Dr. Kacarska: Kašnjenja u reformama dolaze na naplatu, BiH će teško sustići zemlje regiona

Dr. Simonida Kacarska je osnivačica i direktorica Instituta za evropsku politiku (EPI) u Skoplju, u Sjevernoj Makedoniji. Magistrirala je evropsku politiku na Sussex European Institute (SEI) u Ujedinjenom Kraljevstvu, a doktorirala na University of Leeds. Dr. Kacarska ima dvadeset godina praktičnog i istraživačkog iskustva u oblastima političke transformacije i evropske integracije Balkana, s fokusom na politike nacionalnih manjina. Za Oslobođenje govori o Planu rasta, iskustvima Sjeverne Makedonije, te važnosti regionalne saradnje.

Koliko je zapravo važan Plan rasta za Zapadni Balkan i šta on donosi običnim građanima?

- Plan rasta je značajan i zbog svoje finansijske podrške i zbog novog modela implementacije. Nudi grantove i kredite za ubrzavanje reformi i realizaciju infrastrukturnih projekata, ali isplate su u direktnoj vezi sa konkretnim napretkom u reformama: zemlje dobijaju sredstva samo ako ispune dogovorene ciljeve.

Opipljive koristi

Iako ne pokriva sve oblasti pristupa Evropskoj uniji, Plan rasta dopunjuje proces integracija opipljivim koristima. Na primjer, putem Stuba 1 podržava se integracija u dijelove jedinstvenog tržišta EU, poput pristupanja SEPA-i. Stub 2 stimuliše regionalnu ekonomsku integraciju, Stub 3 zahtijeva ispunjavanje ključnih reformi preko nacionalnih reformskih agendi, dok Stub 4 pruža finansijsku pomoć putem Instrumenta za reforme i rast.

Od uspostave Plana rasta, Bosna i Hercegovina zaostaje za zemljama regiona. Kako gledate na posljednju odluku Evropske komisije da se našoj zemlji umanje predviđena sredstva u iznosu od 10 posto, odnosno za više od 100 miliona eura? Postoji li stvarna opasnost da izgubimo sva namijenjena sredstava?

- Bosna i Hercegovina tek treba usvojiti konačnu reformsku agendu definisanu u poglavlju Stub 3, što je preduslov za pristupanje sredstvima. S obzirom na kratko razdoblje Plana rasta (do 2027. godine), kašnjenja neizbježno smanjuju dostupna sredstva. Ova smanjenja od 10 posto tačno to i odražavaju.

Kosovo se također suočava s izazovima druge prirode, kao zemlja koja jeste usvojila reformsku agendu, ali nije ratifikovala potrebne sporazume kako bi pristupila sredstvima koja su joj na raspolaganju. Zbog kratkoročne prirode instrumenta, dugoročna kašnjenja će imati značajne negativne utjecaje.

Može li BiH sustići zemlje regiona i ući u voz koji omogućava napredak kako na putu prema EU, tako i unutar Plana rasta?

- Zemlja ima vremena da sustigne zemlje regiona, međutim, taj put će biti težak. Plan ima ugrađenu fleksibilnost, jer se reformski koraci mogu odgoditi do 24 mjeseca u prvoj godini i do 12 mjeseci u narednim godinama. Odgađanje reformi će stvoriti zaostatak i dodatni pritisak na administracije, što će vjerovatno rezultovati slabim ispunjavanjem obaveza.

Postoje i direktne financijske posljedice, budući da kašnjenja u reformama utječu na vremenske okvire isplate, kako za komponentu kredita, tako i za dio grantova koji se kanalizira preko Investicionog okvira za Zapadni Balkan (WBIF). Ovo dovodi u rizik financiranje planiranih infrastrukturnih projekata i programa koji zavise o pravovremenoj koordinaciji između reformi i investicija.

Shodno iskustvima iz Sjeverne Makedonije, imate li neki savjet za našu zemlju? Kako da napredujemo i dobijemo preostala namijenjena sredstva iz Plana rasta?

- Iskustva sve četiri zemlje koje su aktivirale Instrument za reforme i rast pokazuju poteškoće u poštovanju rokova i u redoslijedu ispunjavanja teških i opterećujućih reformi. Izazovi međuinstitucionalne koordinacije dodatno su naglašeni u okolnostima kratkih rokova za implementaciju.

Jačanje konkurentnosti

Koordinatori reformi, sektorska ministarstva i ministarstva finansija moraju osigurati da su reforme itekako dobro planirane i finansirane. Pravovremena priprema smanjuje kašnjenja i poboljšava isporuku reformi u budućnosti.

Koliko je općenito važna saradnja zemalja regiona u okviru ovog segmenta evropskog puta naših zemalja?

- Regionalna saradnja je suštinska, posebno ako posmatramo Stub 2 Plana rasta koji promoviše ekonomsku integraciju kroz zajedničko regionalno tržište. Uključivanjem ovog cilja - ranije definisanog putem Berlinskog procesa - u Plan rasta, EU je naglasila njegovu važnost. Čvršće regionalne veze smanjuju fragmentaciju tržišta i jačaju konkurentnost regiona na putu ka Evropskoj uniji.