11. juli, Dan sjećanja

Bosanci se sve više bude i znaju kako treba čuvati Bosnu. Ja sam s vama, a i kada ne mogu doći, ponovo sam s vama. Ovo je u Potočarima, mjestu koje je nazvao svetim, uoči dženaze i ukopa stradalim u genocidu jula 1995, novinarima u subotu rekao cetinjski arhiepiskop Mihailo. Vremešni poglavar Crnogorske pravoslavne crkve duže od dvije decenije redovno pohodi Srebrenicu 11. jula, pa nije ni čudo što je njegov srdačan susret s reisu-l-ulemom IZBiH Huseinom ef. Kavazovićem, onima koji su mu svjedočili jedan od najdirljivijih trenutaka toga dana - iskreni i topli zagrljaj dvojice vjerskih prvaka naprosto plijeni u današnjem svijetu, tim prije što mitropolita niko ne treba podsjećati na ratove devedesetih. Zna on odlično i ko ih je poveo i zašto, zna uostalom koliko je snage trebalo Crnoj Gori da se ispiše iz uknjižbe drugog oka u Miloševićevoj glavi. Bit će da je i zato s puno ponosa okupljenim predstavnicima medija skrenuo pažnju na komemoraciju koja je u Podgorici održana povodom sjećanja na žrtve genocida.

Rezolucija Ujedinjenih nacija kojom je 11. juli proglašen Međunarodnim danom sjećanja na žrtve genocida u Srebrenici ovog je ljeta pokazala svoju snagu - diljem planete organizirani su prigodni događaji, a o bolnoj i trajnoj opomeni i podsjetniku da se genocid nikada i nigdje ne smije ponoviti govorio je generalni sekretar UN-a António Guterres. Komemoracija u New Yorku, u sjedištu UN-a, slijed je brojnih važnih rezolucija donesenih na istom mjestu, napomenuo je Guterres dr. Denisu Bećiroviću, predsjedatelju državnog Predsjedništva, ističući značaj okupljanja Bosanaca i Hercegovaca oko Cvijeta Srebrenice i na događaju kojim se odaje počast žrtvama, a koji je u pravosudnim međunarodnim tijelima dokumentiran, dokazan i presuđen. Usvajanje Rezolucije je trijumf istine, korak prema pravdi i ohrabrenje za Bosnu i Hercegovinu i cijeli svijet, način borbe protiv historijskog revizionizma, ali i dodatni adut našoj zemlji u čuvanju mira, stabilnosti i fokusiranju na ekonomski razvoj. Predsjednica Generalne skupštine UN-a duboko je svjesna koliko poruke “Nikada više” ne smiju biti puka fraza, zato je Annalene Baerbock i upozorila da svi “oplakujemo više od osam hiljada muškaraca i dječaka koji su ubijeni u Srebrenici samo zato što su bili bosanski muslimani”. S obzirom na to da je važan dio Rezolucije uvođenje Srebrenice u udžbenike i nastavne programe, realno je očekivati da će u vremenu koje dolazi i sjećanje i lekcija koju nosi poprimati sve veći značaj, ali i jednako tako rasvijetliti svu neljudskost i političku megalomaniju onih koji negiranjem genocida, provociranjem žrtava i opstruiranjem razvoja naše zemlje pokušavaju - i po cijenu novog rata ako treba - ostvariti Miloševićeve snove i vlastite ambicije voždovanja nakon Balkanskog kasapina.

