Fra Mile Babić za Oslobođenje: Vrijeme je za istinsko pomirenje i povratak Kristu
Najveći kršćanski blagdan je pred nama. Koju poruku upućujete vjernicima?
- Poruka je sljedeća. Isus i njegovi učenici zasadili su slobodu u ovaj neslobodni svijet, ljubav u ovaj svijet mržnje, puni život u ovaj svijet nasilja nad životom. Isus je htio da izađemo iz svijeta nasilja i prijeđemo u svijet nenasilja, iz svijeta oholosti u svijet poniznosti, da Bog kraljuje među ljudima, a to znači da Božje vrijednosti vladaju među ljudima: pravda, istina, sloboda, mir i ljubav, a ne čovjek nad čovjekom. Isus je ljudima navijestio Boga koji bezuvjetno voli svoje prijatelje i neprijatelje, jer on “daje da sunce njegovo izlazi nad zlima i dobrima, i da kiša pada pravednicima i nepravednicima” (Evanđelje po Mateju 5,45). Mi smo svi Božji neprijatelji, jer smo grešnici, a Bog nas voli bezuvjetno. Isus je prakticirao ljubav prema prijateljima i prema neprijateljima, a to znači prema onima koje je tadašnja religijska vlast proglasila neprijateljima (osobito carinike i grešnike).
Velika sramota
Predstavnici tadašnje religijske i političke vlasti osudili su Isusa na smrt vješanjem na križ. Religijska vlast osudila ga je kao bogohulnika i zavodnika naroda, a rimska politička vlast kao političkoga pobunjenika (zločinca) i kao veleizdajnika. Predstavnici vlasti, tj. oni koji stalno žele uvećavati svoju moć i vlast nad ljudima, tako se ponašaju do danas. Nedužna čovjeka, koji je prošao zemljom čineći svima dobro, proglase krivim: svoju, dakle, žrtvu proglase krivom, a sebe (počinitelje zločina) proglase svetima, božanskima i nezabludivima. I to im je uglavnom uspijevalo, jer je, po njihovim tekstovima, žrtva uvijek kriva. Kod Isusa prvi se put dogodilo da su počinitelji zločina (svećenički glavari, pismoznanci i starješine) upravo razotkriveni. Naime, Isusovi učenici, koji su se iz straha od vlasti razbježali za vrijeme Isusove muke i njegova raspinjanja na križ, odjednom su postali hrabri, počeli su govoriti da su sreli Uskrsloga Isusa, i više ne strepe ni pred vlašću, ni pred ubojicama. Djela apostolska (spis Novoga zavjeta) stalno o tome govore i ponavljaju: Ubili ste pravednika, ubili ste dobra i nedužna čovjeka. Govore, dakle, istinu koja nas oslobađa od laži.
Ove godine i Uskrs i Vaskrs obilježavaju se iste nedjelje. Koliko je važno da njegujemo vrijednost zajedništva i dijaloga? Šta činiti za dobrobit svih nas?
- Velika je sramota za sve nas kršćane, bez obzira na imena naših zajednica, da smo stoljećima živjeli u uzajamnoj ekskomunikaciji (izopćenju) i da smo jedni na druge bacali anatemu (prokletstvo) te da smo uzajamno ratovali. To se događa i danas: Rusija je napala Ukrajinu. Jedini način obnove i sjedinjenja jest povratak Isusu Kristu, njegovoj formi života. Isus je mjerilo kojim se trebamo mjeriti: svaki kršćanin pojedinačno i svaka kršćanska zajednica. Postoji riječ reformatio: re (reditus) znači povratak čovjeka Isusovoj formi života. Tko je bliži Isusu, taj je više kršćanin. O tome je pisao naš veliki fra Matija Divković (1563-1631) u predgovoru svojim “Besjedama”, gdje poziva kršćane, koji tada međusobno ratuju u zapadnoj Europi, da ih Isuskrst, sveti Franjo i on, nedostojni sluga iz Bosne, pozivaju na mir.
Kako da se čovjek odupre silnim izazovima svakodnevnice?
- Čovjek se može oduprijeti svim izazovima svakidašnjice i svladati sve teškoće ako shvati da mora mijenjati nabolje samoga sebe, a ne druge. Ovi koji su na vlasti u BiH, huškaju naše ljude i narode jedne na druge. Politička vlast morala bi, po svojoj definiciji, uspostavljati mir među ljudima, a ne širiti prijetnje i tražiti krivce uvijek u drugom narodu. Oni šire strah od drugih naroda, a onda nas tobože štite od njih.
U trenucima teške i tmurne političke atmosfere u našoj zemlji, na koji način sačuvati zdrav razum?
