Izložba eksponata: Maršal Tito u Zagrebu
Postav izložbe/Mario Kučera
“Ovaj Augustinčićev Tito, u partizanskom šinjelu, koji je razvio barjak otpora u historijskom trenutku kad su se svi političari naše zemlje predali na milost i nemilost, nije prikazan u pozi komandanta na čelu svojih brigada; to je lik čovjeka kome je glava klonula od teških briga, koji zamišljen kruži u uzanom dvorištu jajačke tvrđave, kao što je kružio u robijaškoj čoji po tamničkim dvorištima godinama”, piše slavni književnik Miroslav Krleža o proslavljenom Spomeniku maršalu Titu, autora Antuna Augustinčića, postavljenom 1947. ispred Titove rodne kuće u Kumrovcu.
Portreti partizana
Replika Augustinčićevog Tita, zaogrnutog vojničkom kabanicom, kako opisuje Krleža, među eksponatima je izložbe pod nazivom “Sjećanje na pobjedu - Trg maršala Tita” u Galeriji Forum u Zagrebu. Autor koncepta i kustos izložbe je zagrebački povjesničar umjetnosti Feđa Gavrilović (1986), ujedno i voditelj Galerije Forum. Na izložbi koja ostaje otvorena do 31. srpnja mogu se vidjeti radovi jedanaest umjetnika.
Ovaj autorski miks uključuje djela dvojice akademika, članova Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti: uz Augustinčića, jednog od najvećih hrvatskih i jugoslavenskih kipara 20. stoljeća, tu je i djelo slikara, dugogodišnjeg profesora zagrebačke Akademije likovnih umjetnosti Marina Tartaglie, portret maršala Tita iz 1947. Također, izložena su djela dvojice teškaša zagrebačke konceptuale Vladimira Dodiga Trokuta i Dalibora Martinisa.
Među eksponatima je i rad nove zvijezde zagrebačkog arta 28-godišnjeg Jurice Pušenjaka. Proslavio ga je monumentalni rad Spomenik herojima (2021) visok 3 metra i dugačak 8 metara s portretima 1.320 nositelja Ordena narodnog heroja Narodnooslobodilačke borbe (NOB) izvedenih u ulju, dimenzija 10x10 cm, koje slika prema fotografijama objavljenim u Zborniku narodnih heroja Jugoslavije. Iako nije nositelj Ordena narodnog heroja, umjetnik slika i portret svog pretka, slovenskog partizana Rudolfa Pušenjaka, zvanog Uragan. O izuzetno talentiranom i zanimljivom Jurici više puta smo opširno izvijestili u subotnjem dodatku Oslobođenja Pogledi. Portreti partizana su moj odgovor na pokušaje relativiziranja prošlosti, rekao nam je tada Jurica.
“Sjećanje na pobjedu - Trg maršala Tita”/Mario Kučera
Izložba u Forumu je po autorskoj koncepciji također snažan komentar pokušaja revizije povijesti, turneja po najrazličitijim umjetničkim promišljanjima vezanim uz ličnost maršala Tita kao simbola antifašizma. Povijest kaže da je Josip Broz Tito jedini vrhovni komandant u Drugom svjetskom ratu koji je ranjen neposredno rukovodeći bitkom na prvoj crti bojišnice, a ranjen je u vrijeme Bitke na Sutjesci 9. 6. 1943. na Milinkladama na planini Ozren u Bosni i Hercegovini.
“Maršal Tito je najveći heroj Drugog svjetskog rata”, rečenica je američkog predsjednika i generala Dwighta Eisenhowera koja se često citira. Na aktualnoj izložbi, slavni Augustinčićev Tito apsolutno dominira izložbenim prostorom. Galerija Forum u Teslinoj 16 nalazi se u samom centru Zagreba, udaljena nekoliko minuta hoda od glavnog gradskog Trga bana Jelačića. Galerija Forum osnovana je 1969. u sklopu Centra za kulturu i informacije (danas KIC), javne ustanove u kulturi utemeljene 1965. odlukom Skupštine grada Zagreba. Među osnivačima Foruma su slikari antifašisti i partizani Edo Murtić i Zlatko Prica, aktivni sudionici Narodnooslobodilačke borbe (NOB) u 2. svjetskom ratu.
Stiže Tito/Mario Kučera
Projektant Galerije, koja je i danas očuvana u izvornom obliku, genijalni je zagrebački arhitekt, slikar i kipar Vjenceslav Richter, koji je napustio studije kako bi se priključio antifašističkom pokretu i NOB-u. Izložba “Sjećanje na pobjedu-Trg maršala Tita” poklapa se sa sve glasnijim zahtjevima u javnom prostoru upućenim aktualnim zagrebačkim vlastima da vrate pobjednika 2. svjetskog rata u Zagreb. Trg maršala Tita je, naime, izbačen iz Zagreba, odnosno preimenovan u Trg Republike Hrvatske.