Da je serijom balkanskih ratova upravo Slobodan Milošević - uz sve žrtve, progone i razaranja - iskasapio i bivšu Jugoslaviju, svojevremeno je svjedočio i jedan od njegovih velikih poklonika, današnji zakleti kasapin Bosne i Hercegovine Milorad Dodik. No, lider SNSD-a nije se tada naglas odrekao samo svog vođe koji mu je bio ratni pokrovitelj šverc-komerca, stvarajući vlastitu političku karijeru pohvalio se i znanjem o zbivanjima u Srebrenici: “Bio je genocid. To je presudio sud u Haagu. I to je nesporna pravna činjenica”, govorio je, oštro kritizirajući skrivanje Ratka Mladića i Radovana Karadžića od lica pravde. Čitav narod ispašta, tumačio je Mile, rugajući im se što se kriju iza floskule kako vole srpski narod: Đavola vole! Kada su obojica, doživotnim zatvorom zbog ratnih zločina počinjenih u BiH, zauvijek eliminirani iz politike, odlučio je profitirati na njima, prizivajući aveti ratne prošlosti i vrijeđajući žrtve na svakom koraku. U subotu je otišao i korak dalje, na Kozari je evocirao (lične) uspomene na epopeju iz Drugog svjetskog rata. Bitka na Kozari počela je 15. i trajala do 18. jula 1942, pa nema nikakve sumnje da je namjerno otišao na Kozaru 11. jula, da bi sramnim reinterpretiranjem historije minimizirao partizane, veličao četnike, ispljuvao Evropu, za svaki slučaj se udvarajući Amerikancima i još optužio muslimane za današnju BiH, koja je napravljena za stradanje Srba. Bjesomučno lažući, optuživao je druge za laži, sve zaklinjući se da voli srpski narod. Đavola voli!

Uostalom, lako je prebrojati Srbe koje on voli: njihova imovina ih jasno detektira. I odvaja od ostalih, ali ih i dalje drži daleko, daleko ispod ujedinitelja srpskog sveta, redom ispalih iz Miloševićevih šinjela. Otužno je da skoro četiri decenije od raspada Titove Jugoslavije na njezinu slavnu historiju udaraju oni koji su šegrtovali kidišući na nju, a danas se lažima rugaju njezinim najvećim herojima. Dr. Mladen Stojanović se borio jednako protiv svih fašista, nacističkih pomagača, kako ustaša tako i četnika, borio se rame uz rame sa svojim drugovima partizanima svih nacija, dijeleći ljude po samo jednom osnovu: za i protiv Trećeg rajha. Njemačka je bila Hitlerova domovina, ali su Nijemci - suočavanjem s prošlošću - našli snage da ozdrave i društvo i zemlju i eno ih danas, vodeća su sila Evropske unije. I druga domovina brojnim Srbima - i Bošnjacima i ostalim - koji su u potrazi za boljim životom pobjegli iz Srbije i Bosne i Hercegovine, jer ovdje neki šatro srboljupci ne daju da ikome bude dobro osim njima i njihovim najbližim. Dodik je svojom mržnjom i prijetnjama, stvaranjem klime straha, represijama MUP-a RS-a i trovanjem čitavog podneblja donekle uspio: normalan svijet zaobilazi čak i puteve u entitetu koji Baja tretira kao svoje Bakince, kolone i kolone automobila u subotu su naprosto kasnile u Srebrenicu, a vratio je u život i zastavu s ljiljanima, koja je ravnopravno postavljena uz hrvatsku i bosanskohercegovačku, čak i u dvorani Vatroslava Lisinskog, kada je u petak održana komemoracija žrtvama genocida u Zagrebu.

Bosanci i Hercegovci se sve više bude, što rekao mitropolit Mihailo, riješeni da čuvaju zemlju čiji je evropski put najveća šansa svima nama. Historiju ne možemo promijeniti, ali možemo učiti iz nje ako to želimo, kazala je u New Yorku Emina Sinanović, koja je preživjela genocid. Glas oca nije ni zapamtila. Ni dodir. U sjedištu UN-a poručila je da ne traži od svijeta da nosi njenu bol, traži samo da se brani istina, poštuju činjenice i negiranje genocida zaustavi. Jer Srebrenica nije priča BiH, Srebrenica je upozorenje: iza svakog imena na bijelim nišanima leži cijeli svijet. Svijet koji zaslužuje da ima budućnost.