Akademik Asim Mujkić za Oslobođenje: Bh. studenti se jedinstvom moraju suprotstaviti podjelama

Akademik Asim Mujkić, redovni profesor Fakulteta političkih nauka Univerziteta u Sarajevu, za Oslobođenje govori o značaju studentskog bunta, važnosti zajedništva svih bosanskohercegovačkih studenata i njihove istrajnosti.

Prvi put u novijoj istoriji BiH studenti su izašli na ulice. Koliko je to važno za bosanskohercegovačko društvo?

- Od posebne važnosti je da studentski protesti budu što je moguće više bosanskohercegovački, baš kao što je važno da se studentski protesti u Srbiji uistinu odvijaju na većini ili svim univerzitetima u Srbiji.

Početak od nule

To je važno zato što je problem protiv kojeg ustaju studenti, a to je u prvom redu korupcija koja odnosi ne samo perspektivu života nego i same živote, doslovno, problem cjelokupnog društva u BiH, baš kao što su žrtve pada nadstrešnice rezultat korumpiranog režima u cijeloj Srbiji. Ne zaboravimo da političke elite u ovoj zemlji, bez obzira na nacionalni predznak, vladaju kao jedan režim, zajedno, ujedinjene, potpomažu jedni druge u zadržavanju vlasti. Jedini smislen otpor takvom režimu je da im se usprotivimo zajedno, ujedinjeno, da potpomažemo jedni druge.

Sve dok nas drže u svojim torovima i sve dok uspijevaju da jedni u drugima, umjesto u njima, vidimo pravi izvor problema, ne možemo očekivati nikakvu promjenu. Oni će uvijek igrati na kartu podjele. Uostalom, pogledajmo kako Vučić u Srbiji pokušava ubaciti podjelu, optužujući novosadske studente za separatizam. To je prepoznatljiv obrazac. Dakle, naši studenti neće imati izgleda za pobjedu ukoliko pristanu igrati na takve karte podjela. Podjelama se samo može suprotstaviti zajedništvom, iznalaženjem zajedničkih problema, a imamo ih napretek: korupcija, ekologija, femicid, nepotizam, nebriga za zdravstvo i školstvo itd.

Mogu li oni biti ti koji će pokrenuti pozitivnu lavinu dešavanja, buđenje ljudi u borbi za svoja prava?

- A ko će ako neće studenti. U Srbiji su pokrenuli sasvim drugačije tipove društvene solidarnosti i svojim djelovanjem unijeli u svakodnevnicu sasvim nove perspektive gledanja na stvari. Lavina dešavanja, pa i promjena, tamo je već na djelu. To je društvena grupa koju će većina građana, s pravom, prepoznati kao nekorumpiranu, nepotkupljivu, kao one koje itekako treba pitati u kakvom društvu žele da žive, jer su oni generacija koja dolazi. Većina će ih, kao što je to slučaj u Srbiji, prepoznati kao svoju djecu, svoje unuke, svoje najmilije. Još važnije, to je društvena grupa koja je najmanje pogođena teretima iz naše nedavne prošlosti i stvarno imaju priliku da počnu od nule, a da prema historijskim događajima imaju dovoljnu distancu da mogu objektivno o tome govoriti. Nadalje, to je generacija koja se socijalizirala i u digitalnom svijetu i u dosluhu je sa idejama koje razvijaju njihovi vršnjaci širom svijeta, a za koje je naša tipična skučenost i zatucanost teško razumljiva. Oni govore drugačijim jezikom i bio bi stvarno zločin da ih natjeramo da reproduciraju naše fraze, da pričaju našu priču. To je sebično i okrutno.

Kažu da protiv studenata niko nije dobio bitku. Mogu li se studenti izboriti sa nemogućim društveno-političkim uređenjem u BiH, podjelama i svemu što se spočitava svima koji se pobune?

- Površinski gledano, protiv studenata svaki režim je dobio bitku. U SAD-u pucanjem na studente na Univerzitetu Kent u državi Ohajo, u Pragu sovjetskim tenkovima, u Francuskoj hapšenjima, u Jugoslaviji mudrim Titovim razvlačenjem, a za skidanje Miloševića bila je potrebna skoro decenija studentskih buna. Ali, dubinski gledano, studentske pobune donose tektonske promjene u kulturi i životu, u načinu razumijevanja i gledanja na svijet i društvo. To su prave promjene koje vuku društva naprijed. Cilj svakog režima, ma kako on demokratski bio, jeste da se stvari što manje mijenjaju.

Te pobune otvaraju društvene prostore za ostale dijelove društva, da se prepozicioniraju u društvu i prekomponuju njegove uobičajene hijerarhije. Ako od studenata u BiH očekujemo da pišu nove ustave i mijenjaju društveno-političko uređenje, onda nismo ništa naučili iz povijesti. Studenti s pravom prozivaju i očekuju da to urade institucije i politički akteri kojima je posao da to rade. Zadnje što im treba u ovom času je da im mi stariji ispostavljamo račune i govorimo šta treba da rade. Na nama je da ih podržimo i pomognemo u stvaranju novih tipova solidarnosti ili, ako to ne možemo, da se sklonimo ustranu.

Studenti ističu da ne žele politiku u svojim redovima i to će im biti osnovni motiv djelovanja. Mislite li da se mogu oduprijeti uplitanju raznih političkih aktivista?

- Treba razlikovati politiku od “politike”. Kad kažu da ne žele politiku, misle na onu s navodnicima, a to je strančarenje. Kada se desi građanski bunt, uvijek imate one oko njega koji u tome vide priliku za neki svoj uskointeresni cilj, pa ga žele kooptirati, okititi se tuđim perjem i te rezultate bunta iskoristiti za jačanje svoje pozicije u društvu i politici.

Traženje nemogućeg

Zato su, ako pažljivo čitamo studentske zahtjeve u Srbiji i ove iz BiH, oni isključivo iz sfere općeg dobra, zajedničkog, a to je najdublji zamislivi politički akt, akt borbe za opće dobro. Oni se ne obraćaju ni predsjednicima ni ministrima, nikakvoj ličnosti, nego institucijama u čijoj je nadležnosti rješenje ovog ili onog problema. Istovremeno, niko od njih individualno ne može nastupati kao glasnogovornik ili pregovarač. Nema pojedinca ili grupe koja se može od režima kooptirati i to je odličan odbrambeni mehanizam. Na taj način kao kolektiv studenti artikuliraju zahtjeve, mogu govoriti u ime najšireg društva i u tome počiva legitimitet njihove borbe.

Vjerujete li u njihovu pobjedu? Koliko je realna?

- Ako govorimo o studentima u BiH, borba je tek u povojima. Institucionalna disperziranost režima znatno otežava fokus borbe, ali ako uspiju s produbljivanjem i razvijanjem novih oblika solidarnosti, ako se uspiju držati u okvirima općeg dobra i razviju neki novi jezik koji se ne da uvući u uobičajene refrene o ugroženosti, zavjeri, onda se šanse za uspjeh povećavaju. Reći ćete nemoguće. Ali, tajna uspjeha studentske pobune upravo je izrečena u grafitu francuskih studenata koji kaže: “Budimo realni, tražimo nemoguće”. Bez iskrenog zahtjeva za onim što nam se u sadašnjim okolnostima čini nemogućim, nema ni proizvodnje nove realnosti.