događaje, jedino ovo je mogao očekivati: desetak dana ranije Milorad Dodik ponavlja šta misli o 25. novembru i Danu državnosti BiH, što je bio signal za mobilizaciju ordije poltronskih poslušnika na svim nivoima i diljem RS-a, dan prije zabrane, u srijedu, 22. novembra, predsjednik BORS-a, izvjesni Radan Ostojić, podebljao je (poslušno izvršio) Dodikov nalog, pozivajući policiju da zabrani okupljanje antifašista i obilježavanje “nepostojećeg praznika”, policiji je trebalo manje od 24 sata za to da u četvrtak, 23. novembra, poslušno izvrši političku naredbu.
Čak i onda kada, samo uslovno, zanemarimo papagajsko i fanatično ponavljanje negiranja Dana državnosti i ZAVNOBiH-a, koje je RS odavno “ukinuo”, ne smijemo ignorisati stalno proširivanje tog običaja. Jer, i povodom 80. godišnjice Prvog zasjedanja ZAVNOBiH-a, nije propuštena prilika za civilizacijski sramno antifašističko izjednačavanje partizana i četnika, što i priliči onima koji se ne odriču velikodržavnih tlapnji, negiranja genocida, osporavanja ratnih zločina i veličanja zločinaca... Iluzija je od takvih očekivati bar mali korak od dosadašnjih tvrdih, amoralnih, beščasnih, istorijski lažnih i podmetnutih ocjena.
Trudeći se da baš to dokažu, zaduženi zvanici RS-a su se oglasili nakon reakcija na zabranu, još dublje potonuvši u mrak, kome su iskreno posvećeni: svako ima pravo na svoje zablude i gluposti, pa i članica Predsjedništva BiH Željka Cvijanović, koja neviđeno nepristojno odbija čestitke uz Dan državnosti, kao “nepostojeći praznik”, samoovlastivši se za to da određuje šta postoji, a šta ne, ministar sigurnosti BiH Nenad Nešić opravdava čin entitetske policije i pita kako bi Sarajevo reagovalo da se u njemu obilježi 9. januar, pokazavši otužno neznanje poređenjem tog neustavnog sa istorijski verifikovanim, praktično ostvarenim i univerzalno priznatim datumom stvaranja prvog svenarodnog parlamenta države BiH. Na istoj ravni bila je i iznuđena potreba Nermina Nikšića - nakon boravka u prostorijama SDP-a u Banjoj Luci 25. novembra, u društvu Elmedina Konakovića i Edina Forte - da neke novinare poduči o tome da su partizani porazili četnike i da se RS nalazi u BiH, a ne u Srbiji, kako je masa okupljenih uzvikivala oko njih.
Nakon nedavnih zakona, koji RS zakivaju u red autokratskih i totalitarnih zabiti Evrope (kriminalizacija klevete, ograničenja slobode javne riječi, najava progona “stranih špijuna” itd) i u sve gušći mrak nesloboda, otvorena je i sezona protjerivanja antifašizma i antifašista. Zabranu njihovog mirnog, dostojanstvenog okupljanja i izražavanja poštovanja prema događajima i ličnostima iz antifašističke prošlosti, treba razumjeti i tako, ali i kao nagovještaj očajničkog grča okoštalog režima, koji će se teško iskobeljati iz slijepe ulice, u koju uspješno srlja.
Što je, uz sve drugo, onima koji u ovoj zemlji nisu ni malobrojni, ni za potcjenjivanje - uz nostalgičnu asocijaciju na nekad masovno omiljenu parolu - dovoljno za: “Što je više kleveta i laži, ZAVNOBiH i 25. novembar su nam miliji i draži”.
