Amer Kapetanović za Oslobođenje: Kosovo nam je javno održalo lekciju
Amer Kapetanović, dugogodišnji bh. diplomata, konsenzusom ministara vanjskih poslova i predsjednika 13 zemalja Procesa saradnje u Jugoistočnoj Europi, te Upravnog odbora RCC-a, izabran je za novog generalnog sekretara Vijeća za regionalnu saradnju (RCC). Dužnost preuzima 1. januara 2025. godine. Za naš list govori o dosadašnjim uspjesima RCC-a, te aktivnostima koje su u planu.
Šta je zapravo uloga RCC-a i na koje konkretne aktivnosti ćete se fokusirati?
- Vijeće za regionalnu saradnju je međuvladina organizacija sa sjedištem u Sarajevu. U svom Upravnom odboru ima predstavnike 26 vlada. I EU je dio upravljačke strukture, kao i 14 zemalja članica EU, te SAD, Turska, Švicarska, Norveška i sve ekonomije Zapadnog Balkana. RCC je jedna od važnih regionalnih organizacija koja se po svom statutu bavi koordinacijom regionalnih aktivnosti, promicanjem euroatlantskih integracija. Vrlo smo aktivni u Berlinskom procesu gdje posebno od 2021. radimo na stvaranju Zajedničkog regionalnog tržišta na Zapadnom Balkanu.
Stotine miliona uštede
Naš fokus je i šira Jugoistočna Evropa i implementacija strategije 2020-2030, koja za cilj ima projekte usklađene sa ciljevima održivog razvoja UN. Ove dvije strateške agende bit će u fokusu mog mandata, kao i implementacija tri važna projekta koji se realiziraju pod kišobranom RCC-a, a tiču se mladih, sigurnosne suradnje i politike zapošljavanja.
Spomenuli ste i Berlinski proces. Koji su to najvidljiviji i opipljivi rezultati ovog procesa, posebno kada je riječ o Zajedničkom regionalnom tržištu? Šta možemo očekivati?
- Tokom implementacije Akcionog plana za uspostavu Zajedničkog regionalnog tržišta od 2021. do 2024, RCC je koordinirao ukidanje roaminga na Zapadnom Balkanu, kao i značajno smanjenje cijena roaminga između Zapadnog Balkana i EU. Gigabajt podataka u roamingu iznosio je 950 eura u prosjeku, sada je 14, a do 2028. smanjit će se na devet eura.
Također, potpisano je pet sporazuma o slobodi kretanja, te slobodnom pristupu studiranju na državnim univerzitetima za sve studente širom Zapadnog Balkana, odnosno da imaju isti tretman kao na univerzitetima u svojoj zemlji.
- Što se tiče nastavka projekta Zajedničkog regionalnog tržišta na Zapadnom Balkanu od 2025. do 2028. posebno bih naglasio i uključivanja regiona u sistem bezgotovinskog plaćanja EU (SEPA), što će se dogoditi u naredne dvije godine. Time bi se smanjili svi dodatni troškovi za transfer novca između Zapadnog Balkana i EU. Građani bi plaćali šest puta manju proviziju, transfer novca bi se dogodio u realnom vremenu, čime bi se godišnje uštedjelo pola milijarde eura. Neke zemlje u regionu, poput Albanije i Srbije, čak i Crne Gore, su već spremne da do kraja ove i početkom iduće godine budu dio SEPA. BiH, nažalost, nije, ali ima šansu da pokuša stići ostatak regiona. Postavljeni su jasni kriteriji i na tome radi Centralna banka BiH, a mi smo tu da maksimalno pomognemo. Potrebno je usvojiti neka zakonske rješenja i izmijeniti važeća.
Planirano je i unapređenje elektronskog carinskog sistema, gdje će se značajno smanjiti sati čekanja kamiona na graničnim prelazima. Do sada je to čekanje smanjeno za 3.200 dana, što jeste veliki uspjeh ali, nažalost, još nismo riješili problem. Ovo su samo neke od brojnih aktivnosti. Plan za uspostavu Zajedničkog regionalnog tržišta trebao bi pozitivno utjecati na životni standard ljudi, te poslovne prilike.
Gdje je BiH u odnosu na region kada govorimo o evropskim integracijama? Kada pogledamo Plan rasta, jedino mi još uvijek nismo dostavili Reformsku agendu. Šta možemo izgubiti ako propustimo priliku za učešće u Planu rasta?
- BiH je na posljednjem samitu Berlinskog procesa prihvatila Akcioni plan za nastavak uspostave Zajedničkog regionalnog tržišta i to je dobra stvar. Nažalost, teško je zanemariti činjenicu da zaostajemo za zemljama regiona kada je pridruživanje EU u pitanju, ali i neki regionalni procesi. Među njima je Plan rasta. Još imamo šansu da stignemo ostatak regiona, jer postoji tzv. grace period, dodatno vrijeme koje se daje zemlji da se usaglasi. U decembru će BiH biti domaćin lidera Zapadnog Balkana i EU, gdje će se razgovarat upravo o provedbi Plana rasta, a mi smo jedini koji nismo završili posao. Pomalo ironično. Možda nam to bude imperativ da iskoristimo novembar i usaglasimo preostala pitanja. Jedina alternativa je isključenje iz procesa, što bi imalo nesagledive posljedice.
