Iskustvo potvrđeno i u Ukrajini: Vojnici dobijaju bitke, ali ratove dobija...
Američki general John Pershing, koji je komandovao američkim snagama u Prvom svjetskom ratu, rekao je da vojnici dobijaju bitke, ali da logistika dobija ratove. Koliki je značaj logistike, najbolje se može vidjeti u ukrajinskom ratu, koji će na kraju dobiti ona strana koja bude u stanju da više opreme, oružja i municije proizvede, transportuje i dopremi na front.
Održavanje pruge
Zato nije čudo što Rusija priželjkuje da Zapad prestane slati pomoć Ukrajini, dok bi to za Ukrajinu predstavljalo najveću noćnu moru. Obje strane znaju da ovaj rat neće odlučiti vojnici u rovovima, nego onaj ko će demonstrirati veću logističku sposobnost.
Prilikom prošlogodišnje posjete Ukrajini grupe evropskih novinara, među kojima je bio i novinar Nezavisnih novina, obišli smo i ukrajinske željeznice (UZ), bez kojih bi bilo kakav transport zapadne vojne opreme, oružja i municije Ukrajini bio nezamisliv. Prema podacima UZ-a, godišnje se preko ukrajinskih pruga u mirnodopskim uslovima preveze oko 12 miliona tona razne robe. Otkad je počeo rat, ovaj iznos je sasvim sigurno značajno veći, s obzirom na to da se ukrajinskim prugama dovoze tenkovi, transporteri, raketni sistemi, rezervni dijelovi, milioni granata, gorivo, oprema i brojne druge potrepštine.
Aleksandar Radić, vojni analitičar iz Beograda, takođe kaže da je logistička podrška Ukrajini Amerike i Zapada bila ključna.
“Logistika je ostala u sjenci glavnog toka rata i mnogo ljudi to ne primjećuje, pa čak i neki ljudi u struci. Naprimjer, Amerika je Ukrajini poslala preko dva miliona granata 155 mm, što pokazuje da je riječ o jednoj organizovanoj, divovskoj, logističkoj operaciji u kojoj sva ta sredstva treba prikupiti, transportovati, prebaciti do ukrajinske granice i onda uvesti u Ukrajinu i diverzifikovati po jedinicama”, kaže on.
U Ukrajini smo imali priliku da razgovaramo s čelnim ljudima UZ-a koji su nam rekli da je više od 200 hiljada ljudi angažovano da bi roba mogla nesmetano da se kreće kroz Ukrajinu. Prema riječima Oleksandra Pertsovskog, člana Uprave UZ-a, UZ ima više od 100.000 radnika angažovanih na održavanju pružne infrastrukture. Prolazeći kroz Ukrajinu, imali smo priliku da vidimo oštećene mostove, pruge i vagone, a kod grada Hmeljnickog čak smo svjedočili ruskom raketnom napadu. Uprkos konstantnim napadima, Pertsovski ističe da ni u jednom trenutku željeznička logistička infrastruktura nije stala i da se, u slučaju prekida jedne željezničke linije, saobraćaj preusmjerava na druge.
NATO-definicija logistike je prilično jednostavna – imati pravu stvar na pravom mjestu u pravo vrijeme. Nešto formalnija definicija je da je logistika nauka planiranja manevrisanja i održavanja oružanih snaga. Radić kaže da je američka vojna doktrina uvijek podrazumijevala jaku logistiku za potrebe vojske, a da je te standarde preuzeo i NATO.
“Zapadni pogledi insistiraju da se logistika nikad ne smije umanjiti u brojčanoj snazi, ljudi koji se angažuju za taj segment su jednako bitni kao oni na frontu, a efekat toga se sada vidi na terenu u Ukrajini. Ima tu i uspona i padova, možemo stalno da čujemo probleme zahvaljujući tome što u demokratskom svijetu postoji sloboda distribuisanja informacija, ali u osnovi radi se o vrlo ozbiljnom, efikasnom i organizovanom lancu snabdijevanja”, naglašava on.
Kada je u pitanju BiH, Radić ističe da je njena namjenska industrija naslijedila doktrinu bivše JNA koja je podrazumijevala proizvodnju za vlastite potrebe u doktrini totalne odbrane na vlastitoj teritoriji. Međutim, kako ističe, poslije rata od te namjenske industrije ostali su samo fragmenti. U mnogo boljem stanju se, kako ističe, nalazi namjenska industrija u Federaciji od one u Republici Srpskoj, koja je kroz tranziciju gotovo potpuno ugašena.
Kako bi se spriječio rizik izbijanja sukoba na zapadnom Balkanu važna je tijesna saradnja s NATO-om, gdje bi se namjenska industrija mogla prilagoditi NATO-standardima kroz usvajanje NATO-logističke vojne doktrine. To bi, s jedne strane, pomoglo privredama regiona koje imaju jaku tradiciju namjenske industrije, a istovremeno bi spriječilo takmičenje među zemljama i entitetima.
Brža integracija
Radić ocjenjuje da je NATO napravio grešku što u ranoj fazi nakon ratova na Balkanu nije radio na bržoj integraciji regiona prema Alijansi.
“Ideja ulaska regiona u NATO je bila ideja stvaranja ambijenta u kojem će postupanje zemalja u regionu postati predvidljivo, ali Zapad je tu, cijenim, omanuo, jer je ideja o koordinisanom ulasku u euroatlantske integracije narušena i sad je stvoren veliki raskorak. To je problem za bezbjednost u regionu i problem kojem treba pristupiti ozbiljno”, zaključuje on.
