Monsinjor Tomo Vukšić za Oslobođenje: Godina 2025. će biti obilježena kao jubilarna
Katolici širom svijeta slave jedan od najvećih kršćanskih blagdana - Božić. Koju poruku upućujete vjernicima, posebno onima koji žive na ovim prostorima?
- Godina 2025. u cijeloj Katoličkoj crkvi bit će obilježena kao jubilarna. Naime, isto toliko je godina od Isusova rođenja, pa će to biti prigoda za različita duhovna slavlja, molitvena okupljanja, hodočašća. Ustvari, u Crkvi je prastari običaj da se u svakom stoljeću četiri puta proslavljaju jubileji Kristova rođenja. Tako je jubilarna bila 2000. godina, pa sada naredna 2025, a uslijedit će kao jubilarne još 2050. i kasnije 2075. godina. I tako redom.
Jubilarna godina
Jubilarnu godinu svečano će za cijelu Crkvu otvoriti papa Franjo na Badnjak, dan uoči Božića, 24. prosinca 2024.
A 29. prosinca 2024. u svakoj katedrali u svijetu svečano će biti otvorena jubilarna godina za vjernike dotične biskupije. Tako ćemo i mi toga dana svečanom svetom misom u sarajevskoj Katedrali, na koju su pozvani svećenici, redovnici, redovnice i svi ostali Kristovi vjernici, posebice oni iz grada Sarajeva, otvoriti jubilarnu godinu za Vrhbosansku nadbiskupiju.
Jubilej će trajati kroz cijelu narednu kalendarsku godinu. U svim katedralama u svijetu bit će zatvoren svečanim svetim misama 28. prosinca 2025, a papa će jubilarnu godinu zaključiti za cijelu Crkvu na svečanosti 6. siječnja 2026.
Svaka jubilarna godina odvija se pod posebnim geslom koje na neki način tematski uokviruje i sva događanja. Tako je za ovu jubilarnu godinu izabrana tema nade. Nada je, naime, bitno božićna tema i u kršćanskoj vjeri najuže je povezana sa samim Isusom Kristom, koji je u biblijskim tekstovima nazvan “nada naša”. Na primjer, u jednoj poslanici koju je apostol Pavao poslao svom učeniku Timoteju. Naime, vjerujemo da će se, po Kristovu spasiteljskom djelu, ispuniti naše nade u vječni život prema kojemu putujemo nasljedujući Isusov primjer sveta života.
Period Došašća iznimno je važan za vjernike. Kakvu simboliku nosi, ali i kakva očekivanja i obaveze?
- Razdoblje Došašća, ili latinski Adventus, vrijeme je neposredno prije Božića i sastoji se od nekoliko tjedana. U njemu su uvijek četiri nedjelje i ne mora uvijek odgovarati i vremenu od četiri tjedna. Radi se o vremenu duhovne priprave vjernika za svetkovinu Božića koja se sastoji od različitih djela i vježba duhovne i dobrotvorne naravi kao što su ispovijed, post, molitva, karitativno i drugo pomaganje ljudima u potrebi. Uz to, u našim krajevima postoji i vrlo lijepa navika da brojni vjernici sudjeluju na misama, koje se nazivaju zornice, jer se slave u rane jutarnje sate.
Pojam Došašće ponajprije naznačuje sjećanje da je Isus prije 2.025 godina došao, to jest da se rodio, susreo čovjeka, te se kroz ovo vrijeme vjernici nastoje duhovno pripraviti za svetkovinu Božića, koja podsjeća na taj davni događaj. S druge strane, po svojoj duhovnoj pripravi vjernici na duhovan način idu ususret Bogu koji dolazi, pa je tako Došašće vrijeme dvostrukoga dolaženja. Božjega ususret čovjeku i čovjekova ususret Bogu. A svetkovina Božića bi trebala biti dan toga novog susreta, čovjekova “oboženja”, zagrljaja Boga i čovjeka, njihova trajnoga prijateljstva iz kojega se treba nadahnjivati sav čovjekov život i njegov odnos prema drugim ljudima.
Mnogo puta ste upozoravali na oskudicu nade. Ima li nama u BiH spasa i kako se okrenuti svjetlosti?