- Zdrav razum možemo sačuvati tražeći istinu, čitajući istinite knjige i družeći se s iskrenim i istinitim ljudima. Danas na svim stranama ljudi krivotvore svoju vlastitu povijest, a vlastitu djecu odgajaju u laži i neistini. Čovjek koji želi spoznati istinu uviđa da svakom narodu, pojedincu i državi propast dolazi iznutra, a ne od tobožnjih neprijatelja. Neka se svatko istinski pozabavi prošlošću svoga naroda, pa će to lako uvidjeti.
Koliko domaće političke elite zloupotrebljavaju etničke grupe u BiH, ali i religiju, kako bi ostvarile lične ambicije i interese? Kako se oduprijeti?
- Domaći političari svaki dan deklarativno (samo na riječima) izjavljuju da vole svoj narod i svoju religiju, a zapravo tim lijepim riječima sakrivaju istinu. Veliki mislioci, počevši od starih Grka do danas, pokazali su nam da se ljubav dokazuje djelom: dokaz ljubavi je izvršenje djela (probatio caritatis est exibitio operis). U Evanđelju po Mateju Isus govori o tome da ga narod časti samo usnama, samo lijepim riječima, a srce mu je daleko od njega: “Narod me ovaj usnama časti, a srce mu je daleko od mene” (15,8). Zatim, u istom Evanđelju kaže sljedeće: “Na Mojsijevu stolicu zasjedoše pismoznanci i farizeji. Činite, dakle, i obdržavajte što vam kažu, ali se nemojte ravnati po njihovim djelima, jer govore, a ne čine” (23,1–3).
Zašto je političkim predstavnicima Hrvata u BiH neprihvatljiva svaka pomisao o BiH kao građanskoj državi? Nanose li prijedlozi Izbornog zakona na kojima HDZ godina insistira, zapravo, najviše štete Hrvatima u BiH?
- Da bih na ovo pitanje odgovorio, trebao bih napisati cijelu knjigu, ali ću reći ono što je bitno. Toliko je toga o građanskoj državi i o tome Izbornom zakonu rečeno, i toliko je uzajamne mržnje zbog njega proizvedeno, da bi čovjek mogao zaplakati kao prorok Jeremija u Starom zavjetu. Građanska država nastaje onda kad se pojave slobodni pojedinci. U svim trima narodima u BiH možemo te slobodne pojedince nabrojiti na prste. Tko je slobodan pojedinac? Slobodan pojedinac je onaj koji misli samostalno, koji slijedi svoj vlastiti um, a ne tuđi. Slobodan pojedinac nije ničiji sljedbenik i ne želi imati sljedbenike. Čovjek koji se odrekao svjetla svoga uma, taj je slijepi sljedbenik, a slijepi sljedbenik je nasilan. Ljudi postaju sljedbenici iz straha, kukavičluka i lijenosti. A što imamo kod nas? Sve tri strane u Bosni proizvode sljedbenike, što znači da temeljito negiraju slobodu pojedinca: njegovo dostojanstvo, prava i slobode. A time ruše ključnu pretpostavku za građansku državu tako što provode nacionalnu homogenizaciju, koja je radikalna negacija slobode čovjeka pojedinca.
Kriza morala
Ta homogenizacija uvodi crno-bijelo prikazivanje stvarnosti. Veliki mislioci – kakvi su Hegel ili Kant – davno su nam pokazali da crno-bijelo mišljenje nije nikakvo mišljenje, nego izraz taštine, umišljenosti i mržnje. Ta crno-bijela uzajamna isključivost vodi našu zemlju u propast. Tko voli svoju zemlju, to neće činiti. Iz ovoga slijedi: najprije sloboda pojedinca, njegovo dostojanstvo, prava i slobode (ono što je univerzalno), a onda nacionalna pripadnost (ono što je partikularno). ZAVNOBiH je 1943. uveo ravnopravnost naroda, a 1944. ravnopravnost građana (slobodnih pojedinaca).
Kakvu ulogu trebaju imati religijske vođe i službenici u izgradnji stabilnog i zdravog društva u BiH?
- Njihova će uloga biti značajna i dostojna njihova položaja ukoliko budu provodili sve moralne bezuvjetne zapovijedi, jer današnja kriza čovječanstva nije ništa drugo nego teška kriza morala. Zatim, da se drže biti svoje religije, a to je ljubav prema Bogu i ljubav prema bližnjemu, pri čemu ljubav prema bližnjemu uključuje ljubav prema svakom čovjeku kojeg susrećemo, bez obzira na njegovu pripadnost.