Ne možemo ignorisati činjenicu i da je BiH ostala jedina zemlja regiona koja nije implementirala Sporazum o slobodi kretanja sa ličnim kartama, konkretno sa Kosovom. Kako riješiti problem i šta Vijeće može poduzeti?
- Vijeće je već pružilo značajnu pomoć. Mi smo ovaj sporazum ispregovarali, u saradnji sa zemljama regiona i sa EK-om. Pet ekonomija na Zapadnom Balkanu, uključujući Srbiju, prihvatilo je, ratificiralo i provodi sporazum. Ostala je jedino BiH kojoj bi implementacija ovog sporazuma također bila korisna. Kosovo nam je mudrom odlukom o unilateralnom ukidanju viza za bh. građane bez obzira na to što mi nismo ispunili svoj dio, održalo javnu lekciju pred cijelom Evropom. Apeliram na sve institucije, a posebno na institucije Republike Srpske, da sagledaju širu sliku. Mislim da se može naći modus ne bi li prevladala politička mudrost.
Vijeće ima i važnu ulogu kada je riječ o sigurnosnim okvirima, ali i u oblasti pravosuđa. Kako građanima BiH pružiti osjećaj sigurnosti? Kolika je važnost regionalne saradnje u razvoju pravosudnih institucija, ali i u borbi protiv organiziranog kriminala i korupcije?
- Jedno od dva istraživanja javnog mnijenja koje radimo je i SecuriMeter, u kojem mjerimo sentiment ljudi po pitanju sigurnosnih izazova. Ovogodišnji rezultati prezentovani su 7. novembra u BiH na Međunarodnoj sigurnosnoj konferenciji u sklopu projekta koji radimo sa Vladom Republike Italije. Raste broj ljudi koji se boje međuetničkih konflikata u regionu, koji smatraju da Balkan postaje nesiguran. U porastu je i trend gubitka vjere u demokratske institucije. Sigurnosni izazovi ne poznaju granice i imperativ su regionalne saradnje. RCC ima nekoliko platformi u ovoj oblasti. RCC u saradnji sa EU implementira projekat integrativno sigurnosno upravljanje u regionu koji ima tri dimenzije. Prva se odnosi na borbu protiv nasilnog ekstremizma i terorizma, druga na borbu protiv organizovanog kriminala, a treća dimenzija tiče se jačanja granica kako bi se suočili i sa pitanjima ilegalnih migracija. Posvećeni smo i jačanju kibernetičke sigurnosti.
- Svakako, saradnja u domenu pravosuđa komplementarna je sa oblasti sigurnosti. Uspostavili smo radnu grupu za reformu pravosuđa na regionalnom nivou, a tu su i naše partnerske organizacije poput njemačkog GIZ-a, Vijeća Evrope i drugih. Kao potreba se iskristalizirala nužnost kopiranja najboljeg modela digitalizacije pravosuđa, a to je po mnogo čemu bh. model. Imamo i platformu za Jugoistočnu Evropu u okviru koje educiramo sudije i tužitelje u oblastima za kojima iskazuju potrebu. Nastavit ćemo raditi na razvoju regionalne mreže. Toliko možemo, a ostalo je u rukama nadležnih institucija.
Kako zadržati mlade, radno sposobne ljude u BiH, odnosno u svim zemljama Zapadnog Balkana i vratiti im nadu?
- Razvoj ljudskog potencijala ključni je problem svih ekonomija Zapadnog Balkana. Od 2010. do 2023. samo u EU su otišla dva miliona ljudi, i to je podatak koji se odnosi samo na zvanično izdate radne dozvole.
Masovni odlazak
Drago mi je da je upravo ova tema postala ključna u svim reformskim agendama, a posebno za BiH, jer se procjenjuje da će do 2050. pola stanovništva BiH živjeti vani. Više je dimenzija razvoja ljudskih kapaciteta, a jedna od njih je i obrazovanje. Imamo malu stopu prekvalifikacija, a moramo i da standardiziramo agencije za certifikaciju školovanja i obrazovanja u skladu sa evropskim normama. Također, moramo se posvetiti oblasti zapošljavanja mladih. Sljedeća dimenzija jeste ulaganje u istraživanje, nauku i razvoj.
Lideri Zapadnog Balkana u Berlinu su potpisali Deklaraciju u kojoj su se obavezali da će značajno povećati iznos izdvajanja za nauku, istraživanje i razvoj, te da će se raditi na stvaranju klastera izvrsnosti. RCC će raditi na konkretnim aktivnostima i ako budemo radili u sinergiji, do 2030. možemo značajno promijeniti situaciju. Trenutno, prosječni životni standard na Zapadnom Balkanu iznosi 50 posto od životnog standarda najsiromašnijih zemalja članica EU. Sa takvim jazom, socioekonomska konvergencija je pravi izazov.