- Čovjek po svojoj naravi ima veliku potrebu za nadom. Zapravo, čovjek trajno živi u nadi. Po njoj su čak i njegove želje i planovi, iako još nisu ispunjeni i ostvareni, na neki način već prisutni u njegovu životu. Prisutni su na način nade. Već su tu kao nada. Zato je nada važan čovjekov pokretač, motiv i često naznačuje čak svrhu. Nada je jedno od najvećih i najvažnijih blaga koje čovjek može imati. Zato je oskudica nade vrlo velika nedaća i na osobnoj razini i na razini svakoga društva. I vjerojatno je, od svih oblika oskudice koji mogu pogoditi čovjeka, najteže podnijeti oskudicu nade. Stoga je u svakom smislu vrlo važno da ljudi posjeduju blago nade, da im se ne krade nadu, da im se pomogne i da se stvaraju okolnosti kako bi mogli imati utemeljenu nadu i u skladu s njom živjeti. Mi kršćani u Kristu, koji je nada naša, nada svijeta, i u njegovoj ljubavi prema svakom čovjeku nalazimo uporište i nadahnuće te smo pozvani biti autentični svjedoci te nade za sve. To, jednostavno rečeno, mora biti prepoznatljiva oznaka našega postojanja i djelovanja. Mi smo poslani biti svjedoci nade.
U nadi je spas! Tako mudro kaže narod. Ili: “In spe vivo!” (“U nadi živim”), govorili su stari Rimljani. To jest, živim na pravi način samo ako imam nadu. Uz to, naši životi i naš način djelovanja trebaju biti znakovi nade za čovjeka kojega susrećemo. Želimo, naravno, da to budu i ostali ljudi. Da se u cijelom društvu stvaraju sigurnost i pomirenje, razvija gospodarstvo i tako gradi nada u pojedincima i cijeloj zajednici. A u zbroju tih pozitivnih svjedoka nade, kao i u svakom drugom društvu i državi, nalazi se snaga društvene nade. I samo iz takva načina života proizlaze dobra rješenja. U Bosni i Hercegovini također.
Živimo u vremenu velikih iskušenja, globalnih ratova, gladi, straha. Kako se oduprijeti izazovima, prevazići nedaće i živjeti u miru?
- Mir u društvu i među državama proizlazi iz mira u čovjekovoj duši i savjesti. Izvire iz mira s Božjim pravilima i sa samim sobom. I u svakom društvu, prema kršćanskoj teoriji o državi, mir se čuva ponajviše pravednom raspodjelom onoga što se u najširem smislu naziva imenom društveno dobro, koje uključuje sve blago društva: materijalno, kulturno, političko, pravno, predstavničko, etičko, umjetničko i svako drugo. Naspram tomu, nepravde, osvajački ratovi i svako nasilje, kao i svako drugo zlo, uvijek su posljedica čovjekova otpada od Boga. A za rješenje svih ratnih i drugih oblika nasilja bilo bi dovoljno da čovjek posluša Božju jednostavnu zapovijed koja glasi: “Ne ubij!”
Posljedično lošim ekonomskim uvjetima i društvenim i političkim odnosima, Bosnu i Hercegovinu svakodnevno napušta sve veći broj ljudi. Problem nije zaobišao ni Hrvate. Na koji način zadržati ljude u domovini i mladima pružiti šansu za ljepšu budućnost?
- Na putu traženja pravednih rješenja za svakoga čovjeka, narode i manjine, pravna i stvarna sigurnost svakoga čovjeka, oprost i pomirenje, gospodarski razvitak, stvarno poštivanje svake vjerske i etničke grupe, osobito one koja na nekom području živi kao manjina, prestanak izbornih manipulacija i nametanja predstavnika bez legitimiteta, borba protiv korupcije, higijena javnoga prostora, oslobođenje od zlopamćenja samo su neka od potrebnih sredstava “infuzije” za zdravu budućnost, ali i za zaustavljanje iseljavanja, koje pogađa sve zajednice i narode u BiH, a katolike i Hrvate najviše.
Njegovanje zajedništva
Uz sve te razloge, koji jednako pogađaju također Bošnjake i Srbe i zbog čega nam je najiskrenije žao, hrvatski katolici k tomu ne podnose ozakonjeno poniženje u kojemu im se krade kolektivno dostojanstvo.
Čini se kao da smo izgubili osjećaj za druge, razumijevanje za drugačije i njegovanje zajedništva u BiH. Šta trebamo činiti?
- Bogu hvala, ima mnogo vidljivih znakova prijateljstva i dobrote. Treba ih prepoznavati i isticati. I treba im se aktivno pridružiti. Uz to, treba slušati mudre glasove promicatelja pravednoga mira i prijateljstva među ljudima, poslanike razumijevanja za drukčije i za njegovanje zajedništva. To su suvremeni proroci Isusa Krista.
