Alice Weidel u zemlji čudesa

Bitka za budućeg njemačkog kancelara/ku trenutno se svela na dva slova: Olafu Scholzu, kandidatu SPD-a, glavna je izazivačica Alice Weidel, liderica AfD-a, političarka čiji su stavovi spoj antimainstream politike, simbioza radikalnog konzervativizma i tehnologije, koji dobro odzvanjaju u njemačkom društvu, te je skoro svaki četvrti Nijemac podržava. Olafu Scholzu brojevi nisu pretjerano naklonjeni: ankete ga rijetko kad pokazuju u afirmativnom svjetlu, naglašavajući kako je skoro 77% njemačkih građana nezadovoljno njegovim mandatom. Njemački birači na prijevremenim će izborima tako birati ne samo između dva kandidata već između dvije političke paradigme: jedne sistemske i opterećene prethodnim relativno neuspješnim mandatom, personificirane u liku i djelu Scholza, i jedne potpuno antisistemske, euroskeptične i suverenističke koju Alice Weidel utjelovljuje.

Elon Musk, kontroverzni tehnološki mogul, nakon što si je kupio platformu Twitter, preimenovao ju je u X obećavši da će se zalagati za “apsolutnu slobodu govora” - dakle bez ikakvih restrikcija, provjere činjenica itd. - iskoristio je svojih čak 212,2 milijuna pratitelja kako bi intervjuirao lidericu Weidel. Musk je tako, nakon što se već etablirao kao inovator, pa i izabrani predsjednik iz sjene, postao obični novinar i voditelj podcasta. Često nerazgovijetne dikcije, opsjednut detaljima i pretjerano opširan, Musk se ipak pokazao kao majstor u detektiranju mnogih kritičkih točaka njemačkog društva - energetska politika i migracije, te suodnos lokalnog i globalnog - koje su, potpuno očekivano, glavna tema predstojećih izbora. Imajući na umu Muskovu društvenu moć, alarm se upalio i u središtu Europske unije, u Bruxellesu - navodno su mnoge regulatorne agencije promatrale intervju kako bi utvrdile upliće li se Elon u unutrašnja pitanja Njemačke, širi li maligni utjecaj i dezinformacije preko svoje navodno slobodarske platforme X.

Musk je imao za cilj predstaviti Alice Weidel i njezinu stranku AfD, koja je u javnosti većinom označena kao stranka opasnih namjera, kao jednu sasvim normalnu, kulturnu i racionalnu političku opciju koja je jedina u stanju biti alternativa svim recentnim propustima njemačke politike, počevši sa Merkel pa sve do Scholza. Musk se vodio idejom uvođenja mnogih kontroverznih ideja AfD-a u širu javnost, zaodjenuvši ih u plašt političke nevinosti i autentičnosti. Tipična je to komunikacijska taktika u kojoj se ekstremnije ideje prikazuju kao sasvim normalne, tipične, logične i potpuno benigne.

Weidel je ispunila svoj dio pogodbe, predstavila se kao konzervativno-liberalna (nekada je to bilo i misaono i realno nespojivo) političarka. Izrevoltirana je njemačkom birokracijom, doznali smo iz intervjua, pa joj je Musk podijelio svoja neugodna iskustva s administracijom: siroti Elon se nije mogao dovoljno načuditi s administrativnim aparatom kada je otvarao svoju tvornicu u Berlinu, ostao je naprosto šokiran regulacijama - skupio je oko 25.000 stranica koje su mu bile potrebne za dobivanje dozvole za otvaranje tvornice. Zasmetala ga je - naravno - nužnost da se stranice isprintaju, ovjere i pečatiraju. I bogati, poput Muska, dakle plaču zbog administrativnog aparata. Kako je razgovor napredovao, topla atmosfera između Alice i Elona se samo potvrđivala: oboje se zalažu za optimizaciju administracije, pametne poreze i obrazovanje. Alice smatra da su visoki porezi krivo usmjereni u socijalni sektor - dakle država je nesposobna - pa raste kriminal, a mlade Nijemce, umjesto da uče STEM discipline i njemački jezik, oni “odozgo”, zle političke elite, indoktriniraju s gender, ljevičarskom, socijalističkom, zelenom, liberalnom i drugom agendom.

Smiješna imigracijska politika, reći će Weidel, dopustila je da baš svatko može nelegalno ući u Njemačku, parazitirati na tom moćnom socijalnom sistemu, konzumirajući njihove resurse, a sama država takve migrante ne želi ekspresno deportirati. Onda se Musk ubacio rekavši da je isto i u SAD-u, gdje je nemoguće deportirati ljude bez dokumenata (undocumented), pa onda svatko može ući u tu zemlju blagostanja i baviti se uz lopovluke i drugim raznim marifetlucima. Alice Weidel se zalaže za minimalnu ulogu države kada je u pitanju sloboda misli. Ona sanja kritičku generaciju mladih Nijemaca koje razmišljaju drugačije i divergentno o raznim društvenim stvarnostima, posebno o odnosima u svijetu, sukobu u Ukrajini i odnosu s Rusijom. Referirala se na izabranog vicepredsjednika Amerike, JD Vancea, koji se zalaže za autentičan svijet u kojemu su države neovisne i imaju svoj stav, a izbjegavaju biti države sateliti, potpuno ovisne o velikim silama.

Razglabali su njih dvoje i o povijesti pa je Weidel, inače doktorica znanosti iz ekonomije, okarakterizirala Hitlera kao komunista i socijalista - misleći isključivo na njegove ekonomske politike. Novoj generaciji Nijemaca Weidel je poručila kako su Adolfova zastranjenja bila ideološke i ekonomske prirode, a današnji AfD je najveći protivnik antisemitizma, dakle zaštitnik Židova. Njezin AfD je, konstantno je ponavljala, konzervativna i liberalna stranka, a ugodno jednosatno ćaskanje dvoje su zaključili na produhovljen način, razglabajući o budućnosti ljudske vrste, kozmološkim temama, prirodi i smislu svemira. Militantni diskurs i ekstremna retorika, planirano masivno protjerivanje migranata, oslabljivanje Europske unije, povijesni revizionizam i koketiranje s ekstremizmom svake vrste - to se inače najčešće imputira AfD-u - nisu bile teme razgovora Muska i Weidel, koji je, zaodjenut plaštom političke nevinosti, dosegao milijunski auditorij, a već prije i srce svakog četvrtog Nijemca.