Filandra za Oslobođenje: Beograd diriguje Dodikom, vrhuške RS-a i Srbije bore se za opstanak

Tekst “Između Duginovog evroazijanizma i Trumpovog pragmatizma: kako će BiH definisati svoju (geo)političku budućnost?” prof. dr. Seada Turčala i dr. Emira Hadžikadunića pokrenuo je lavinu pitanja o pozicioniranju Bosne i Hercegovine u odnosu na geopolitičke odnose. Oslanjanje na zastarjele paradigme više nije opcija. Šta nam je činiti?

- Bosna nije kontekstualna geopolitička činjenica. Ona nije slučajnost niti privremenost kojoj egzistencija ovisi o volji bjelosvjetskih ili okružujućih stratega, i takve iluzije ne treba pothranjivati. Iskustvo njenog opstojanja govori da je uvijek u svojim stanovnicima, građanima i narodima imala svoje branitelje i zagovarače, u ovoj ili onoj mjeri, i ovo nije politička fraza. Ako u ovom trenutku ne možemo, a uistinu ne možemo, bitnije utjecati na svjetsku politiku, onda možemo poraditi na onome što je u našoj, unutrašnjoj domeni.

Dodikov domet

Možemo i moramo intenzivnije oblikovati svoju političku kulturu u duhu liberalnih i demokratskih vrijednosti, od njih ne možemo odustajati, i možemo strategijski odgovornije raditi na gradnji zajedničke političke svijesti i volje njenih građana. Ni ovo nije fraza, budući da imamo krajnje zapušten i prevaziđen politički prostor kojim vladaju stranačke i etničke oligarhije bez interesa za čovjeka kao takvoga, te da je prostor za razvoj politike itekako otvoren.

Istovremeno, i u ovom trenutku tradicija određivanja velikih sila prema Bosni kao prostoru, društvu i državi nije nerelevantna. Uputno je znati i kapitalizirati. U svim velikim geopolitičkim preslagivanjima ovog prostora, od Berlinskog kongresa, Prvog i Drugog svjetskog rata do sloma Jugoslavije i socijalizma, Bosna je na izvjestan način bila uvažavana i čuvana od Zapada. Preciznije i istinitije govoreći, u tim prelomnim momentima ključne zapadne, evropske sile na prostoru Balkana nisu dozvoljavale formiranje velike srpske države kao moguće ispostave Rusa u novom dijelu Evrope, a što je posljedično nama išlo u prilog. Mislim da se ni danas situacija o ovom pitanju nije bitnije promijenila.

Doktrina “evroazijanizma” ruskog filozofa Aleksandra Dugina temeljena je na tvrdnji da je unipolarni, liberalni svijet predvođen SAD-om na ivici sloma. Koliko je nova američka realnost predvođena Trumpom otvorila put ruskoj težnji za prevlašću? Kakva je, ili može biti, uloga Kine u ovom procesu?

- Nova američka administracija ofanzivno je krenula u geopolitičko preslagivanje svijeta i međunarodnog poretka, svjesno kršeći dosadašnje principe njegovog funkcioniranja. Da li će ovaj njen diskontinuitet s vrijednostima i principima američkog življenja i atlantskog savezništva proizvesti trajne, a negativne posljedice za svijet kao cjelinu, rano je govoriti bez obzira na sve znakove od te administracije artificijelno proizvedenog haosa u međunarodnim odnosima. Bez obzira na ovakva američka preslagivanja, Rusija i Kina nisu niti mogu biti alternativa. Agresivni, militarizirani, subordinirani i autoritarni društveni modeli ovih dviju država ni po čemu nisu uzoriti, niti oni ljudima kao takvima mogu biti atraktivni. Obje ove zemlje imaju prostorne, sirovinske i demografske kapacitete, imaju mitologiju i ideologiju, ali nemaju slobodu, prostor za samoodređenje pojedinca, a što je ontološka potreba svakog čovjeka. Ta deficitarnost na razini društva i kulturnog modela ove dvije države priječi da postanu dominantniji svjetski igrači, što ne znači da neće biti vojno i trgovinski agresivni.

Smatrate li da je ukrajinski scenarij u Bosni i Hercegovini realno moguć zbog trenutnih geopolitičkih previranja, ali i naših unutrašnjih problema?

