Delić za Oslobođenje: Penzije će pravičnije rasti, strani radnici traže priliku da dođu kod nas
Delić: Isplata penzija neće biti dovedena u pitanje
Ministre Deliću, u više navrata ste govorili o tome da je potrebna reforma tržišta rada. Završena je javna rasprava o dva važna zakona iz oblasti rada i zapošljavanja – o posredovanju u zapošljavanju i socijalnoj sigurnosti nezaposlenih osoba, te izmjenama i dopunama Zakona o zapošljavanju stranaca. Do kakvih saznanja i zaključaka ste došli i kako unaprijediti tržište rada?
- Završena javna rasprava o ova dva zakona pokazala je da su i struka i praksa svjesni da ovakav sistem više ne odgovara stvarnim okolnostima na tržištu rada. Imamo apsurdnu, paradoksalnu situaciju u kojoj, s jedne strane, na evidencijama imamo veliki broj nezaposlenih osoba, a s druge strane, poslodavci ne mogu pronaći radnu snagu, posebno u deficitarnim zanimanjima. Taj disbalans je rezultat zastarjelog zakonskog okvira i sistema zasnovanog na njemu koji ne pravi razliku između stvarnih tražilaca posla i osoba koje su na evidencijama zbog ostvarivanja drugih prava, poput zdravstvenog osiguranja ili socijalnih naknada. Zato novi zakon o posredovanju u zapošljavanju i socijalnoj sigurnosti nezaposlenih osoba nije tehnička, kozmetička izmjena, kako se to tokom prvog čitanja ovog zakona nastojalo prikazati u javnosti, niti je cilj ostaviti nekoga bez prava, kao što je pravo na zdravstveno osiguranje.
Ugostiteljstvo i građevina
Novim zakonom praktično mijenjamo filozofiju tržišta rada, počinjemo reformu tržišta rada koja nije više pitanje izbora već moranja. Želimo tačne evidencije, podatke koji oslikavaju realno stanje i razdvajanje aktivnih tražilaca posla od pasivnih korisnika prava. Naravno, niko neće ostati bez svojih stečenih prava. Nikome se neće ukinuti zdravstveno osiguranje ili druga prava koja ostvaruju. Cilj je da se ta prava dugoročno rješavaju kroz fondove zdravstvene zaštite i druge mehanizme, a da se evidencije u službama za zapošljavanje konačno počnu koristiti za ono čemu i služe, a to je aktivno zapošljavanje. Zakon o zapošljavanju stranaca ide uz ovo u paketu jer se i dalje mora osigurati mogućnost da poslodavci dobiju potrebnu radnu snagu. Iako smo čvrsto opredijeljeni da prioritet u zapošljavanju ima domaća radna snaga, trendovi pokazuju da ni domaći radnici više ne žele obavljati određene vrste poslova, posebno one koji su zanatskog ili fizičkog karaktera, poput ugostiteljstva, građevine i drugih uslužnih djelatnosti. To je ista slika koju već godinama imaju zemlje zapadne Evrope i taj trend, nažalost, nije zaobišao ni nas.
Jedan od problema sa kojim se suočava naša zemlja je odlazak radno-sposobnog stanovništva zbog boljih plata i uslova rada. U isto vrijeme, poslodavci su primorani da zapošljavaju strance. Ima li načina da zadržimo naše radnike ili će se tržište još više otvarati za strane radnike?
- Migracije radno-sposobnog stanovništva su realnost. One se dešavaju u svim zemljama i BiH tu nije izuzetak. Naši ljudi traže bolje uslove, ali u isto vrijeme i druge zemlje, naročito iz regije i Azije, traže priliku da dođu i rade kod nas. Dakle, dok jedni odlaze, mi moramo stvoriti uslove da drugi dolaze, to je jedini način da zadržimo balans i održimo ekonomsku aktivnost. Zato je važno da se ne bavimo samo zadržavanjem domaće radne snage, već i stvaranjem mehanizama za sigurno, zakonito i kontrolisano zapošljavanje stranaca. Zakon o zapošljavanju stranaca nam pomaže upravo u tome da taj proces bude olakšan, sa smanjenim administrativnim procedurama i pod kontrolom. Paralelno, nastavljamo s mjerama koje podižu standard domaćih radnika, čemu svakako služi i priprema novog Zakona o radu; ali moramo biti realni i spremni prihvatiti činjenicu da se tržište mijenja globalno, pa i kod nas.
Kada će se pred parlamentarcima naći novi Zakon o radu i kakve novine predviđa?
