Akademik Mirko Pejanović za Oslobođenje: Verbalne poruke neće spasiti Srebrenicu

Akademik Mirko Pejanović nedavno je uputio javno pismo predsjednici Evropske komisije Ursuli von der Leyen. Za naš list akademik Pejanović govori o Srebrenici, podsjeća da je u genocidu ubijeno više od 8.300 Bošnjaka, a nasilnim putem izvršen je egzodus civila. Srebrenica i okolna mjesta su devastirana. Život u Srebrenici je urušen. Akademik Pejanović ističe da je rad Haškog tribunala doveo do istine o zločinu genocida, a nakon niza pokušaja, Generalna skupština UN-a je prošle godine usvojila Rezoluciju o genocidu i 11. juli proglasila Međunarodnim danom sjećanja na genocid u Srebrenici.

Naučna istina

Na ovogodišnjem velikom komemorativnom skupu učestvovali su izaslanici vlada zemalja EU i svijeta i međunarodnih institucija. Upućene su snažne poruke o tome šta je Srebrenica za svijet i šta je nužno učiniti za nju. Jedna od izjava koja je ostavila najveći utisak je ona predsjednice EK-a u kojoj se ističe da je Srebrenica najveća mrlja na savjesti Evrope, EU. Idući tim tragom, akademik Pejanović odlučio je u ime istraživača akademske zajednice uputiti javno pismo, a Oslobođenje je to pismo i publikovalo. Sezona je odmora, reakcija se još čeka, a akademik je uvjeren da će ona biti pozitivna. Pismo je stiglo i do pojedinih medija u zemljama EU, te zainteresovanih individua. A Srebrenici, ističe Pejanović, danas treba mnogo toga.

Kako promijeniti ukupni odnos spram Srebrenice danas i pomoći joj da se razvija, da njeno stanovništvo, a posebno mladi, imaju perspektivu za budućnost upravo u tom mjestu?

- U pismu se iznosi naučna istina, ustanovljena istraživanjem u okviru Međunarodne naučne konferencije 2023. održane u Potočarima, a to je da su posljedice u oblasti ekonomije i infrastrukture u gradu i na području opštine Srebrenica nemjerljive i da je na djelu demografsko umiranje. Od oko 27.000 Bošnjaka koji su po popisu 1991. činili 75 posto stanovništva opštine, taj broj sveo se na nekih pet hiljada nakon Dejtonskog sporazuma. Tamo danas pretežno žive majke, sestre i supruge koje su ostale bez nosilaca familija. I vrlo je mali postotak povratka bio i vrlo se teško život odvija. Nema privrede, nema šire aktivnosti, iako je to prostor koji ima prirodna bogatstva.

Dvije studije koje smo u okviru pomenute konferencije uradili, pripremili, prezentovali i objavili u zborniku - jednu je za ekonomsku oblast vodio prof. dr. Kadrija Hodžić sa Univerziteta u Tuzli, a drugu za oblast demografije prof. dr. Salih Kulenović - pokazale su da ima osnove da se mijenja život u Srebrenici, da se mijenjaju okolnosti, ali sve to pretpostavlja promjenu odnosa. U pismu se taj novi odnos kreira tako što bi Srebrenica, a to je i prijedlog istraživača, odlukama parlamenata, vlada u našoj zemlji, ali i u EK-u, dobila poseban razvojni status. On bi mogao da se definiše posebnim zakonom u Parlamentarnoj skupštini BiH. Ali, teško je to očekivati s obzirom na nesloge već duže vrijeme i blokade rada državnih institucija. No, na nivou Federacije, u Parlamentu i Vladi FBiH, u kantonima, kantonalnim skupštinama i vladama, mogu se donijeti odgovarajući zakoni o formiranju fondova za ekonomski, socijalni i infrastrukturni razvoj, te demografsku revitalizaciju Srebrenice. To bi praktično značilo da svaka porodica koja ima mogućnost da se vrati ili se već vratila u grad ili mjesna područja dobije poseban, povoljan ekonomski poticaj.

Kakvu ulogu treba i mora imati EU u ovom procesu?

