Juratović za Oslobođenje: Čović je pred zidom i to mu je jasno, radikali štete svom narodu

Josip Juratović bivši je član njemačkog Bundestaga, nekadašnji izvjestitelj SPD-a u Odboru za evropsku politiku Bundestaga i predsjednik parlamentarne skupine za Zapadni Balkan. Odličan je poznavatelj domaćih i evropskih prilika, a za naš list govori o putu Bosne i Hercegovine ka EU, problemu radikalizma, ali i novim prilikama koje su pred nama.

Gdje je Bosna i Hercegovina trenutno na putu ka EU?

- Prije svega sam zadovoljan što je Bosna i Hercegovina dobila zeleno svjetlo zahvaljujući ovoj aktualnoj vladi i njenom radu uz podršku visokog predstavnika. Vrata su otvorena, ali sada treba raditi dalje.

Prozovimo kočničare

Otežavajuća situacija je unutar BiH. Sada ne leži problem na EU u prvom planu, nego na unutrašnjoj politici BiH, gdje ima dosta političkih problema koje prave određene strukture kojima su vlast, moć i pitanje vlasti bitniji od budućnosti naroda BiH, jer inače ne bi blokirali rad aktualne vlade.

Još nismo finalizirali Reformsku agendu potrebnu za Plan rasta. Nedavno smo kažnjeni tako što je Evropska komisija za deset posto umanjila iznos predviđenih sredstava za našu zemlju. Novi rok je kraj septembra. Vjerujete li da su domaće vlasti svjesne prilika, ali i posljedica ukoliko ozbiljno ne shvatimo reforme?

- Prije bih rekao da treba govoriti o politici BiH, jer nije vlast sama koja odlučuje. Kao što znamo, BiH je demokratska zemlja sa različitim institucijama i određenim većinama unutar tih institucija, tako da preko tih institucija i opozicija blokira daljnji rad vlade. Moramo znati da upravo ti koji blokiraju rad vlade, ne rade za budućnost BiH, nego za svoju, stranačku ili političku budućnost. Čini mi se da treba više fokusa staviti na imenovanje onih koji koče procese za napredak BiH ka EU. Narod treba da zna ko to, po imenu i prezimenu, koči budućnost BiH, jer će na izborima upravo narod glasati.

Postoje strukture među sva tri naroda koje ne žele BiH u EU, ne žele demokratsku BiH sa funkcionalnim institucijama, jer su stvorili sistem koji njima jako dobro odgovara za sigurnost, za ostvarivanje profita. Oni žele da zemlja ostane kakva je sada, jer svaka promjena za njih znači kraj.

Pretpostavljam da mislite konkretno i na SNSD i na SDA, ali i HDZ koji i dalje čvrsto čuva leđa Miloradu Dodiku. Voljela bih da se osvrnemo upravo na Dragana Čovića i HDZ, jer HDZ sebe predstavlja kao stranku koja najviše teži ka EU, a djela pokazuju suprotno. Je li možda vrijeme i za novi smjer kada je riječ o predstavnicima Hrvata u BiH, nekoga ko će voditi drugačiju politiku? Čeka li Čovića sudbina kakvu je doživio Dodik, a ranije i Bakir Izetbegović?

- Svatko ko prati moj rad i izjave, vrlo dobro zna da već dugo govorim o domino-efektu i tri problema koja su personalizirana kroz trojicu lidera stranaka, a koji predstavljaju problem za daljnji razvoj BiH. Kada govorimo o domino-efektu, Izetbegović je izašao iz igre, Dodik također - koliko god se on borio za opstanak - i sada je i Čoviću jasno da više nema partnere koji bi mu priskočili u pomoć kada nešto krene krivo. Sigurno je Čović svjestan da sve promjene u BiH znače i promjene za njega, odnosno za njegov sustav, režim koji je izgradio, prije svega, u Hercegovini i to se vidi. Vidi se već da se polako budi demokratska alternativa, da postoje različite grupe koje znaju da do promjena mora doći, a koje traže i bore se za svoju poziciju u budućnosti. Nažalost, još nisu dobro organizirani, ali znamo da postoje (grado)načelnici iz Čapljine, Kupresa, Tomislav-Grada, Prozor-Rame, Žepča, Vareša... Postoje strukture unutar BiH koje politiku koju je do sada vodio Čović ne mogu više podržati, a na kraju niti bi to bilo dobro.