- Novi Zakon o radu planiramo uputiti Vladi FBiH do kraja ove godine, a nakon toga i u parlamentarnu proceduru. Na ovom Zakonu se radi posebno ozbiljno i s punim uvažavanjem svih aktera na tržištu rada jer ne želimo raditi polovične reforme. Cilj nam je savremen, fleksibilan zakon koji štiti radnike, ali i otvara prostor poslodavcima da odgovore na promjene u načinu rada i očekivanjima novih generacija. Novine uključuju precizniju regulaciju fleksibilnog rada, rad od kuće, bolje usklađivanje poslovnog i privatnog života, naročito za roditelje. Fokus je i na jačanju mehanizama zaštite prava radnika, efikasnijoj kontroli poštivanja propisa iz Zakona od strane inspekcija, ali i rasterećenju poslodavaca kroz pojednostavljenje procedura i jasnije obaveze. Ugovor o radu na neodređeno vrijeme postaje standard, dok će ugovori na određeno biti ograničeni na maksimalno 24 mjeseca, a ograničava se i maksimalan broj ugovora na određeno, kako bi se spriječile zloupotrebe i osigurala veća stabilnost zaposlenja. Također, jasnije su definisana pravila o probnom radu, čime se onemogućava njegovo korištenje kao sredstvo za izbjegavanje dugoročnog angažmana radnika.
Poslodavcima se i dalje omogućava fleksibilnost kroz sezonski i povremeni rad, kao i prilagodljiv raspored radnog vremena, ali uz jasne granice koje štite radnike od prekomjernog rada i osiguravaju adekvatne naknade za prekovremeni rad, rad praznicima i danima odmora. Posebno važno pitanje, koje izaziva polemike, jeste uvođenje pauze u osmosatno radno vrijeme. To znači da se radnicima radni dan efektivno skraćuje za onaj period koji je ranije bio odvojen za pauzu - obično 30 minuta, tako da se njihov ukupni boravak na poslu smanjuje. Ovo rješenje je potpuno u skladu s evropskim standardima i praksama jer omogućava radnicima bolju organizaciju radnog dana i ravnotežu između posla i privatnog života. Radnici će sada imati pravo na odmor tokom radnog dana, ali bez produženja ukupnog vremena provedenog na radnom mjestu. Ovakav model već funkcioniše u mnogim evropskim zemljama, gdje je prepoznato da odmorniji radnici ostvaruju bolju produktivnost i dugoročno doprinose boljim rezultatima kompanija. Zakon je u potpunosti usklađen s evropskim direktivama, što ne samo da doprinosi zaštiti radnika već i povećava konkurentnost privrede kroz transparentnije radne uslove i jaču kontrolu poštivanja propisa.
Ukoliko Dom naroda usvoji izmjene Zakona o doprinosima koje bi trebale stupiti na snagu 1. jula ove godine, procjenjuje se da će biti 180 miliona KM manje u Fondu PIO. Postoji li bojazan da bi se to moglo odraziti na isplatu penzija?
- Isplata penzija neće biti dovedena u pitanje. Vlada Federacije BiH garant je isplata penzija jer su penzije već godinama na budžetu Federacije. Svake godine se iz budžeta nadomjesti značajan dio sredstava kako bi isplata bila redovna i stabilna. Naime, članom 130. Zakona o penzijskom i invaldskom osiguranju je izričito propisano da ukoliko prihodi nosioca osiguranja ne pokrivaju rashode za isplatu penzija, u tekućem mjesecu, potrebna razlika sredstava namirit će se iz budžeta Federacije, odnosno drugih izvora koje obezbijedi Federacija. Dakle, garant isplate penzija je Federacija BiH, pa čak i da ovakva odredba ne postoji, svakako da je penzionerska populacija jedna od najbitnijih kategorija društva, za koju postoji opća opredjeljenost u smislu konstantne brige za istu. Istina je da će izmjene doprinosa imati određene efekte na prihod Zavoda PIO, ali ne zaboravimo da paralelno imamo i povećanje osnovice kroz veću minimalnu platu, što značajno ublažava taj efekt. Na kraju, i u najnepovoljnijem scenariju, Vlada stoji iza sistema penzijskog i invalidskog osiguranja i to se neće promijeniti.
Većina penzionera u Federaciji BiH živi veoma teško. Hoće li doći do izmjena zakona koje bi značile značajnije povećanje penzija i poboljšanje njihovog materijalnog položaja?
- Započeli smo proces izmjena Zakona o PIO, upravo kako bismo odgovorili na potrebe penzionera i omogućili rast penzija koji je donekle pravičan, ali i održiv. Međutim, važno je reći da konsenzus oko nove formule za usklađivanje penzija još nije postignut, obzirom da prestavnici penzionera nisu ispošrovali dogovor koji smo ranije postigli kao optimalno rješenje koje bi radna grupa prihvatila u tekstu izmjena i dopuna Zakona. Ipak, mi očekujemo da ćemo u skorije vrijeme usaglasiti jedinstven prijedlog formule koji bi postao osnova za daljnji tok procedure izmjene ovog zakona. Naravno, sistemski rast penzija mora pratiti ekonomski rast i fiskalna održivost. Naime, povećanje svih davanja u Federaciji BiH, uključujući i penzije, nije stvar nečije dobre volje ili u konačnici zakonskih rješenja kojima je uređeno pitanje povećanja penzija, već realnim finansijskim mogućnostima društva.
