Davor Senečić: Neću nokautirati Sarajlije, mislim da će im se dopasti...

Uspješan arhitekt i pisac Davor Senečić (1954) je apsolutni šampion u šarmiranju ljubitelja umjetnosti. Ovom svestranom kreativcu još uvijek stiže hrpa komplimenata za najnoviju knjigu “Send arhitektura 04 – Predominantne frekvencije 2015 – 2024.” Bogato ilustrirana knjiga od 256 stranica je prije mjesec spektakularno predstavljena u Zagrebu. Čita se u cugu. Totalno neobičan miks arhitekture i života. Uzbudljivi muving kroz realizirane projekte, studije, skice, ali i more raznih osoba koje arhitekt susreće u najrazličitijim ulogama od Istre, Zagreba, Dubrovnika i Beča, do Novog Sada, Venecije i Sarajeva.

Uz pomoć AI

Sarajevo je moj život, kaže među ostalim u razgovoru samo za čitatelje Oslobođenja ovaj omiljeni arhitekt danas visokog međunarodnog ugleda. Razgovaramo u Zagrebu, neposredno uoči njegovog puta u Sarajevo.

Gospodine Senečić, sarajevska promocija Vaše knjige je u subotu navečer, zašto baš u Ateljeu Figure?

- Moja želja je bila ako bi bila promocija u Sarajevu, da to bude u Ateljeu Figure. Vrlo često kada sam u Sarajevu, odem u Figure. Zanimljiv je koncept prostora, atmosfera, Saša Mašić artikulira odlične programe. Veseli me susret s prijateljima i ostalim posjetiteljima tamo.

U Sarajevu će biti pravi show, hoćete li poput Zagrepčana nokautirati i Sarajlije fenomenalnom multimedijalnom prezentacijom poznatog zagrebačkog umjetnika Ivana Marušića Klifa?

- Neću nokautirati Sarajlije, ali mislim da će im se dopasti. Klif, moj suradnik i prijatelj, bio je oduševljen temom. Za promociju u Zagrebu napravio je odličnu multimedijalnu prezentaciju. Ilustracije iz knjige provukao je kroz umjetnu inteligenciju. U Klifovom filmiću slike se odjednom počnu pokretati, auti, avioni, lete ptice, dolaze gondole... Predstavljanje mene kao autora knjige zapravo je nevažno, puno je važnija ova multimedijalna prezentacija. Kako kaže poznata izreka: slika govori više od hiljadu riječi. Uz pomoć umjetne inteligencije, mislim da ovako nešto dosad nije napravljeno, a i moja knjiga i njezine ilustracije su zahvalan materijal i dobra podloga za takav pristup.

Možete li pojasniti podnaslov knjige, ovo s predominantnim frekvencijama. Ima li to veze s Nikolom Teslom i porukom: ako želiš otkriti tajne svemira, razmišljaj unutar energije, frekvencije i vibracije?

- Nema nikakve veze s fizičkim karakteristikama koja se bavi brojem oscilacija neke pojave u određenom vremenu. U ovom slučaju referiram se na um, misli i emocije. A vezano za vaše pitanje i velikog Teslu, bavio se on i ovim aspektima. Svi mi smo vrlo često suočeni da odašiljući misaone frekvencije utječemo na događaj ili slučaj. Pogotovo na “slučaj” koji to više nije. Programiran događaj. Objasnit ću to na sljedeći način: prvi put sam na Venecijanskom bijenalu arhitekture bio krajem 1980-ih. Želio sam biti jednog dana sudionik tog Bijenala.

Davor Senečić u Veneciji

- Godine 2021. u Veneciji desio mi se sasvim slučajan susret sa službenom kustosicom, koji se dogodio zahvaljujući predominantnim frekvencijama. Rezultirao je mojim sudjelovanjem na Bijenalu u Veneciji 2023. Grafička dizajnerica Edita Gazibara, koja je radila na ovoj knjizi, nakon našeg naravno slučajnog susreta u Austrijskoj kući na nekom arhitektonskom događaju, jednostavno je rekla: “Predominantne frekvencije.” Obično se smatra da su predominantne frekvencije pozitivnog karaktera, međutim, svjedoci smo emisije predominantnih frekvencija u negativnom smislu.

Koliko je za ove negativne frekvencije od značaja vremensko razdoblje o kojem pišete u svojoj novoj knjizi?

