Zašto mladi u BiH ne vjeruju politici? Hamza Preljević: Politika je više od galame na internetu

O politici i mladima u našoj zemlji razgovarali smo sa dr. Hamzom Preljevićem, docentom i koordinatorom studijskog programa na Odsjeku za politologiju i međunarodne odnose na Internacionalnom univerzitetu u Sarajevu. Profesor objašnjava zašto omladina ima nizak interes za politiku, ali i zašto je treba motivisati kako bi se više uključila u političku zbilju.

Kako ocjenjujete interes mladih za politiku u BiH?

- Interes mladih za politiku u Bosni i Hercegovini je generalno nizak. Mnogi mladi se ne osjećaju motivisano da prate politička dešavanja, a izlazak na izbore među ovom grupom konstantno opada.

Ograničeno znanje

Ovo je problem, jer smanjuje njihovu mogućnost da direktno utiču na društvo u kojem žive i ograničava razvoj demokratske kulture. Sličan trend se primjećuje i u nekim državama Evropske unije, gdje mladi također imaju niži nivo izlaska na izbore u poređenju sa starijim generacijama, ali učestvuju više kroz proteste, nevladine organizacije ili digitalni aktivizam.

Digitalni aktivizam među mladima trenutno jeste prisutan i u porastu je, ali često predstavlja samo dizanje galame na društvenim mrežama. Takav oblik angažmana ne može zamijeniti aktivnu političku participaciju, poput učešća u izborima, članstva u političkim partijama ili civilnim inicijativama koje imaju direktan uticaj na donošenje odluka. Razlika u odnosu na mlade u EU je u tome što oni imaju veće povjerenje u institucije i osjećaju da njihove odluke mogu imati efekta, dok nepovjerenje i politička nestabilnost u BiH dodatno obeshrabruju mlade da se aktivno uključe.

Koji su glavni razlozi zbog kojih mladi pokazuju nizak interes za politička dešavanja?

- Omladina često politiku doživljava kao prljavu igru obilježenu korupcijom, nepotizmom i partijskim zapošljavanjima, što smanjuje njen interes. Nedostatak političke pismenosti i ograničeno znanje o procesima donošenja odluka otežavaju njihovu uključenost, dok nisko povjerenje u institucije i percepcija da vlasti ne slušaju njihove potrebe dodatno produbljuje distancu od političkog života.

Podaci Fondacije “Friedrich Ebert” za BiH iz 2018/2019. godine pokazuju da, iako mladi smatraju glasanje građanskom dužnošću, njihovo aktivno učešće u protestima, potpisivanju peticija ili radu u političkim strankama je vrlo ograničeno. Slični trendovi se uočavaju i u drugim državama Zapadnog Balkana - mladi su marginalizovani politički i socijalno iako postoji normativni okvir za njihovo učešće. Dominantno su angažovani kroz nekonvencionalne oblike participacije, poput online kampanja, dok je zastupljenost mladih u izvršnoj vlasti i lokalnim institucijama gotovo nepostojeća. Glavni razlozi niskog interesa proizlaze iz kombinacije: nepovjerenja u političke institucije, nedostatka znanja i vještina za aktivno učešće, percepcije da politički sistem ne omogućava stvaran uticaj, te negativnog iskustva s formalnim mehanizmima participacije.

Dobar primjer pružaju aktuelni studentski protesti u Srbiji tokom 2025. godine koji su počeli kao reakcija na urušavanje nadstrešnice na željezničkoj stanici u Novom Sadu i ubrzo se proširili na čitavu Srbiju. Studenti su kroz blokade fakulteta, štrajkove i javne skupove izrazili nezadovoljstvo korupcijom, neodgovornošću vlasti i stanjem u društvu, pokazujući da mladi, iako često formalno pasivni, imaju snažnu spremnost da se angažuju putem nekonvencionalnih mehanizama participacije.

Na koji način migracije i odlazak mladih iz BiH utiču na njihovu političku participaciju?

