Američke baze, zaštita Izraela

Od 1958, kad je izgrađena prva, Sjedinjene Američke Države su u godinama poslije na Bliskom istoku formirale 19 vojnih baza, od kojih je osam stalnih, sa 40.000 vojnika i časnika, a do sada je u iranskim napadima, u njima oštećeno 17 objekata, s tim da je od jednog napada na sjedište Pete flote u Bahreinu šteta iznosila 200 milijuna dolara. Iz Ministarstva obrane SAD-a tvrde da su ove baze dobro zaštićene, a koliko je Amerikancima važno prisustvo u državama Perzijskog zaljeva, najbolje ilustrira zračna baza Al-Udeid, smještena na pustinjskom području izvan Dohe u Kataru, najveća u toj regiji sa oko 10.000 američkih vojnika. Ona služi kao strategijsko sjedište Centralnog zapovjedništva SAD-a (CENTCOM) i nije ograničeno samo na Bliski istok nego obuhvata i dijelove Centralne i Južne Azije.

U Al-Udeidu se nalaze borbeni zrakoplovi, tankeri, jedinice za dopunjavanje gorivom u zraku i obavještajni elementi. Druga po važnosti je američka pomorska baza u Bahreinu, u kojoj je, kako sam spomenuo, sjedište Pete flote koja je podređena CENTCOM-u i odgovorna je za Perzijski zaljev, Crveno more, Arapsko more i dijelove Indijskog okeana i u njoj se nalazi 9.000 vojnika. U vojnoj bazi u Kuvajtu, gdje se nalazi oko 12 tisuća vojnika, jedan je od stožera CENTCOM-a i tranzitna točka za trupe koje se raspoređuju u Irak i Siriju. Zašto su Amerikancima potrebne tolike vojne baze u arapskim zemljama? Odgovor bi se mogao sažeti u dvije riječi – zbog Izraela.

Politiku SAD-a na Bliskom istoku osmislio je Henry Kissinger (1923-2023), njemački Jevrej koji je s obitelji pobjegao iz nacističke Njemačke 1938. godine, a u vrijeme Nixonove i Fordove administracije (1969-1976) obnašao je dužnost savjetnika za nacionalnu sigurnost, a kasnije i državnog tajnika. Na Zapadu ga možda najviše pamte po njegovoj ulozi u pregovorima o sporazumu iz Camp Davida 70-ih godina, kojim je Egipat postao prva arapska država koja je priznala Izrael. Za druge je bio ključna figura u održavanju niza tiranskih vlada u regiji, dok mu Palestinci nikada nisu oprostili što je ignorirao njihove potrebe i prava tokom pregovora u Camp Davidu.

Pojedini analitičari ističu da je zahvaljujući Kissingerrovom realpolitičkom pristupu, Izrael postao vojni i strategijski saveznik SAD-a na Bliskom istoku: Amerikanci pomažu i naoružavaju Izrael, a jevrejska država zauzvrat štiti američki interes u regiji. Kissinger je za vrijeme Nixonove i Fordove vladavine prvi označio američki put na Bliskom istoku kojim se i danas ide. U osnovi, on je osiguranje izraelske sigurnosti smatrao svojim primarnim ciljem u regiji, ali Nobelovu nagradu za mir 1973. nije dobio za angažman na Bliskom istoku, nego za diplomatski doprinos u okončanju rata u Vijetnamu.

O situaciji na Bliskom istoku prije dosta godina govorio mi je uvaženi kolega Rizo Mehinagić (1932-2005), koji se, kao specijalni dopisnik Oslobođenja 1975. zatekao u Bejrutu, na početku građanskog rata u kojem su se sukobile tri najveće libanonske vjerske skupine – šiiti, suniti i maronitski kršćani. U tom oružanom sukobu, od 1975. do 1990. godine, poginulo je 150.000, a u egzodusa je bilo million ljudi. On je tada morao preći u Kairo, odakle je slao izvještaje za naš list. Naglasio je da Ameriikanci štite Izrael još otkada je Ben Gurion 1948. proglasio neovisnost te države i da je to pokroviteljsvo naročito došlo do izražaja u ratu 1967, u kojem je Izrael porazio vojske Egipta, Sirije i Jordana i okupirao ostatak historijske Palestine, kao i dio sirijske i egipatske teritorije. Zapamtio sam da mi je kolega Rizo (koji je od 1965. do 1969. bio glavni i odgovorni urednik Oslobođenja) rekao da su SAD podržale vojnu superiornost Izraela u regiji i spriječile neprijateljska djelovanja arapskih nacija protiv Tel Aviva.

Inače, Izrael je najveći kumulativni primalac pomoći od SAD-a poslije Drugog svjetskog rata, a 2016. tadašnji američki predsjednik Barack Obama potpisao je sporazum o obrani s Izraelom koji pruža 38 milijardi dolara vojne podrške tokom 10 godina, uključujući finansiranje obrambenog sistema od balistističkih raketa. To je rezultat dugogodišnjeg proizraelskog utjecaja u američkom društvu, budući da u toj državi djeluje niz organizacija koje se zalažu za podršku SAD-a Izraelu, a najveća je Američko-izraelski komitet za javne poslove (AIPAC).

Njegovi članovi najviše djeluju među američkim Jevrejima, a koliko je AIPAC moćan, svjedoči i podatak o tome da se na njihovoj godišnjoj konferenciji u Washingtonu okupi oko 20.000 sudionika, među kojima su i najviši američki političari, tako su nazočili bivši predsjednici Barack Obama i Joe Biden i aktualni predsjednik Donald Trump, te izraelski premijer Benjamin Netanyahu. Neke analize pokazuju da Jevreji imaju nesrazmjerno veliku moć u američkom društvu i da se time koriste da ubijede vladu SAD-a da donosi odluke u oblasti vanjske politike, koje često idu protiv američkih interesa, sve zato što osjećaju veliku lojalnost prema Izraelu.