1,2 milijarde razloga za bliskost sa vlašću

Predstavnički dom državnog Parlamenta prošle je sedmice, na hitnoj sjednici, po skraćenom postupku, jednoglasno usvojio izmjene Zakona o javnim nabavkama i Krivičnog zakona. Svih 32 prisutnih poslanika bili su za, no pred Zakonom je ipak još dug put. Jasno je to i predlagačima, listom šefovima klubova - Saši Magazinoviću (SDPBiH), Miri Pekić (SDS-PDP-Za pravdu i red), Nihadu Omeroviću (NiP), Sabini Ćudić (NS-BHI KF) i Jasminu Emriću (Mješoviti klub) - naprosto zato što su ove izmjene prvi, ali ogroman korak u zaustavljanju legalne i - kako se to kod nas voli reći - legitimne korupcije. Za zloupotrebe bi se ubuduće išlo u zatvor, a do sada su sankcionirane minornim kaznama, jedva nešto većim od stotinjak maraka! A procjenitelji krađa na račun tendera su jednoglasni: godišnje se u procesu javnih nabavki ukradu 1,2 milijarde maraka.

Saša Magazinović od februara vodi kampanju za ove izmjene, pa je i nakon usvajanja - uz zahvalnost kolegama, ali i Agenciji za javne nabavke i Tužiteljstvu Bosne i Hercegovine - javnost pozvao da budno prati kako će se ko odnositi prema Zakonu, a kolegama je i uoči sjednice poručio da je svjestan pritisaka, lobiranja i svakojakih angažmana da se ovaj veliki iskorak ka poštenijem društvu - ne dogodi. Suština inovacija su visoke kazne, zatvor, ozbiljni novčani iznosi, ali i zabrane obavljanja funkcija i posla ukoliko se uhvate s prstima u medu, bez obzira na to o kome je riječ - ministrima, načelnicima, gradonačelnicima, direktorima, ali i članovima komisija i ponuđačima. Magazinovićeva je logika prijemčiva: umjesto enormnog bogaćenja odabranih, novac se može iskoristiti za izgradnju bolnica, škola, vrtića, kupovinu lijekova i medicinske opreme, izgradnju puteva, ulaganje u obrazovanje i sigurnost.

Milorad Dodik nas je sve naučio i gdje su pare i kako se lako usmjeravaju u džepove rodbine i prijatelja. Princip je jednostavan - tenderi se nacrtaju za željenu firmu, najčešće tako da se postavi uvjet koji samo jedan ponuđač može ispuniti. Vlasnici javnih nabavki imaju na raspolaganju i drugi način: direktno pregovaranje i to bez obavještenja, ponekad se okoriste hitnošću, a ponekad nekim drugim obrazloženjem, uglavnom je važno da para vrti gdje burgija neće. Ne treba zaboraviti ni nacionalni ključ: tenderska mafija je vrlo dobro organizirana, partijski drugovi imaju privilegirane firme, svi se međusobno dobro poznaju pa nema sukoba nadležnosti, moć je ionako koncentrirana u vrhovima gdje se povlače konci. A majstori tendera ne prežu ni od čega: sjetimo se samo kolika je energija uložena u tajnost jednog od kapitalnih sarajevskih projekata - obnovu tramvajskih šina - vrijednog više od 40 miliona maraka, jer zaboga - tako hoće Kinezi! Ili postavimo logično pitanje: kako se moglo dogoditi da čak dvije godine u glavnom gradu BiH nije bilo deratizacije jer je tender padao? Zašto se nije tu poseglo za direktnim pregovaračkim postupkom, za hitnost deratizacije valjda nikom nije trebala epidemija leptospiroze kao argument?