- U istraživanju i pismu naglašeno je da je potrebno da EK uspostavi fond, međunarodni evropski fond za ekonomsku obnovu i demografsku revitalizaciju Srebrenice. EU je pokazujući solidarnost prema ratu u Ukrajini uložila stotine i stotine milijardi. Prema Srebrenici, ništa posebno do sada nije učinjeno. Mi smo iz moralnih i iz znanstvenih razloga progovorili i ukazali da se ne može ostati na samo verbalnoj podršci i moralnim uzvicima, te da se valja ići ka tome da se stvori institucionalni okvir i pretpostavke da Srebrenica kroz solidarnost EU, vlada u kantonima i Vlade FBiH dobije realna, stvarna sredstva i da se oblikuje upravljačko, zajedničko tijelo u Srebrenici koje bi kreiralo projekte, i pronalazilo sredstva i ljude koji bi koristili ta sredstva. EK treba da imenuje i povjerenika EU za Srebrenicu.

Najbitnije je da se i javnost i institucije u BiH, pa i u našem okruženju, okrenu izgradnji novog odnosa prema Srebrenici. Mislim da se može mnogo postići, da bi mnogi mladi ljudi, naročito u dijaspori, ali i u BiH odlučili da zasnuju život i rade u Srebrenici ako bi za to dobili ekonomsku potporu. Srebrenica je prije rata bila jedna od ekonomski najrazvijenijih opština u Jugoslaviji, ne samo u BiH, a to zapravo znači da treba krenuti od saobraćajnog otvaranja prema Tuzli, prema Sarajevu. Tamo postoje rudna, šumska bogatstva, kvalitetna zemlja, vode, banja koja je imala korisnike iz bivše Jugoslavije, a sada bi korisnici možda mogli dolaziti i iz cijele Evrope. Može se mnogo toga postići u razvoju.

Je li moguće u skorije vrijeme intenzivirati oporavak ovog kraja i šta ako propustimo ovu šansu, šta ako EU ne prepozna važnost poduzimanja konkretnih aktivnosti?

- U zaključnom dijelu Istraživačke studije o mogućnosti ekonomskog preporoda i razvoja Srebrenice navedena je potreba zagovaranja njenog posebnog društveno-razvojnog statusa. Druga tačka odnosi se na formiranje fonda za razvoj Srebrenice. A ostale važne tačke odnose se na poticanje razvoja posebnih poduzetničkih mreža. Naravno, sve ovo ovisi od novog odnosa prema Srebrenici. Zato je potrebno da se energije ujedine, a najveći izvori novaca mogu biti fondovi EK-a. Za nadati se da ćemo ići u tom pravcu. A ako se nepovoljne tendencije ne zaustave i ne krene se u drugom smjeru, onda će cijeli taj prostor demografski i ekonomski da umire.

Jesu li institucije - i domaće i evropske - svjesne da samo moralne i verbalne poruke nisu dovoljne za oporavak i budućnost Srebrenice? Kakvu ulogu trebaju imati domaće institucije, nevladine organizacije te institucije kulture?

- Mi iniciramo upravo to odmicanje od verbalnog ka stvarnom, a to znači institucionalnom, odgovornom i to kroz oblikovanje odgovornih politika, sa realnim materijalnim potporama. Mislim da će se, i za očekivati je da će se u EU, u EK-u i Evropskom parlamentu - koji je već posvetio pažnju Srebrenici – istrajavati na tom novom odnosu. Moguće je i očekivati da novog odnosa bude i u Parlamentu FBiH, i u većini kantona. Očekivati je i da PSBiH sebe presabere, pa da se i uz pomoć visokog predstavnika dođe do zakonske osnove da Srebrenica dobije poseban razvojni status, da se ustanovi da je njena obnova najširi interes i oblik solidarnosti ove zemlje.

Zajedničke aktivnosti

Nadati se da će se, jednog dana, i neke nove elite u Republici Srpskoj pridružiti ovom procesu. Jer, tamo žive ne samo Bošnjaci, žive i Srbi, i svi su oni u siromaštvu i bit će u još većem. Dakle, moguće je očekivati da se ta promjena odvija. Nevladine organizacije, kulturni i javni radnici, imaju veliku ulogu najprije u promociji ove ideje. Vjerujemo da će organizacije civilnog društva, državne i javne institucije, javni i kulturni radnici podržati inicijativu. U protivnom, Srebrenica će i dalje ekonomski stagnirati, demografski dalje se prazniti i doći će do najnepovoljnijih tendencija. A te tendencije, nažalost, nacionalisti već pretvaraju u priču da Srebrenicu kao opštinu treba ukinuti.

Dnevnik O kanala u cijelosti pogledajte u nastavku: