Ko u klin, ko u ploču
Jasmin Halebić
Hiljade ljudi napustile su Bosnu i Hercegovinu posljednjih godina. Brojke variraju jer nedostaju egzaktni podaci. Ekonomsko okruženje ne pruža pouzdan oslonac građanima za planiranje vlastite budućnosti. Nezaposlenost i nizak životni standard prevagnuli su nad neispunjenim obećanjima. To je dovelo do korjenite promjene na tržištu rada. Poslodavci definitivno više ne mogu računati na jeftinu radnu snagu spremnu prihvatiti posao uz nisku plaću i mizerne uslove rada. Sa druge strane, ni radne migracije nisu uvijek savršena alternativa jer rasparčavaju porodice u dvije ili više zemalja. U svemu tome nagomilane frustracije kod običnih ljudi traže izduvni ventil pretvarajući se u plodno tlo za lansiranje populističkih instant-rješenja. Upravo u takvoj situaciji najavljeno je donošenje paketa fiskalnih zakona u Federaciji BiH.
Čitajte kolumne Jasmina Halebića:
Nova paradigma Početne pozicije su jasne, poslodavci s pravom zahtijevaju niža (para)fiskalna opterećenja rada i povoljno poslovno okruženje, radnici opravdano žele više plate i bolje uslove rada, a Vlada, razumljivo, kao i svaka druga uostalom, nastoji osigurati podršku birača na narednim izborima. Obrazloženja i argumentacije ne fali. Uz visoka opterećenja na privredu poslodavci gube konkurentnost i tržišnu utakmicu, i kod kuće i u inostranstvu. Prinuđeni su ekonomisati na troškovima rada, a bez solidnih plata radnici ne mogu postići pristojan životni standard i dostojanstven život za sebe i svoje porodice. Gubitak na izborima je u političkim kalkulacijama previsoka cijena za svaku vladu. Stoga su stavovi socijalnih partnera katkad dosta kruti i oprečni, pa ih je teško drastično mijenjati. Smatram da je potrebno pronaći zajedničku osnovu i tačku oslonca koja svima donosi određenu korist i generiše motiviranost socijalnih partnera za iznalaženje optimalnih rješenja. Takav pristup bi, kada je riječ o ekonomiji, valjalo započeti promjenom paradigme koju je u svijet ekonomije plasirao utjecajni M. Friedman.
Naime, društvena odgovornost preduzeća se ne ispunjava jedino i samo profitabilnim poslovanjem, kako je zagovarao Friedman, jer ako se uspješnost menadžera vrednuje isključivo po tome za koliko je uvećan profit kompanije, onda se i rezanje troškova rada sasvim legitimno uvodi u plan poslovanja za svaku narednu godinu. Ogromna nejednakost u bogatstvu tada nije produkt individualnog talenta, truda i sposobnosti, nego je direktna posljedica ekonomskog sistema. Štošta se može ispričati o rastućoj nejednakosti u današnjem svijetu. U nekim zemljama grupice ljudi, ne brojnije od prstiju jedne ruke, u svom vlasništvu drže bogatstvo kao cijela donja polovica ostalog stanovništva.
Zajednički prosperitet Ram za sliku budućnosti u BiH na temelju zajedničkog prosperiteta sadrži neke od sljedećih imperativnih elemenata (čitalac može odrediti prioritet prema svom iskustvu). Dodana vrijednost kreirana u poslovnom procesu se mora dijeliti između poslodavca i radnika na pravedniji način, čime se podupiru veća produktivnost i poboljšan odnos prema klijentima. Mada smo daleko od razvijenih zemalja po ekonomskim parametrima, u 2022. godini preduzeća u FBiH su ipak ostvarila pozitivan neto poslovni rezultat u iznosu od 3,9 mlrd. KM. U tom iznosu radnici bi trebali imati svoj udio. Da bi se uhvatio korak sa razvojem tehnologije, vlada bi morala značajno povećati subvencioniranje stručnih programa za stjecanje i usavršavanje radnih vještina i kvalitet obrazovanja na svim nivoima, čime se pospješuje korištenje novih tehnologija. Međutim, nove tehnologije mogu postati i mač sa dvije oštrice ukoliko vode gašenju radnih mjesta ili smanjivanju zaposlenosti. Stoga se poslodavcima i sindikatima otvara područje intenzivne saradnje na uvođenju tehnologija koje nisu puka automatizacija proizvodnih procesa niti stvaraju tehnološki višak radnika u poslovnom procesu nego povećavaju produktivnost radnika. Uz nove tehnologije radnici moraju dobiti inovirane radne zadatke, čime se omogućavaju održiva radna mjesta. Vlada bi, konačno, morala provesti i transformativnu promjenu javne administracije sa ciljem veće efikasnosti u radu javnih službi.
