Nedžma Džananović Miraščija za Oslobođenje: Evropa se spašava u Bosni i Hercegovini
Tekst “Između Duginovog evroazijanizma i Trumpovog pragmatizma: kako će BiH definisati svoju (geo)političku budućnost?” otvorio je pitanja o pozicioniranju Bosne i Hercegovine u novim geopolitičkim okolnostima.
Dugogodišnji diplomata i novinar Hajrudin Somun inicirao je debatu o temi znamo li kako da naša zemlja spasi integritet, jedinstvo i suverenitet u trenutnim okolnostima, a pozivu se odazvala i redovna profesorica Fakulteta političkih nauka UNSA prof. dr. Nedžma Džananović Miraščija.
Kako da naša zemlja izvuče maksimum u trenutnim previranjima na svjetskoj političkoj mapi?
- To je pitanje svih pitanja. Uvijek, ne samo u ovom aktuelnom kontekstu. Ovo pitanje otkriva političku zrelost i vanjskopolitičku pismenost svake zemlje. Naravno, uz razumijevanje da se ovdje radi o političkoj pragmatičnosti male i ranjive države. Nije ključno naše svrstavanje uz ovaj ili onaj blok država, čak ni naši stavovi ili emocije, već sposobnost prepoznavanja interesa i djelovanje u pravcu njihove realizacije.
Loša pozicija
Ako izuzmemo kritičan i vrlo intenzivan period 1992-1995, koji je u vanjskopolitičkom smislu bio i iznimno uspješan, posljednjih 30 godina naša je vanjska politika uglavnom na autopilotu, čista inercija. Politička “elita” ne razumije šta je vanjska politika, svoje djelovanje, u najboljem slučaju, svodi na ponavljanje naučenih fraza. U smislu povezanosti, stepena socijalizacije u međunarodnim krugovima, stojimo jako loše. Ne morate biti ekspert da vidite da su BiH nekad predstavljali ljudi koji su uistinu bili “svjetske face”, intelektualno impresivni i kredibilni sagovornici kako drugim političarima, tako i međunarodnim medijima. Danas su nam iz te generacije u diplomatiji prisutni samo gospoda Zlatko Lagumdžija i Sven Alkalaj.
Kako geopolitički potres koji je donio Donald Trump može utjecati i na EU, ali i na BiH? Šta nam je činiti?
- Udar na američke saveznike, Kanadu i Evropu, čak i UK, je višedimenzionalan - politički jer je udareno na vrijednosne temelje savezničkih odnosa; vanjskopolitički jer ih delegitimira kao sagovornike/saučesnike u upravljanju međunarodnim krizama; sigurnosni jer slabi NATO i sada konačno i ekonomski jer je uvođenjem tarifa započeo ekonomski rat. Teško je, možda čak i nemoguće, sačuvati savezništvo s onima kojima ste objavili ekonomski rat, s kojima više ne dijelite iste vrijednosti i koje ponižavate i vrijeđate pred očima svijeta. Jedini mogući odgovor na ove udare je konsolidacija EU iznutra, na čemu se već radi, kao i redefiniranje odnosa i stvaranje čvrstog partnerskog bloka s kandidatima za članstvo i drugim mogućim partnerima, što tek treba da uslijedi.