- Navest ću samo dva vjerovatna razloga protiv mogućnosti ukrajinskog scenarija kod nas. Iscrpljeni smo od ratova, sukoba, etničkih podozrenja i nemira. Iskustvo minulog rata govori da nismo ni bogatiji niti sretniji nakon njega, osim šačice ratnih profitera. Ne vidim energiju za rat u našem građanstvu, ljudi jako loše žive, napuštaju zemlju, teško bi ih bilo mobilizirati na ubijanje. Istovremeno, i to je daleko bitnije, aktualni režimi u entitetu Republika Srpska i Republici Srbiji su u procesu ozbiljne i nezaustavljive delegitimacije. Njihove vrhuške se bore za vlastiti opstanak. Vlast u Banjoj Luci ništa, ama baš ništa samostalno niti donosi niti izvodi, a niti može izvesti bez Beograda, bar kada je srpska nacionalna razina u pitanju. A Beograd je zauzet sam sobom, i to zadugo.

Da li je predsjednik entiteta Republika Srpska Milorad Dodik u prednosti u odnosu na probosanske političare ako posmatramo geopolitički zemljotres koji je stigao sa Trumpom, ali i ruskim tendencijama za urušavanje EU i NATO-a?

- Maksimalni Dodikov doseg je da vlastitoj državi pravi manje ili veće probleme i samo u tom smislu on prednjači u odnosu na probosanski blok kada je u pitanju proizvođenje kriza. On ima jasno definiranu i pripremljenu strategiju razaranja bosanske države, i to je projekt na kojem on dugo s istomišljenicima iz Beograda radi. Istovremeno, probosanski politički blok je zadnjih decenija uljuljkan u plodovima vlasti i partitokratije. Neinventivan je i deintelektualiziran. Raspologanje budžetom njegov je krajnji domet. Nema unutar njega utopije niti strateškog promišljanja razvoja društva i države. S tog aspekta postali su lahak Dodikov plijen, a kao takvi su postali dosadni što bismo rekli i Bogu i narodu, tj. međunarodnoj zajednici. U takvoj konstelaciji nije problem Dodiku da bude u prednosti i da prvi vuče poteze. No, ugaoni kamen njegovog projekta ne ovisi od njega, a zasnovan je na pretpostavci radikalne dekonstrukcije svjetskog poretka i političkih vrijednosti, tj. jednog novog haosa u svijetu kojeg bi trebala polučiti Trumpova administracija. Nisam siguran u to.

Vjerujete li da je liberalna demokratija, ona evropska, dovoljno snažna da se pozicionira kao odgovor na novu američku, ali i poznatu rusku politiku? Ima li alternative, posebno za naš region?

- Našoj evropskoj pripadnosti u povijesnom, kulturnom, civilizacijskom i idejnom smislu nemamo alternative. Niti je možemo naći, mada ima onih među nama koji je mimo evropskog konteksta traže. Mi smo s Evropom u istom čamcu. Ovaj politički i kulturni entitet jeste trenutno u poziciji autorefleksije, istina, iznuđene. Kao rezultat tih redefiniranja, do kojih će sigurno doći budući je “njihova guza u pitanju”, nastavit će se i proces proširenja EU.

Politička koherencija

Liberalna demokratija i čitav sistem građanskih vrijednosti i institucionalnih postignuća koja ona sa sobom donosi jeste i licemjerna i proceduralna i nesavršena, i svašta joj se može prigovoriti, ali moramo priznati da još nismo iznašli humanističkiji i umstveniji model uređenja društva.

Diplomata i dugogodišnji novinar Hajrudin Somun inicirao je debatu na osnovu navedenog naučnog teksta, pitajući se kako da BiH spasi integritet, jedinstvo i suverenitet. Kakve mogućnosti nam se nude? Kako spasiti BiH i od nas samih, ali i od geopolitičkih udara?

- Dijelom sam već odgovorio na ovo pitanje. Svjetske geopolitičke visine i duljine jesu bitne svim državama, nama možda i više no drugima, ali akcent uvijek treba da bude na unutarnjoj političkoj koherenciji. Politički stabilna i ekonomski prosperitetna zajednica uvijek će lakše prebroditi svjetske mijene od one koja je fragilna i nedovoljno legitimna.