Aleksandar Tomulić za Oslobođenje: Volim Sarajevo, hranu, ljude i fenomenalni duh

Riječki fotograf Aleksandar Tomulić (Rijeka, 1967) gostuje u Splitu. U Galeriji Fotokluba Split samostalna izložba ovog autora međunarodnog ugleda svečano je otvorena u subotu, 15. ovog mjeseca, pod nazivom “Mojih prvih 20”.

Diplomirani inženjer strojarstva ozbiljno se bavi fotografijom od 2004, otuda intrigantni naziv. Od djetinjstva druži se s fotografijom, navodi se u službenoj biografiji. Izuzetan CV. Iza sebe ima 21 samostalnu i preko 700 skupnih izložbi u zemlji i svijetu.

88 zlatnih medalja

Dobitnik nevjerojatnog broja nagrada i priznanja. Od zvanja Excellence FIAP (Međunarodna federacija umjetničke fotografije), 88 zlatnih medalja i certifikata na FIAP i PSA (Fotografsko društvo Amerike, američki pandan FIAP) salonima, čak devet nagrada “Apoksiomen” Primorsko-goranske županije za kulturno stvaralaštvo, sve do vrlo prestižne nagrade “Tošo Dabac” za postignuća u fotografskoj umjetnosti 2023. Nagradu dodjeljuje Fotoklub Zagreb od 1975. godine, a među dobitnicima su najveća fotografska imena bivše Juge. Ova nagrada se može dobiti samo jednom u životu. Nosi ime karizmatičnog Toše Dapca, najblistavijeg imena iz povijesti Fotokluba Zagreb, jednog od osnivača i glavnog predstavnika Zagrebačke škole umjetničke fotografije i preteče onoga što se danas naziva lifefotografija. Dabac je poznat i po rečenici: “Postoje samo dobre i loše fotografije, loše nestaju, a dobre ostaju vječno.”

Na izložbi u Splitu u postavu od 48 fotki mogu se vidjeti samo ove vječne, usto i višestruko nagrađivane. Popričali smo s autorom. Samo za čitatelje Oslobođenja govori o svojoj izložbi, nagradama, otkriva detalje o uspješnoj suradnji fotografa u regiji, ali i želju da svoje radove pokaže sarajevskim ljubiteljima fotografije.

Gospodine Tomulić, prvo pitanje o Vašoj najnovijoj samostalnoj izložbi: Split i Splićani znaju što je art, da malo opišete otvorenje, kakva je splitska publika?

- Splitska publika je izložbu jako dobro prihvatila. Na otvorenju su bili i neki stari majstori fotografije kao što je Feđa Klarić, koji me je stvarno nahvalio. To mi puno znači. Bili su i neki mlađi kolege i kolegice, tako da je sve zajedno bilo jako dobro primljeno. Galerija je prekrasna, u Marmontovoj, u centru Splita, u Dioklecijanovoj palači, i sve zajedno je baš prošlo odlično, izložba je odlično sjela u taj prostor tako da sam prezadovoljan.

U Splitu izlažete fotke snimljene u gotovo 15 gradova, u raznim državama, od Valencije, Rima i Istanbula do Ljubljane, Kotora i Zagreba. U jednoj od Vaših izjava rekli ste da ste lovac na prave trenutke i ljubitelj tzv. ulične fotografije, pa kažite kako su nastajale ove fotke?

- Ja sebe smatram lovcem na taj pravi, odlučujući trenutak, to je ono što mene najviše veseli u fotografiji. Naravno, polažem dosta pažnje i na kompoziciju kadra, na svjetlo, na scenografiju ulice. Taj ulični ciklus je moj glavni ciklus. Ne radim samo ulične fotke, ali to je nešto što me najviše veseli i čime se najradije predstavljam publici. Fotografije su nastale u mnogim gradovima.

Onda, šećete nekim gradom... opišite za naše čitatelje kako izgleda taj lov na moment?