- U najnovijoj knjizi obradio sam aktivnosti arhitektonskog studija Send od 2015. do 2024. godine. Prošli smo kroz vrlo turbulentan period. Korona je imala svoje žrtve čak i među ljudima koji su bili sudionici ove arhitekture. Ne mislim samo na bolest, svašta se dešavalo, smrti, odlasci, financijske dubioze, problemi s klijentima koji su gradili svoje obiteljske kuće. Suočen s negativnim predominantnim frekvencijama u, i na našim projektima, odlučio sam se na reinterpretaciju života i - kao vječni optimist! - to sam napisao i u predgovoru knjige, odlučio sam da “Send arhitektura 04” mora biti bajka.

Što je značenje skraćenice S.E.N.D.?

- Značenje je: zgodna paralela imena Senečić Davor i engleskog glagola send. U doba kada je formiran naš ured 1998, u Hrvatskoj se nije smjela koristiti strana riječ za naziv. Ja sam htio Send, a pošto je to engleska riječ koja znači poslati, pokrenuti, onda su me natjerali da stavim između slova točkice.

Objavili ste dosad 4 knjige, jesu li ove knjige ujedno i svojevrsni presjek djelovanja Vašeg arhitektonskog studija u proteklih 25 godina?

- Moram precizirati da ovo nije četvrta, nego šesta knjiga. U međuvremenu objavljene su “Skice”, povodom moje izložbe na 18. bijenalu arhitekture u Veneciji 2023. kao i uz samostalnu izložbu u Rovinju 2021. Knjiga “Send arhitektura 04” zaokružuje 25-godišnji ciklus djelovanja. Sukladno mom mišljenju da je rad i arhitektura koja se radi u našem uredu javna, odluka je da se objave sve najvažnije stvari. Objavljene su kroz knjige “Send arhitektura od 01 do 04.” Prve dvije knjige su “ozbiljni” pristupi opisa arhitekture i urbanizma. A kako je vrijeme prolazilo, tako sam ja bio ležerniji. Moj prijatelj Željko Žutelija smatra da je vid književnosti, žanr, upravo tu nastao. Možda ipak dragi Žos malo pretjeruje.

Send 03 uključuje i Vašu knjigu “Seks, skijanje i arhitektura” u kojoj na originalan način aktualizirate Vašu doktorsku disertaciju na Tehničkom fakultetu u Beču iz 1998. pod nazivom “Od privremene do arhitekture informatičke ere”. Kako ste povezali seks i arhitekturu?

- U knjizi “Seks, skijanje i arhitektura” kroz nekoliko poglavlja predstavljam esejistički ljubavnike koji odlaze na skijališta, skijaju, rade ono sve što rade ljubavnici, a razgovori su o arhitekturi.

I u svojoj najnovijoj knjizi kombinirate arhitekturu s opisima susreta s investitorima, klijentima... Jeste li i Vi skloni, kao mnogi Vaši čitatelji, da u svemu tome vidite teatar na različitim pozornicama ili telenovelu. Kako sve to štima u praksi?

- Znate, kad prođe projekt, onda vam ostanu u sjećanju neke važne i nevažne situacije. Ovdje je riječ i o želji za odmakom od profesionalne i stručne arhitektonske literature, koja vrlo često zna biti dosadna. Meni ne, ali pretpostavljam da jest tzv. običnom čitatelju koji nije arhitekt. Želio sam svoju arhitekturu približiti prijateljima, poznanicima, nepoznatom čitatelju koji nije arhitekt i kojeg će tekst o dimnjačaru iz Beča ili o ručku s investitorom u nekom bečkom ili dubrovačkom restoranu zaintrigirati dalje, da pogleda tu arhitekturu.

- Vašim čitateljima će vjerojatno biti zanimljiv opis ručka s jednim od mojih investitora Adnanom Hadžikapetanovićem, tadašnjim sekretarom Ministarstva vanjskih poslova Bosne i Hercegovine, u restoranu Ragusa u Beču. Adi je bio vrhunski profesionalac i istinski producent. Na veliku žalost, nije više sa nama.

Što Vas je potaknulo da na ovakav način plasirate sadržaje iz područja arhitekture?

- Već sam rekao ležernost, koja dolazi sa iskustvom, ali i utjecaj možda najbolje knjige koju sam pročitao u zadnje vrijeme, a to je knjiga “U potrazi za Atlantidom” čiji su autori Carlo i Renzo Piano. Sasvim slučajno sam došao do te knjige. Renzo Piano je jedan od danas najvećih svjetskih arhitekata, knjiga je zanimljiva upravo zbog ležernog pristupa kroz koji su objašnjena njegova djela.

