"Pretvara RS u geto" - Aleksandar Savanović: Koliko god Dodik glumio predsjednika...

Republika Srpska je trenutno u vrlo ozbiljnoj krizi sa nejasnim scenarijima raspleta. Radi se o nekoj vrsti pravnog vakuuma i nečeg što bi se moglo nazvati politička getoizacija. Jasno je da je formalno-pravno RS bez predsjednika. Koliko god Dodik i dalje glumio tu ulogu, jasno je da on ne može na takav način djelovati van RS-a i nekoliko država koje ga podržavaju.

Ovo u razgovoru za Oslobođenje kaže redovni profesor Fakulteta političkih nauka Univerziteta u Banjoj Luci i međunarodni šahovski majstor Aleksandar Savanović. On dodaje da je bilo koji dokument predsjednika Republike Srpske koji dođe sa njegovim potpisom pravno ništavan.

Ima li Republika Srpska u ovom trenutku predsjednika, premijera i Vladu?

- Dodik je čovjek bez bankovnog računa, kartice, zabranjen mu je ulazak u mnoge zemlje, pod američkim je sankcijama. Jasno je da je ta pozicija dugoročno neodrživa i moguća je samo u scenariju potpune samoizolacije RS-a i pretvaranja Republike Srpske u neku vrstu geta.

Nacionalna anketa

Sa druge strane, proces njegove smjene bio je, blago rečeno, problematičan. Zaista je nepojmljivo da usred Evrope 21. vijeka neki namjesnik, pri tome upitnog legitimiteta, smjenjuje čovjeka koji je dobio tri stotine hiljada glasova. To nije normalna situacija i moguća je samo usljed nepojmljivih grešaka koje su naše vlasti u prethodnih nekoliko godina napravile.

Počev od katastrofalno loše procjene rata u Ukrajini, kada su bez ikakvog razloga odigrali “all in” na Putina, preko iracionalnog sukoba sa američkim ambasadorom Murphyjem, do antievropskih narativa i praksi koje su forsirali i mnogih drugih zaista katastrofalnih političkih odluka. Bez tih grešaka teško bi bilo provesti jednu ovakvu političku egzekuciju predsjednika sa jasnim demokratskim legitimitetom.

Da li ignorisanje presude Suda BiH ima ikakvog političkog smisla?

- Nema. Kao što sam rekao - smatram smjenu predsjednika jasno nelegitimnom. I tome se svakako trebalo suprotstaviti. Međutim, metode koje je naša vlast odabrala ne samo da su očigledno neučinkovite već su i nemoguće. Na primjer, vi ne možete da se borite sa Ustavnim sudom tako što ćete razvaliti državu i blokirati Ustavni sud neimenovanjem sudija. To je potpuna besmislica. Vi ne možete da osporavate odluku suda referendumom. To je potpuna besmislica.

Hoće li biti najavljenog referenduma ili ga neće biti?

- Po Ustavu RS-a, referendum nije obligatornog karaktera i ne proizvodi obavezu Vlade da djeluje u skladu sa rezultatom glasanja. To je više “savjetodavna” informacija, neka vrsta nacionalne ankete o nekom pitanju. Tako da njegovo eventualno održavanje ne proizvodi nikakve formalne posljedice. Nažalost, s obzirom na to da je taj instrument toliko često korišćen da je banalizovan, nema više ni neku političku težinu.

Ko na prijevremene izbore ulazi sa većom prednosti - vlast ili opozicija?

- Nažalost, opozicija ne djeluje ni blizu kapacitirana da izvuče RS iz krize. To je, naravno, tipična posljedica autokratije - eliminacija realne opozicije. Ni u jednom autokratskom režimu koji traje 20 godina opozicija nije realna snaga. Dodiku i SNSD-u se svašta može prigovoriti: od autokratije, preko partijsko-klijentelističke države, pa do putinizma. Ali, možda i najpogubnije što su uradili je da su potpuno uništili realnu opoziciju. Jedan nacionalno odgovoran političar to nikad ne bi uradio.

Zlokobna tendencija

Kada pogledate narative opozicije o bilo kojem bitnom pitanju - od EU i NATO-integracija, odnosa prema ratu u Ukrajini, odnosu prema društvenim nemirima u Srbiji - vidjećete da nema nikakve razlike u odnosu na vlast. Opozicija je i dalje redukovala svoju “politiku” na priču drž’te lopova. A to nije politika. Oni bi bar trebalo da izađu sa jasnom platformom o evropskim integracijama, ali ni to nisu u stanju da učine na način da mobilišu ljude. Ako uopšte i jesu za to. Prema tome, skeptičan sam da bi pobjeda opozicije uopšte značila bilo šta bitno, čak i da se nekim čudom dogodi.

Dodik je bio u Moskvi, Cvijanović u Washingtonu. Gdje se za to vrijeme nalazi Republika Srpska?