Mediji su - vjerujući u proklamiranu transparentnost - pokušavali otvoriti ove priče i valja reći da iako je riječ o Sizifovom poslu, rezultata ima, ko ne vjeruje neka se samo prisjeti afere Lager i nedavnih hapšenja. No i vlast je napredovala, najviše u izbjegavanju odgovora. Krajem prošle godine Žurnal je proveo istraživanje tragajući za firmama koje su najviše varale na javnim nabavkama, apsolutnim šampionom proglašene su Autoceste FBiH, a sve su šanse da se i 2025. uspjeh ponovi. Prednjači tender za tunel Hranjen, rizična nabavka kako je okarakteriziran, ali ima toga puno više. Recimo, nekoliko se portala pozabavilo ugovorom od 13,2 miliona za izgradnju bukobrana na dionici Podlugovi - Sarajevo sjever i to zbog kreiranja tendera nacrtanog za konzorcij Euro Sjaj d. o. o. Konjic i Coning d. o. o. Sarajevo. Ugovor je potpisan, a javnosti ostalo da nagađa kako je baš malo prije raspisivanja tendera jedan od vlasnika firme Euro Sjaj Jasmin Badžak kupio Coning i tako se i kvalificirao za učešće na tenderu, s obzirom na to da se Euro Sjaj bavi cinčanjem i zaštitom metala i nema iskustva u gradnji bukobrana. U međuvremenu se ispostavilo da je za bukobran angažiran kineski podizvođač, ali su isplivale i neke tajne veze: Badžakova firma u Konjicu je registrirana na istoj adresi na kojoj je i CTK u vlasništvu sina federalnog premijera Nermina Nikšića. Suvlasnik CTK-a bio je jedan stari tenderski znalac, Elvedin Grabovica, u vrijeme prvog Nikšićevog premijerskog mandata direktor Elektroprivrede BiH, a usto uvijek blizak Badžakov saradnik, navodno su se okušali i u sportu i to preko leđa Željezničara.

Naša koleginica nije htjela nagađati, već je prikupila podatke i Autocestama FBiH poslala uredno pitanja. Zanimali su nas, uz ovu eurosjajnu ekskluzivnost i hitne i vanredne okolnosti za četiri tendera koji su dodijeljeni u pregovaračkim postupcima bez objave obavještenja: za izradu glavnog projekta Nević Polje-Turbe u vrijednosti od 83.952,64 KM bez PDV-a koji je pripao grupi ponuđača - Divel-IPSA-PPG-Design&QC-INK Constructor; za izradu glavnog projekta poslovne zgrade JP Autoceste u Mostaru od 248.900 KM bez PDV-a dodijeljene Eco Planu iz Mostara, te za dva nadzora nad izgradnjom tunela Hranjen koji su pripali IPSA institutu, ukupne vrijednosti iznad tri miliona KM. Kako uopće biraju ponuđača za direktne pregovore ako nema ni obavještenja? Javili smo se i Euro Sjaju pitajući upravo Badžaka koliko ugovora firme u njegovom (su)vlasništvu imaju sa Autocestama FBiH, a interesirali smo se i za prigovore da je njegov ekskluzivitet zapravo dugogodišnje prijateljstvo s Nikšićem i Grabovicom.

Badžak je mudro odšutio, a od Autocesta smo dobili odgovore koje (s razlogom) potpisuje PR služba. Osim što nas uvjeravaju da je sve po zakonu i uz maksimalnu transparentnost, PR službenici su nam protumačili da se i pregovarački postupak koristi u jasno definisanim slučajevima, također predviđenim zakonom - uključujući, ali ne isključivo, hitnost. Svaki slučaj mora biti dokumentiran, opravdan i podložan nadzoru i provjeri. Pazite sad: Navedeni postupci su provedeni putem pregovaračkog postupka bez objave obavještenja, ali na osnovu različitih zakonskih odredbi, i samo je jedan pokrenut iz razloga hitnosti! Slijede naravno članovi Zakona, koji je i samo zbog ovakve transparentnosti trebalo davno mijenjati. Nije moralno sve što ti po zakonu pripada, davno je kazao Mustafa ef. Spahić, ukazujući također na pokušaj korupcije. No, ovdje zapravo ne pričamo o moralu, već o organiziranom projektu koji bliskim prijateljima, familiji i stranačkim jaranima pogoduje u presipanju javnih para u privatne džepove. I riješenosti državnih parlamentaraca da tome stanu ukraj.

Nemam dokaza, ali partijski drugovi Saše Magazinovića tvrde da je upravo zbog ove kampanje na crnoj listi vrha svoje stranke. On pak o tome ne govori, već jednako ponavlja kako se zalaže za pravednije i poštenije društvo i sistem koji će funkcionirati ne po babi i po stričevima, već na osnovu odgovornosti i jednakosti svih pred zakonom. Živi bili pa vidjeli.