- Taj lov je takav da ja jednostavno idem ulicom. Vrlo rado se popnem negdje, volim taj gornji rakurs, tu perspektivu sa više pozicije. Ili, ako prepoznam i scenografiju ulice iz partera, interesantan kadar. Onda čekam da se tu možda nešto desi ispred mene, ili mi se to odmah desi pa ja odmah brzo reagiram. Vrlo sam spreman da bih ulovio taj pravi trenutak na ulici.

Ima li fotogeničnih gradova i fotogeničnih građana? Gdje su najfotogeničniji?

- To je sve vrlo subjektivno. Na mene je, recimo, Valencija ostavila poseban dojam, pogotovo onaj novi dio koji je radio arhitekt Santiago Calatrava, gdje je napravljeno niz građevina moderne arhitekture. Ondje mi je jako interesantna ta veza između prolaznika, arhitekture, svjetlo, sjene... ima tu i vode, pa ima i refleksija u vodi. Sve to mi je bilo dosta interesantno za fotke po mom senzibilitetu. Isto tako je Prag ostavio sjajan utisak na mene, sa svojim starim dijelom, srednjoeuropski štih. Istanbul je opet interesantan na svoj način, s orijentalnim štihom. U svaki grad u koji putujem, gdje dođem bilo privatno, bilo poslovno, nosim opremu sa sobom, barem onaj minimalni dio, ako ne i dobar dio opreme, znači, ono što bi rekli: puni set. Fotografiram sve što mi je interesantno, uvijek pokušavam uloviti neki trenutak, uz zanimljivu scenografiju, svjetlo.

U tom naslikavanju, kako reagiraju ljudi, ima li reakcija?

- Ponekad bude reakcija, a neki put me ljudi ni ne primijete. Trudim se biti maksimalno neupadljiv na ulici. Ne skrivam se, nisam paparazzo. Ali, pokušavam izgledati, onako, totalno turistički, odjećom i ponašanjem, pa onda ljudi ne misle da ja to radim nešto ozbiljno, ne doživljavaju me.

Završili ste strojarstvo, a završili ste u svijetu fotografije. Kažete da Vam je fotografija smisao života, kako ovaj spoj izgleda u životu?

- Ja jesam diplomirao strojarstvo na Tehničkom fakultetu u Rijeci, po zvanju sam inženjer strojarstva. Međutim, od prvog dana stalno radim u području informatike. Uz sve to se ozbiljno bavim fotografijom tako da imam i obrt, gdje su zastupljeni i umjetnička fotografija, edukacija, radionice.

Pročitala sam da ste dobili čak 470 nagrada i priznanja.

- To vam je stari podatak, dobio sam ih preko 600.

Super. Među njima su i značajna priznanja Grada Rijeke, Hrvatske zajednice tehničke kulture, Hrvatskog fotosaveza i to više puta. Vraćam se na Vaš rad fotografskog instruktora. Od 2013. održavate i tečajeve digitalne fotografije. Rekli ste ranije da je među polaznicima tih tečajeva najviše žena, kako tumačite ovu pojavu?

- Vrlo jednostavno, muški dio misli da sve znaju. Bit ću možda i malo ciničan, žene imaju taj dar za fotografiju, možda im fali ovaj tehnički dio pa ih na tečaju upoznam s tim aspektima, a muškarci valjda misle da im je sve to jasno. Na društvenim mrežama vidim da svašta objavljuju, svakakve fotografije, ili komentiraju - kao - neke vrhunske uratke, a to su samo prosječne fotografije koje dižu u nebesa. Ipak bi i njima trebala obuka. Ali, na tečajevima su 90 posto žene, od učeničke do umirovljeničke dobi.

Vi ste i mentor u području fotografije za Startup Inkubator Rijeka, što ih učite?

- Startup Inkubator je već desetak godina u Rijeci. Tu se prijavljuju razni timovi, to je informatika, kreativna tehnologija. Ali, povremeno, nekome je potrebna pomoć iz područja fotografije. Desi se da me trebaju i onda zakažemo konzultacije, ovisno što treba i pokušam im pomoći oko fotografija koje idu na web stranice, za promocije određene ideje i slično.