- Iseljavanje mladih direktno smanjuje njihovu političku participaciju, jer oni koji napuštaju zemlju često traže stabilniji život i bolje prilike, dok ih politika u BiH ne motiviše da ostanu uključeni. Mladi imaju percepciju da je lakše stvoriti “alternativan” život u državama EU nego promijeniti trenutno političko, društveno, socijalno i ekonomsko stanje zemlje. Odlazak mladih znači i gubitak potencijalnih pokretača promjena u društvu, a oni koji ostanu često ostaju pasivni, što dugoročno slabi demokratski razvoj i glas mladih u donošenju odluka.

Koliko obrazovni sistem i mediji oblikuju njihovu političku svijest?

- Obrazovanje često ne uključuje dovoljno sadržaja koji razvijaju kritičko mišljenje i medijsku pismenost, pa mladi teško prepoznaju manipulativne informacije i mehanizme političkog odlučivanja. Posebno poražavajući faktor predstavlja najava ukidanja predmeta “Demokratija i ljudska prava” u Republici Srpskoj, a upravo taj predmet bi trebao mladima pružati znanje o političkom sistemu, pravnim lijekovima za zaštitu svojih prava, te kulturi protesta i demonstracija. Ovaj predmet se ne smije smatrati nebitnim, ali njegov trenutni sadržaj nedovoljno upoznaje mlade. Potrebna je dubinska reforma - naziv bi mogao biti preimenovan u “Politička participacija mladih” i usmjeren da aktivno razvija kritičko mišljenje i osposobljava mlade da postanu pokretači promjena u društvu. Takav predmet ne bi samo prenosio teorijsko znanje već bi trebao kreirati buntovnike protiv nepravde, korupcije i svake druge zloupotrebe moći. Naš društveni kontekst još karakterizira nedostatak kulture suprotstavljanja i građanskog angažmana, gdje se često primjenjuje princip “šutjeti, jer se sa rogatim ne može”. Građani trebaju razumjeti da vlast postoji da im služi i da su egzistencijalne potrebe svakog pojedinca prioritet u političkom odlučivanju.

Mediji i društvene mreže igraju dvostruku ulogu - mogu informisati i angažovati, ali i stvarati negativnu sliku, produbljuju nezadovoljstvo među građanima i dovode do većeg odlučivanja mladih da napuste državu, umjesto da budu pokretačka snaga koja bi ih motivisala na proteste i ukazala im na njihova prava.

Jačanje društva

Uz to, medijski narativ je često oslonjen na određene politike iz kojih mediji vjerovatno imaju povlastice, što dodatno slabi objektivnost i doprinosi pasivizaciji mladih.

Mogu li društvene mreže postati prostor za veću političku participaciju ili više doprinose površnom aktivizmu?

- Društvene mreže imaju potencijal da povećaju političku participaciju, jer omogućavaju mladima da se brzo informišu i povežu oko važnih tema. Ali, često dovode do površnog aktivizma, angažman se svodi na lajkanje i dijeljenje sadržaja bez stvarnih promjena. Mnogi mladi i građani koriste ove platforme kao izduvni ventil kroz koji izražavaju nezadovoljstvo ili stavove, vjerovatno osjećajući zadovoljstvo jer su nekome nešto rekli ili nekoga “naružili”. Ako aktivnosti društvenih mreža nisu popraćene drugim oblicima političke aktivnosti, ostavljaju puno “galame” bez stvarnih rezultata.

Koja bi bila Vaša poruka mladima - zašto je važno da budu politički aktivni?

- Poruka mladima je da se uključe, samo kroz aktivno sudjelovanje mogu oblikovati društvo u kojem žele živjeti. Politička aktivnost nije samo pravo već i odgovornost koja omogućava mladima da utiču na odluke koje ih direktno pogađaju. Potrebno je učestvovati u izborima, angažovati se u omladinskim organizacijama, pratiti političke procese i stalno učiti o institucijama i zakonima. Svaki korak ka aktivnijem učešću doprinosi promjenama, jača glas mladih u društvu i doprinosi jačanju društva u cijelosti.