Pozicija BiH dijelom je vezana za problematični i kompromitirani aspekt proširenja. Kvalificiram to tako jer je jasno nakon više od četvrt vijeka eurounijskog procesa sa BiH da, osim što nismo značajno bliže članstvu, proces približavanja nije donio ni stabilizaciju, ni demokratizaciju, ni suštinski reformski zamah. Drugi dio, krizno upravljanje, međutim, sada ima znatno veći značaj. Moramo razumjeti da trenutna situacija u BiH nije samo “biti ili ne biti za nas”, već i za EU kao sigurnosnog aktera. Kakvu međunarodnu ulogu može imati EU, kakav kredibilitet i kapacitet za odvraćanje mogu imati njene kombinirane snage u Ukrajini ako su Dodik i njegova lična zaštita nerješiva sigurnosna prijetnja? Prva je o tome progovorila baronesa Helić, međunarodni kredibilitet Evrope se sada spašava u BiH. O tome ne treba šapatom, već vrlo jasno i glasno. Jako bih voljela da griješim, ali nisam sigurna da oni koji sada govore u ime interesa BiH znaju EU prenijeti ovakvu poruku. Ovo je problem i za nas i za EU. I za nas i za EU ovo je prilika da ponovo uspostavimo i ojačamo kredibilitet. Ono što me brine je što nisam sigurna da li li bh. vlast vidi i razumije i da li je u stanju adekvatno prenijeti poruku da se dva aspekta djelovanja EU u BiH, za proširenje i krizno upravljanje, moraju uskladiti i djelovati konzistentno. Nažalost, iz nekih reakcija EU, poput posjete direktora Generalnog direktorata za pregovore Koopmana, vidimo da EU to još ne prepoznaje. EU griješi, ali mi nemamo ni pravo, ni vremena za greške i ne bismo to smjeli dozvoliti ni njima.
Prof. dr. Džananović Miraščija: Diplomatija je shvaćena kao stranački plijen/Privatni arhiv
Ostaje li EU, uz probleme sa kojima se suočava, a posebno uz jačanje radikalne desnice, glavni geostrateški cilj BiH?
- Ovo što imamo sada, što imamo zadnjih 30 godina je ta alternativa EU. Mi nismo članica, tek kandidat, nismo čak ni otvorili pregovore. Dakle, to je to. Sva ta izmaštana savezništva imala su sve ove decenije na raspolaganju. I ako je to najbolje što možemo, nastavljamo živjeti u toj alternativi. Naravno, naši nam mladi, a i oni koji više nisu tako mladi, odlascima iz zemlje govore gdje je bolje - svakako ne neka alternativa EU. Ne moramo opredjeljenje za EU mjeriti samo odlascima. Beneficije članstva - standard i način života koji povezujemo s EU je ono zbog čega ljudi podržavaju članstvo. Stav građana je značajan politički kapital.
Drugi neizbježni faktor je geografska blizina. Svaka naša interakcija sa susjedom Hrvatskom je interakcija sa EU i prema EU pravilima. U tom smislu, opredijeljenost za EU ili ne je lažna dilema. Treći aspekt je finansijsko-ekonomske prirode. EU je ubjedljivo naš najveći vanjskotrgovinski partner i to samo može dodatno biti naglašeno u predstojećem periodu, nakon Trumpovih tarifa. Također, strukturalna finansijska pomoć koja dolazi od EU ne može se porediti s bilo kojim drugim akterom.
Promjena pristupa
U pravu ste, međutim, u pogledu promjena koje se dešavaju unutar EU i članica. U onoj mjeri u kojoj EU i članice sačuvaju demokratsku i inkluzivnu supstancu, opstaće i ideja proširenja. Veći dio ultradesnih političkih snaga divi se Putinu i Trumpu, ima negativne stavove o EU općenito, pogotovo o njenom proširenju i na kandidate za članstvo gleda kao na teret. Iako na to ne možemo utjecati, za BiH je jako važno da krajnja desnica ostane van vlada u državama članicama, ali i da članice EU postignu konsenzus o tome da o fazama napredovanja kandidata odlučuju kvalificiranom većinom. To bi eliminiralo mogućnost blokiranja napretka radi bilateralnih pitanja.
Imaju li NATO-integracije alternativu u trenutnim okolnostima?