Ugledni novinar Željko Žutelija na zagrebačkoj promociji knjige rekao je da u Vama prepoznaje zanimljivog i uspješnog arhitektu, Europejca i jednog jednostavnog i duhovitog Bosanca. Jako komplimentira Bosnu, a za Vas je rekao da ste ostavili dojam bečkog Bosanca ili bosanskog Bečanina. Ovi dojmovi vezani su za Vaš život i rad u Beču?

- Pored bosanskog i hrvatskog, imam i austrijsko državljanstvo. Moja bečka komponenta je neizbježna linija moje karijere i života. Godine 1987. Vedrana i ja smo iz Sarajeva otišli u Beč, ta bečka komponenta se proteže sve do danas. A danas moje primarno sjedište i prebivalište je Zagreb. Po zakonu Europske unije čovjek mora imati jedno prebivalište, mada nisu izgubljene ni bečka ni sarajevska adresa. Žutelija je na određen način bio povezan s mojim ocem Željkom Senečićem, znao je za mene i prije nego što smo se upoznali.

Vaš otac Željko Senečić Seneka, čuveni zagrebački slikar, TV, filmski i kazališni redatelj, scenograf, pisac, što bi on rekao o Vašoj najnovijoj knjizi?

- Dobro pitanje. Sve dosadašnje knjige su mu se svidjele. Požalio mi se da “Send arhitekturu 03” sa seksom, skijanjem i arhitekturom zbog malih slova ne može čitati ni uz pomoć naočala. Slova su mala odlukom grafičkog dizajnera. Ali, podržao je tu knjigu. Najnovija knjiga, hibrid pod utjecajem predominantnih frekvencija, bajka kako sam već rekao, bijeg je od stvarnosti. Prošli smo kroz težak period. Osim korone, prošli smo i kroz dva potresa koji su isto potresali scenu i nas kao arhitektonski studio, arhitekturu.

Pogled na Butmir

Posljedice korone i potresa još uvijek nisu valorizirane. Scena kao stvorena za “crnog” Senečića. Dozvoljavam da bi on bio radije za realnu varijantu, da sam napisao ono što se zaista dogodilo, a što sam ja, kao što rekoh, izbjegao. Tako da odgovor na ovo pitanje ne znam. Znam da ću promociju knjige u Sarajevu posvetiti mom prvom, ili drugom ocu, svejedno, Konstantinu Prodanoviću.

Diplomirali ste na Arhitektonsko-urbanističkom fakultetu u Sarajevu, dok ste studirali, na Vašem faksu bio je asistent danas slavan arhitekt, akademik Nikola Bašić. U kontaktu ste još uvijek, o čemu pričate? Veliki arhitekt akademik Bašić jako voli Sarajevo.

- Ne samo da voli, on je isto dio sarajevske arhitektonske scene. Nikola mi je otvorio izložbu u Rovinju 2021. i u Orisu u Zagrebu 2019. Nažalost, nije mogao doći u Veneciju iz obiteljskih razloga, bio je spriječen doći u Zagreb na promociju nove knjige. Za otvorenje moje rovinjske izložbe napisao je fantastičan tekst koji nikad nije dovoljno valoriziran. Objavljen je na mom webu. S Nikolom se redovno čujem. Vidimo se i na Murteru. Razgovaramo o svemu i svačemu, uglavnom o arhitekturi i urbanizmu, turizmu, Sarajevu i Zagrebu.

Često idete u Sarajevo, što prvo vidite?

- Idem, naravno da idem često u Sarajevo jer je u Sarajevu moj život. Moja majka, prijatelji, to je moj život. Sarajevo je mjesto mog života u koje sam došao kad sam imao 6 godina.

Vozite, ulazite u grad...

- U zadnje vrijeme idem avionom.

Dobro, avion slijeće na Butmir, što gledate, kakve su emocije?

- Što se tiče dešavanja arhitektonskih ili urbanističkih u Sarajevu, možemo napraviti ovakva tri intervjua. Uznemiren sam ekološkom situacijom u Sarajevu, u neposrednoj budućnosti ekološki razlozi će predodrediti sudbinu Sarajeva. Morat će se raditi odlučni potezi koji će donijeti promjene i na urbanističkom i na arhitektonskom planu. Ali, vratimo se pogledu iz aviona iznad Butmira. Referirano na predominantne frekvencije, um, misli, emocije, uvijek sam uzburkan i uzbuđen vidjeti ljude koje volim, mamu, moje sarajevske prijatelje.

Vaša mama čita Oslobođenje?

- Moja mama čita svaki dan Oslobođenje i veselit će je ovaj intervju.