Koraci ka prosperitetu Naivno je očekivati da će prosperitet u BiH donijeti neko izvana, pri čemu je taj “neko izvana” za radnike strani investitor čijem dolasku i otvaranju dobro plaćenih radnih mjesta se nadaju ili su to, pak, strani radnici koje poslodavci priželjkuju nudeći im plaće uz koje domaći radnici ne vide perspektivu. To nije ni dijaspora jer nikada neće poslati dovoljno novca “rodbini u Bosni” kojim bi se mogao podići životni standard na nivo zemlje u kojoj dijaspora radi i boravi. Stoga je briga o životnom standardu prvenstveno naša zajednička domaća zadaća. Dva su koraka hitna, a jedan dodatni se može izvesti u srednjem roku. Ono što ne može čekati jesu smanjenje opterećenja na rad i poboljšanje poslovnog okruženja prema poslodavcima i poduzetnicima, čime se njihova konkurentnost podiže na viši nivo. Poslodavci iniciraju proces reprodukcije i od njih se mora krenuti ka poboljšanju uslova privređivanja. Drugi korak je povećanje minimalne plaće za unapređenje položaja radnika i smanjenje društvene nejednakosti. U srednjem roku, vlada može optimizirati poreznu politiku uz neophodan socijalni senzibilitet, tj. povećati PDV i porez na dohodak, pritom uvodeći diferencirane porezne stope, iz čega se može dijelom finansirati manjak u javnoj kasi zbog smanjenja opterećenja na rad. Mnogi naši ljudi su ljetos posjetili ili prolazili kroz susjedne zemlje, Crnu Goru ili Sjevernu Makedoniju na primjer, pa su svrativši u restoran, trgovinu ili na benzinsku pumpu, mogli vidjeti u primjeni diferenciranu poreznu stopu PDV-a u tim zemljama. Uz to, njihovi porezni organi su na uporedivom nivou stručnosti kao i porezne uprave u našoj zemlji. Stoga uopće ne treba sumnjati da je provedba takve porezne reforme moguća i kod nas u periodu ne dužem od godinu.
Administrativna pretilost Dodatno, vlada bi trebala preći na zdravu administrativnu dijetu smanjujući budžetsku potrošnju na javnu upravu. Vitka javna administracija sa više pokretljivosti, znatno manje rastrošna, a puno više uslužna prema građanima i poslodavcima, može se izgraditi u srednjem roku ubrzanim procesima digitalizacije. Ako ste u posljednje vrijeme pokušali obaviti neku administrativnu proceduru za sebe, člana svoje porodice ili za sopstveni biznis, svjedoci ste golemog birokratskog prostora za digitalno povezivanje procedura na način da se građanin ili poslodavac pojave samo na kraju procesa, pri preuzimanju administrativnog dokumenta, čije ishodovanje su prethodno pokrenuli elektronskim putem. Krajnji rezultat bi morao biti konkurentna privreda u kojoj funkcioniraju dobro plaćena radna mjesta uz podršku učinkovite javne administracije. Bez svijesti o zajedničkom prosperitetu ekonomsko-socijalni partneri će proizvesti zaglušujuću buku, jedni zamahujući prema klinu, a drugi ciljajući ploču. Tada postaje sasvim nebitno u čijim rukama je veći čekić.