- Ne bih sasvim isključila mogućnost da se Trump u nekom trenutku vrati nikad bližoj saradnji s Evropom, nakon što, naravno, proglasi svoju pobjedu i historijski uspjeh. Mislim da je to ono na što računa i zasad vrlo optimistični generalni sekretar NATO-a Mark Rutte. Ono što možemo očekivati su strukturalne promjene unutar NATO-a i smanjenje američkog prisustva u komandnom aspektu, no ne znamo ni u kojoj mjeri ni u kojem roku. Također, mnoge članice sada s razlogom strahuju da li će se famozni član 5. Sjevernoatlantske povelje o kolektivnom odgovoru na napad dosljedno primjenjivati i odnositi na sve. Prestrukturiranje NATO-a će možda biti neophodno i to će zahtijevati puno veći angažman evropske komponente, sredstva, vrijeme, ali i američku kooperativnost u procesu. Situacija s Grenlandom će nam svima biti pokazatelj. Kontradiktorno je tvrditi da evropska sigurnost nije američki prioritet, dok istovremeno tražite kontrolu nad Grenlandom. Logičnije je i jednostavnije taj američki interes štititi kroz NATO, nego unilateralno, ali to onda isključuje teatralnost i spektakl kojem Trump teži. Kad shvati da ima lakši i uspješniji način, i Trump će promijeniti pristup. Nezahvalno je izlaziti sa prognozama, ali mislim da se neće tražiti alternativa za NATO.
Prof. dr. Džananović Miraščija: Diplomatija je shvaćena kao stranački plijen/Neven Kosorić
Intenzivniji angažman evropske komponente u NATO-u znači veće sudjelovanje UK, članica EU i Turske, što, opet, može biti dio šire evropske konsolidacije. Ako se desi na takav način, to može imati pozitivne efekte. Preciznije, ako intenzivnija konsolidacija, u kontekstu NATO-a, EU ili Evropske političke zajednice zahvati i dvije zemlje koje su zasad van NATO-a - BiH i Srbiju - onda će to biti značajan doprinos stabilizaciji i sigurnosti na Balkanu. Ako NATO ostane nosivi stub evropske sigurnosti, sasvim je izvjesno da će i naše članstvo doći na red.
Naši unutrašnji problemi često budu itekako vidljivi i u našoj vanjskoj politici i diplomatiji. Kako se možemo izboriti sa određenim diplomatama koji djeluju u interesu stranaka, a ne za dobrobit zemlje? Shvata li nas svijet ozbiljno kada na svjetskoj političkoj sceni nastupamo sa različitim stavovima?
- Politička “elita” u BiH posljednjih je decenija učinila sve što je mogla da diplomatski aparat prilagodi sebi, svojim dometima i potrebama, a ne onome što su stvarne vanjskopolitičke potrebe države. Diplomatija je shvaćena kao stranački plijen, kao i svaki drugi resor, a ne kao alat za realizaciju vanjskopolitičkih ciljeva.
I ne samo da povremeno do izražaja dolaze etničke i stranačke podjele već je diplomatski aparat nedovoljno plaćen, loše raspoređen, bez organizirane obuke i usavršavanja, te često ostavljen bez adekvatnih političkih instrukcija za djelovanje. Pa, ipak, nasuprot tom za profesionalce nepovoljnom i demotivirajućem okruženju, održala se kritična masa ljudi koji svoj posao shvataju ozbiljno i koji razumiju da su i u međunarodnim krugovima prihvaćeni u onoj mjeri u kojoj se prepoznaje njihov profesionalizam i angažman u interesu države i njenih građana.
Interesi države
Na našu sreću, vanjskopolitički put ne može se samo svesti na diplomatski aparat. Kompromitiranost i limitiranost političara uputila je strane diplomate koji se bave BiH na sasvim drugu vrstu sagovornika – ugledne javne ličnosti, članove akademske zajednice, eksperte u pojedinim oblastima, aktiviste nevladinih organizacija i mogu i lično posvjedočiti koliko je upravo ta manje formalna diplomatija značajna za nas. Naša akademska i naučna dijaspora nema ograničenja koja sputavaju diplomate i često dobrovoljno na sebe preuzima dio tereta predstavljanja interesa države. To je uistinu nova i snažna dinamika koju naša diplomatija i politika tek treba da prepoznaju.