Maršala Tita se godinama bezuspješno pokušavalo deložirati s Trga u samom središtu grada, s neobaroknim zdanjem Hrvatskog narodnog kazališta. Situacija se promijenila nakon rezultata lokalnih izbora 2017. U novom sazivu Skupštine grada tada nitko nije dobio većinu, pa je najdugovječniji zagrebački gradonačelnik u međuvremenu preminuli Milan Bandić ustuknuo pred ultimatumom strančice Neovisni za Hrvatsku (bivši ministar kulture Zlatko Hasanbegović i ekipa) i za nekoliko njenih glasova podrške pristao na promjenu naziva Trga.
Iz Galerije Forum Zagreb/Mario Kučera
Bandić je prije toga obećao Zagrepčanima da će građani o eventualnoj promjeni imena Trga maršala Tita odlučivati na referendumu. No spomenuta strančica izričito je tražila da se o preimenovanju odlučuje u Skupštini grada Zagreba. Za je glasalo 29 vijećnika, 20 protiv uz jedan suzdžan glas. Od ukupno 17 vijeća zagrebačkih gradskih četvrti, tada se samo njih 4 izjasnilo za preimenovanje, ali njihov stav po Statutu nije obvezujući. Tako Zagrepčani nisu niti imali šansu izaći na referendum i reći što misle o izbacivanju Tita iz Zagreba, a da je referendum proveden, sasvim je izvjesno da bi izbacivanje maršala Tita iz Zagreba bilo nemoguća misija.
Samo za čitatelje Oslobođenja, izložbu u Galeriji Forum komentira autor koncepta i kustos, voditelj Galerije Feđa Gavrilović. Kako je zatraženo, mejliramo pitanja. Evo odgovora.
Gospodine Gavrilović, na izložbi u Vašoj Galeriji aktualizirate relativiziranje antifašizma u hrvatskom javnom prostoru, a u postavu je i replika slavnog Spomenika maršalu Titu, autora Antuna Augustinčića, koji se nalazi ispred Titove rodne kuće u Kumrovcu. Kakva su Vaša iskustva od momenta kad ste otvorili izložbu, jeste li možda imali neugodnosti? Možete li opisati najtipičnije reakcije ljudi?
- Mogu samo reći da ne treba pokazivati strah od vlastitih uvjerenja. Antifašizam je europska civilizacijska tekovina. U Hrvatskoj je nositelj antifašističke borbe bila Komunistička partija na čelu s Titom. To je činjenica. Treba shvatiti da ne mogu svi imati iste političke svjetonazore i da svačija iskustva nisu ista sa svim režimima. Ali, to moraju shvatiti i drugi. Što se tiče reakcija, bilo je svega. Od oduševljenja, do gnjeva. Uvijek ističem kako su i neki ljudi negativno nastrojeni prema komunizmu podržali izložbu, ili zbog shvaćanja važnosti antifašizma ili zbog shvaćanja važnosti pluraliteta mišljenja. Bez obzira na sve, ne treba zaboraviti borbu protiv fašizma, jer je njegovo sjeme još prisutno, skriveno u sve glasnijoj netoleranciji, klerikalizaciji javnog prostora i privatizaciji javnog dobra. A činjenica da jedna skupina u društvu nasiljem tjera drugu na autocenzuru govori o tome da smo jako, jako daleko od demokracije.
Vojskovođa koji se pamti/Mario Kučera
Izložbom problematizirate i brisanje imena maršala Tita iz naziva jednog od najljepših trgova u Zagrebu. U tekstu kataloga pišete, citiram, da je uklanjanje Tita kao vođe antifašističkog otpora sa zagrebačkog trga simbol uklanjanja svakog sjećanja na antifašizam i posljedično prešutne glorifikacije fašizma u javnom prostoru. Sigurno imate objašnjenje za ove pokušaje revizije prošlosti?
- Problem nacifikacije i povijesnog revizionizma problem je cijelog europskog istoka. Pogledajte uspon AfD-a u istočnoj Njemačkoj. S jedne strane, tu je otpor dojučerašnjoj snažno nametanoj ideologiji komunizma i godine nakupljanih frustracija. Također, radikalna desnica nudi laka rješenja teških problema, manihejsku podjelu svijeta, laku definiciju neprijatelja u Drugima. Iza svega, naravno, ne stoji nikakva plemenska ili vjerska mistika, nego materijalni interesi krupnog kapitala. Sve je to već poznato. Vječno vraćanje istog, rekli bismo.
Je li izložbu u Forumu posjetio netko od aktualnih političara, što Vam kažu?
- Na samom otvorenju podršku je pokazala Katarina Peović, hrvatska intelektualka i sveučilišna profesorica koja vodi političku stranku Radnička fronta. Zagrebački gradonačelnik je poslao izaslanicu na otvorenje, kao i predsjednik Republike. Očekivao sam možda mrvicu snažniju potporu lijevih aktera hrvatske političke scene. Danas se pokazalo da je Radnička fronta dosljedna u svojoj viziji ljevice 21. stoljeća, koja ne zaboravlja svoju tradiciju i ponosan sam na njihovu podršku.