Izlažete intenzivno u svijetu, Vaše fotke se mogu vidjeti na svim kontinentima, istodobno izlažete i u državama ex-Yu, u Sjevernoj Makedoniji, Srbiji. Možete li ocijeniti aktualnu fotografsku scenu u regiji?

- U Beogradu sam izlagao samo na skupnim izložbama, ali sam prošle godine izlagao na Festivalu fotografije u Sjevernoj Makedoniji, u Kumanovu, i u Srbiji, u Paraćinu. 

- To su bile samostalne izložbe ovih istih fotografija koje sad izlažem u Splitu. Što se tiče scene na prostorima bivše Jugoslavije, mislim da ima jako dobrih fotografa i jako dobrih klubova, da sve to funkcionira na visokom nivou. Vrlo rado se zajedno družimo, vrlo rado idemo u razmjene. Postoji, ne znam jeste li čuli, i ex-Yu fotosummit koji se održava u 10. mjesecu svake godine u Leskovcu, u Srbiji, gdje se skupljaju fotografi od Slovenije do Sjeverne Makedonije. Bude jako interesantno druženje, budu tamo i izlasci, budu izložbe, radionice, prezentacije, predavanja, jako zgodna stvar.

Aktivni ste član nekoliko fotoklubova?

- Osim što sam član Fotokluba Color iz Rijeke, to mi je matični klub, ja sam isto tako član Fotokluba Pag, otoka Paga, jer sam porijeklom iz Novalje, a isto tako sam i član Fotokluba Objektiv iz Kragujevca, Srbija. Tako da, kažem, ta suradnja je lijepa. Fotoklub Color će za dva tjedna imati gostovanje upravo u Kragujevcu kod Fotokluba Objektiv, gdje ćemo predstaviti rad našeg kluba s 30 radova. Oni će vjerojatno iduće godine doći kod nas, još nismo utanačili datum, ali planovi postoje. Tako da ta razmjena ide.

Sjajna saradnja

Fotoklub Leskovac će isto doći u 6. mjesecu ove godine kod nas u Rijeku, predstaviti se sa svojim radovima, predsjednik Fotosaveza Srbije Branislav Brkić dolazi sad na proljeće u Fotoklub Color u Rijeci, imat će samostalnu izložbu. Kulturna suradnja, pogotovo u fotografskom dijelu, sjajna je.

Suradnja s bh. fotografima? Fotografima iz Sarajeva?

- Sa Sarajevom nemam nekih kontakata. Vrlo rado bih i u Sarajevu ostvario suradnju, klupsku ili pojedinačnu. Rado bih izlagao u Sarajevu. Sarajevo stvarno volim. Samo jedanput sam bio u Sarajevu. Već sam vam rekao kad smo dogovarali ovaj razgovor, volim i ljude i kuhinju, volim vaš sarajevski duh koji mi je fenomenalan, imam i rođake u Sarajevu.

Da pozdravimo rođake?

- Naravno.

Za kraj pitanje o jednoj Vašoj ranijoj izjavi. Rekli ste: svatko ima pravo misliti što želi, ja radim svoje kako u životu tako i u fotografiji. Znači, beskompromisni ste. Pa koja je cijena?

- Ne bih baš to nazvao cijenom. Ja sam jednostavno čovjek koji ima skoro 58 godina, imam neko životno iskustvo, imam svoj stav prema svemu u životu, također i u fotografiji. I u bilo kojim aspektima života ponašam se kako smatram da trebam. Ja sam maksimalno korektan prema svima, a opet mogu svakome reći, ono što bismo rekli, u lice što mislim, na fini način naravno. U fotografiji radim ono što mene veseli i nemam potrebe bilo kome podilaziti. Ja sam zadovoljan svime što radim. Jako mi je drago kad se to nekome sviđa. Baš sam oduševljen što ste me kontaktirali zbog onoga što radim, to je jako lijepo priznanje.