- Republika Srpska, kao i srpski narod u cjelini, već su od početka devedesetih potpuno dezorijentisani i sluđeni tako da je potpuna konfuzija o strateškoj orijentaciji naroda. Naročito nakon ove agresivne antievropske kampanje koju smo svjedočili u prethodnih nekoliko godina. Mi smo raspolućeni između nemoguće ruske alternative i Evrope kojoj očito pripadamo, ali je resentimanski odbijamo. Na kraju Srbi će završiti u Evropi, kakva god ona bude, ali cijena koju ćemo platiti je, bojim se, još nekoliko decenija tavorenja u ulozi provincije.

Kako će se završiti ova kriza koja je, kao i sve do sada, najveća kriza ikada?

- Po svemu sudeći - jednom novom “najvećom” krizom.

U svom nastojanju da se dodvori “novoj američkoj administraciji”, dio SNSD-a je palio svijeće ispred Palate Republike u znak sjećanja na Charlieja Kirka. Kako to komentarišete?

- To je nešto najmorbidnije i najjadnije što sam vidio na političkoj sceni. Prosto je nevjerovatno da su ljudi dopustili sebi takvu blamažu i poniženje. Nemam zapravo riječi kojima bih opisao svoj prezir i gađenje. Mizerija koja pokazuje stepen očaja ljudi koji su u stanju da padnu tako nisko.

Aleksandar Savanović: Nesigurnost koincidira sa ovom političkom krizom

Branislav Borenović je napadnut, Nebojši Vukanoviću drugi put je zapaljen auto... Šta se to dešava i ko je kriv za to?

- Banja Luka i RS su sve donedavno bili relativno mirna mjesta ugodna za život. Vlasti RS-a su unatoč mnogim izazovima uspjele da održavaju veoma visok nivo javne sigurnosti i to je po meni jedan od najvažnijih pozitivnih rezultata dvodecenijske vlasti SNSD-a. U posljednje vrijeme to se mijenja i nesigurnost očito koincidira sa ovom političkom krizom. Ne mogu, naravno, tvrditi tu konekciju, ali očito je da stepen napada na nesaglasne pojedince raste proporcionalno sa nervozom vlasti. To, srećom, još nije ni blizu onog što gledamo u Srbiji u poređenju sa kojom je RS pravi bastion sloboda, ali tendencija je, bez sumnje, zlokobna.

Može li čovjek na miru da igra šah dok pola svijeta oko njega gori? Ako ne i više?

- Šah je zapravo idealan način da se prebrodi ovo vrijeme loše tranzicije. Naime, trenutna situacija svjetskih stvari je sljedeća: U Rusiji imamo na čelu ludog diktatora koji je gurnuo zemlju u suludi rat sa bratskim narodom. U SAD-u imamo Trumpa koji djeluje kao nenavođena raketa. Sjetimo se samo nadrealnih budalesanja sa Grenlandom, Meksičkim zalivom i slično. U Kini imamo situaciju da predsjednik Xi sasvim otvoreno kaže kako će upotrijebiti vojnu silu ako ne uspije mirna reintegracija Tajvana i stalno izvodi agresivne manevre ne samo u vodama Tajvana već i oko Japana.

Konsolidacija Evrope

Očigledno je da svjedočimo kraju “američkog vijeka” i Pax Americana, koji je trajao od 1945. i onda izrazito nakon 1989. Ono što nastaje meni najviše liči na neku vrstu Jalta poretka u kojem velike sile dijele planetu na sfere uticaja. To je, naravno, loš poredak, mnogo manje privlačan od ideje liberalne globalizacije i multikulturalizma, ali ne mislim da je to moguće zaustaviti.

A šta je sa Evropom?

- Najzanimljivije će biti vidjeti šta će se desiti sa Evropom, koju sada mnogi potcjenjuju. Ali, Evropa je ekonomska supersila. GDP Rusije je otprilike na nivou Iberijskog poluostrva, a slabiji je od jedne Italije. Evropa je i vojna supersila. Pri tome i najveća kultura u istoriji koju čine milenijumske nacije koje su tokom svoje burne istorije preturile mnogo veće izazove od Trumpa ili Putina. Ako Evropa uspije da se konsoliduje, onda ćemo svjedočiti pojavi svjetske supersile i možda i najvećeg planetarnog igrača.

Međutim, ako ovi “suverenistički” pokreti u Evropi uspiju, onda će Evropa svesti sebe na malo poluostrvo sastavljeno od nesložnih nacija koje će biti laka meta. Ako nas je istorija Evrope išta naučila, to je da je ona padala zbog nacionalizama. Sjetimo se samo iskustva Austro-Ugarske. Nažalost, pokazuje se da Trumpova administracija radi suprotno konsolidaciji Evrope. Oni otvoreno podržavaju AfD i Le Pen. Takođe, ni trenutna briselska administracija ne djeluje posebno uvjerljivo i teško da može probuditi optimizam. No, vidjećemo. Šta se desi sa Evropom, presudno će uticati i na nas ovdje. S obzirom na to da su to sve procesi “povijesne zbiljnosti” na koje čovjek pojedinac ne može uticati, ništa logičnije nego posvetiti se šahu. Odavno nisam igrao više.