A demokratska alternativa postoji. Uostalom, ona ne postoji samo među Hrvatima već i među Srbima i među Bošnjacima. Demokratska alternativa želi BiH koja će imati funkcionalne institucije, koja će biti kompatibilna sa evropskim standardima, koja će biti normalna demokratska zemlja sa različitim opcijama, interesima, ali koja će sve dogovarati na principu dijaloga i kompromisa. To je ono što se sada traži i što čeka BiH. To je igra na novom terenu. Na kraju krajeva, i trojka je pokazala da se može drugačije, iako teško, ograničeno i osporavano kroz institucije, ali, u svakom slučaju, BiH može bolje. Imate mnogo sposobnih ljudi koji su voljni da rade kako djeca ne bi odlazila u inozemstvo i tražila sreću negdje drugdje.

Voljela bih i da se osvrnemo na posjetu njemačkog ministra vanjskih poslova Johanna Wadephula Hrvatskoj. Kako tumačite njegove poruke?

- Joa Wadephula znam 20 godina i dobro smo i usko surađivali u zajedničkim odborima u kojima smo radili. Iako nisam prisustvovao sastancima, dobro znam koje su bile njegove poruke. Upućena je jasna poruka Hrvatskoj da snosi određenu odgovornost za daljnji razvoj na Zapadnom Balkanu, pa i BiH. Hrvatska se ulaskom u EU obvezala da će širiti europske i demokratske vrijednosti i da će biti partner u regiji. Jasno je da Hrvatskoj pod hitno treba strateški program, i to ne samo HDZ-u već i opoziciji i svim strankama, prema Zapadnom Balkanu po pitanju mira i stabilnosti.

Taj program mora imati i strategiju kako podržati demokratske reforme i demokratske strukture na Zapadnom Balkanu. Ne radi se samo o BiH već i o drugim zemljama. Nema to nikakve veze sa pitanjem jugonostalgije ili bilo čega drugog, nego sa pitanjem sigurnosti Hrvatske i tog dijela EU, posebo zbog struktura koje su izgradile autokratske sustave koji šire radikalizam. Posjeta Wadephula bila je i reakcija na zadnje događaje u regiji, a to je jačanje nacionalnog radikalizma koji nije prijetnja samo Zapadnom Balkanu već i EU. Jasna je i poruka da Hrvatska kao članica EU treba biti pouzdan partner na putu BiH ka Uniji, ali pouzdan partner svih naroda i građana BiH.

Radikali u problemu

Sve suprotno tome, sada je problematično za aktere oko Čovića, Dodika i svih drugih radikala koji su na izmaku. Meni je potpuno jasno da će se i Čović naći u situaciji gdje će morati dati odgovor na pitanje šta je alternativa poslije njega. Da se Čović osjeća, na neki način, ugrožen zbog institucija koje će se razvijati na putu i ulasku BiH u EU, to je jasno. Nisam ni sudac ni tužitelj, ali znam da mnogi strepe od toga da će institucije profunkcionirati.

Što se tiče strategije Njemačke i ne samo Njemačke nego EU prema Zapadnom Balkanu i odgovornosti Hrvatske, potpuno je jasno: Velike europske zemlje poput Njemačke i Francuske, pa i Velike Britanije koja više nije u EU, trenutno su fokusirane na pitanje sigurnosti i gledaju prema Istoku. A Vlada Republike Hrvatske ima odgovornost da stanje na Zapadnom Balkanu dovede u red i da radikalizam, koji raste, nažalost, i u Hrvatskoj i u regionu, smanji na minimum podnošljivog.