Ko je ugasio svjetlo?

Bio je to jedan sasvim običan, reklo bi se novinarski, dan. Redakcijski sastanak. Nakon prethodnog poprilično teškog dana, obraćanja visokog predstavnika Christiana Schmidta poslije sjednice PIC-a (Vijeće za implementaciju mira u BiH, op. aut) o stanju u Bosni i Hercegovini, nakon napete sjednice Parlamenta BiH i neizostavnih Dodikovih priča o razdruživanju RS-s od Federacije BiH, pomislili smo da možemo malo odahnuti. Dogovor je da se fokusiramo na vrućine i toplotni udar, kao i ljetovanja, more, uživanje...

Ali, znate kako kažu - ne lezi vraže. Pijemo kafu i planiramo. U jednom momentu nestaje struje. Prva pomisao je samo kod nas, manji kvar. Slijede pozivi elektroprivredi, a nakon samo nekoliko minuta muk, jer saznajemo da cijela BiH nema struje. Poput munje stiže nova informacija, bez struje ostala i Crna Gora, te dijelovi Hrvatske i Albanije. Onima koji su preživjeli posljednji rat misli u glavi idu brzinom 360 na sat. Stade život u nekoliko minuta. U glavnom gradu potpuni kolaps. Stade saobraćaj, ne rade semafori, nervozni vozači trube, jer još ne znaju šta se desilo, prodavnice, tržni centri zatvoreni jer kase ne rade, trafike zatvorene, ljudi zaglavljeni u liftovima..., ali da, cijena sladoleda u tom momentu pala je na jednu konvertibilnu marku (barem nešto dobro u svoj našoj muci). Na ulicama gradova u isto vrijeme tišina i panika. Šta se dešava? U pojedinim dijelovima zemlje dolazi i do nestanka vode, mobilna telefonija usporena. Sve to kaskadno vuče jedno drugo. Mi užurbano radimo i prikupljamo informacije nijednog trenutka ne razmišljajući kome prenijeti te informacije, jer nema struje, ko će to gledati ili čitati.

Nakon sat vremena ponovo u kaskadama počinje se život vraćati u normalu. Pratimo dolazak struje u Tuzlu, Olovo, Konjic, dio Sarajeva... Dobro smo prošli, uh koje olakšanje. Ipak, priznajte, sve nas je ovo dobro razdrmalo. Nemojmo više nikada izgovoriti rečenicu ko zadnji izađe nek’ ugasi svjetlo. Nimalo nije lijepo i smiješno. Jesmo li se dozvali? Možda je ovo bio samo signal da malo više poradimo na boljem sutra. Da gradimo i da izgradimo. Nemojmo odmah optuživati jedni druge, pljuvati, hajde da krenemo svako od sebe, pa tako i vlast. Gradimo i popravljajmo što se popraviti može, jer ovaj put smo možda samo upozoreni, može biti i drugog puta.

Mi smo uspjeli. Dobili informacije, napravili dnevnik, pripremili novine, došli do gledatelja i čitatelja. Uspjeli smo zajedničkim snagama i naporima. Tako može i zemlja samo zajedno, jer zajedno smo jaki, najjači. I molim vas neka više nikada niko ne ugasi svjetlo.