Trenutno je sve što je vezano za penzije regulisano Zakonom o penzijskog i invalidskom osiguranju donesenom 2018. godine i u skladu s propisima ovog zakona rade se redovna godišnja usklađivanja penzija. Shodno ovom zakonu povećanje penzija prati rast društva koji se manifestuje kroz porast BDP i drugih parametara. To je opći parametar koji se skoro bez izuzetka primjenjuje vezano za prava boračkih kategorija, socijale generalno i dr. Svaka izmjena propisa, odnosno formule za povećanje penzija mora biti u vezi s stvarnim finansijskim mogućnostima jer u protivnom bi imali sutuaciju da imamo propise koji se ne mogu ispoštovati u smislu osiguranja sredstava, pa bi vjerovatno imali situaciju kakvu smo imali do 2018 godine, kada su penzije bile značajno niže, a njihova isplata kasnila skoro cijeli mjesec, tako da smo realno imali situaciju da se godišnje isplaćivalo ukupno 11 penzija, a isnos penzija se nije povećavao godinama iako su i tada troškovi života značajno rasli.
Federalni zavod PIO je posljedično bio u gubitku koji se mjerio stotinama miliona KM, što trenutno nije slučaj. Penzije se sada isplaćuju redovno, a vrši se i povećanje, odnosno godišnje usklađivanje istih najmanje jednom godišnje, što amo imali prije nekoliko dana za prošlu godinu. Ovo svakako ne treba da treba da bude alibi i svakodnevno se sagledavaju i detaljno analiziraju različite mogućnosti za unaprjeđenje stanja penzionerske populacije, kako kroz normativnu aktivnost rada na izmjeni propisa, tako i bitnije je spomenuti rada na drugim propisima iz oblasti rada i stvaranja pretpostavki za uspješniji rad privrede i rasta ukupne ekonomske aktivnosti u zemlji.
No, pretpostavka je da će se do kraja godine pripremiti izmjene propisa u smislu korekcije formule za povećanje penzija što bi dovelo do i značajnijeg rasta penzija u narednim godinama. Pri tome u očekivanjima svakako treba biti realan, jer se godišnje za isplatu penzija treba osigurati oko 4 milijarde KM, a što podrazumijeva da za svaki dodatni procent povećanja treba osigurati značajna sredstva. U tom smislu pozdravljamo prijedloge udruženja penzionera da se ubuduće mora revidirati i smanjiti iznosi „nezarađenih penzija“, koji su pokriveni zaštitom u vidu najnižeg iznosa penzija, što opet dovodi do značajnog broja zloupotreba na način da osiguranici kalkulišu i idu na najmanji mogući period osiguranja od 15 godina i minimalnu uplatu na najniži iznos plaće/uplaćenih doprinosa. U tom smislu prijedlog udruženja penzionera je da sa se ubuduće uvede "više nivoa" najnižeg iznosa penzije, koji će zavisiti od dužine staža.
Na ovaj način, u budoćnosti bi se stvorio manevarski prostor za značajnije povećanje „zarađenih penzija“, ali i pravedniji sistem obračuna penzija na principu koliko zaradimo toliko u penziji imamo. Trenutni princip obračuna najniže penzije izjednačava onoga ko je radio punih 40 godina i onoga ko je radio 15 godina, što je i nepravedno, ali i prostor otvoren za manipulacije i zloupotrebu ovog člana zakona i posljedično tome konačnog obračuna iznosa najnižih penzija. U principu, to su takozvane nezarađene penzije, ali su sistemom međugeneracijske solidarnosti u jednaku ravan dovele one koji imaju razliku i stažu deset, dvadeset godina.
Mjere podrške
U Mostaru je ugašeno socijalno preduzeće Radin i 19 osoba s invaliditetom je ostalo bez posla. Kažu da je razlog povećanje minimalne plaće. Vaš komentar?
- Preduzeće Radin je od svog osnivanja imalo podršku Fonda za profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom. U posljednjih pet godina refundirani su im puni porezi i doprinosi, kao i značajan iznos plaća, ukupno oko milion i po KM. Ostaje nejasno kako je povećanje minimalne plaće moglo biti uzrok zatvaranja firme koja je imala sve preduvjete da se prilagodi novim okolnostima i zadrži određeni broj radnika, ako već ne svih 19. Dakle, vjerujemo da je bilo prostora za prilagodbu poslovanja, barem za zadržavanje dijela zaposlenika uz održiv i prilagođen poslovni plan. Povećanje minimalne plaće ne može biti izgovor za potpuno gašenje preduzeća, pogotovo jer postoje i druge mjere podrške koje su im bile dostupne. U javnoj raspravi je trenutno novi Zakon o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju osoba sa invaliditetom koji će sigurno doprinijeti poboljšanju u smislu zapošljavanja osoba sa invaliditetom na otvorenom tržištu rada, što je bliže inkluziji o kojoj se godinama priča od rada u zaštitnim radionicama. One naravno treba da postoje, ali dugoročno moramo težiti punoj integraciji osoba sa invaliditetom na otvoreno tržište rada.