Feđa Gavrilović: Ne razumijem zašto se ljevica boji svojih pobjeda
Otkud ideja o ovakvoj izložbi? Što je cilj?
- Ideja je nastala kada sam vidio da u fundusu Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti postoji odljev slavnog Augustinčićeva Tita. Staviti ga u javni prostor Galerije Forum značilo je pokazati da građani Zagreba još nisu zaboravili na važnost antifašističke borbe i da se ne daju ušutkati od nasilne rulje, makar ona govorila iz pozicije društvenog ugleda. Društvo je nešto puno kompleksnije od bezlične mase koja proizvodi unisone zvukove, kompleksnije od crno-bijelih binarnih podjela na “nas” i “njih”. Društvo je organizam pun proturječja, kao uostalom i svaka osoba, kao uostalom i Tito. Galerija Forum je javni prostor i on pripada javnosti. Grad Zagreb je multikulturna i otvorena sredina koja, zasada, još nije pokleknula pred najnazadnijim svjetonazorima. To su bila početna razmišljanja.
Izložili ste radove jedanaest autora različitih generacija i stilskih promišljanja koji rade u različitim medijima, posebno je dragocjen tekst Miroslava Krleže o Augustinčićevom Titu. Je li ovaj Krležin tekst eventualno poveznica svega pokazanog? Kako ste birali autore?
- Razmišljao sam o radovima koji se bave uklanjanjem memorije na antifašizam. Početna inspiracija bilo je uklanjanje Titova imena sa zagrebačkog trga. Također, dodirnuo sam i nekadašnje forsiranje kulta ličnosti Josipa Broza koje je, u posljedici, djelovalo izrazito destruktivno na sve pozitivne tekovine antifašističke borbe.
Kritizirate lokalne medije koji sustavno minimiziraju vrijednosti antifašističke borbe, istodobno i 45 godina nakon smrti maršala Tita hrvatski mediji danas gotovo svakodnevno objavljuju razne priče o Titu, kako tumačite ovu pojavu?
- Samo društvom spektakla u kojemu ništa nije, uistinu, važno, osim spektakla koji se sastoji od beskonačne priče o njemu samom. Prazninom koja konzumira svako razmišljanje o svijetu, podržavajući time status quo.
Povodom izložbe izjavili ste da izložba može vrlo malo i pozvali na političko djelovanje. Kako konkretno vidite ovo djelovanje?
- Zahtijevanjem od političkih aktera i simboličko poštovanje prema antifašističkoj baštini i inzistiranje na socijalnim politikama. To je i stajanje iza svojih uvjerenja. Uostalom, i Trg maršala Tita u Zagrebu uklonjen je zahvaljujući političkoj trgovini, to jest uvjetovanjem skupštinske podrške jedne radikalno desne stranke gradonačelniku Bandiću.
Antifašizam
Ne razumijem zašto se ljevica boji sebe, svoje povijesti, svojih pobjeda, od kojih je jedna i ona u Drugome svjetskom ratu.
Suvremeno hrvatsko društvo je duboko podijeljeno u viđenjima i interpretaciji događaja iz 2. svjetskog rata. Uloga umjetnika i umjetnosti u takvom društvenom ambijentu?
- Kao i obično, uloga umjetnika može biti tek simbolička. Oni mogu biti samo tihi glas otpora primitivizaciji i nasilju, koji se sve više gubi u bučnoj i banalnoj svakodnevici, u reklamama i obećanjima kojima nam ispiru mozak, to jest ono što nam je od njega ostalo.
Ponovno iznalaženje (reinvention) prošlosti, pa i povijesti umjetnosti, aktualizirano je u svim tzv. postkomunističkim zemljama srednje i istočne Europe. Kao povjesničar umjetnosti, kako promišljate ovaj pojam općenito? Kad je riječ o Hrvatskoj i novonastalim državama na prostoru nekadašnje Jugoslavije?
- Povijest je izvor brojnih narativa na kojima se temelje brojni identiteti, a inzistiranje na narativu i identitetu neke su od glavnih postavki suvremene umjetnosti. U neku ruku i ova izložba se uklapa u tu priču, jer je antifašizam jedan narativ, jedna ideja, nekoć silno nametana, a danas sve više osporavana u našem društvu. Ona je i dio našeg identiteta. Narodnooslobodilačka borba koju je vodio Tito upisana je u suvremeni identitet hrvatske države. Negiranje toga je ideološki konstrukt i prevara. Građani Hrvatske to još nisu zaboravili, unatoč tome što edukacija to pokušava negirati. Dakako, moguće je žonglirati teorijskim pojmovima, ali htio bih da ova izložba bude i jedan oblik društvenog angažmana. Ne samo sjećanje na pobjedu nego i poziv na akciju.
